Dostupni linkovi

Rusija u Africi: Pučevi, antizapadne poruke i Prigožinova propast


Ruski predsjednik Vladimir Putin na sesiji rusko-afričkog samita u Sankt Peterburgu, 28. juli 2023.
Ruski predsjednik Vladimir Putin na sesiji rusko-afričkog samita u Sankt Peterburgu, 28. juli 2023.

Pogibija osnivača plaćeničke grupe Wagner, Jevgenija Prigožina u padu aviona u avgustu, tačno dva mjeseca nakon što je predvodio pobunu koja je izazivala 24-godišnju vladavinu predsjednika Vladimira Putina, bacila je oblak sumnje na budućnost ruskog uticaja u Africi.

I prije nego što je Zapad počeo sa izolacijom Rusije nakon što je Moskva anektirala ukrajinsko poluostrvo Krim 2014., Putin je pokušao da obnovi veze iz ere Sovjetskog Saveza sa nacijama na Globalnom jugu, naročito u Africi koristeći paravojnu kampanju Prigožina kao jednu od njegovih najvažnijih oruđa za ostvarivanje uticaja.

Vješt poslovni čovjek i harizmatični vođa za kojeg se govorilo da uživa veliku lojalnost svojih trupa, Prigožin je pokupio klijente u nekoliko afričkih država koji su tražili zaštitu režima dok se nestabilnost širila, prenoseći novac i oružje širom kontinenta kroz zamršenu mrežu lažnih kompanija koje je kontrolisao.

Osim povećanja uticaja Moskve u Africi, Wagnerova prisutnost bila je finansijski unosna. U izvještaju koji je u decembru objavila prodemokratska grupa sa sjedištem u SAD navodi se da njihova analiza "sugeriše da su Wagner i Rusija zaradili više od 2,5 milijardi dolara od krvavog zlata (u Africi) od kada je počela invazija na Ukrajinu u februaru 2022.".

Ali, Prigožinova smrt nakon devet godina na čelu Wagnera potaknula je ozbiljna pitanja o tome hoće li Rusija moći da osigura nesmetan prenos kontrole nad operacijama sa plaćenicima, širenju dezinformacija i poslovima u Africi koje je izvodila ova grupa na sigurnosne službe i odabrane Putinove saveznike.

Ruski zvaničnici iz sektora odbrane i obavještajnih službi pojavili su se u Africi posljednjih mjeseci kako bi uvjerili postojeće klijente u nastavak operacija i obećali mogućnosti za nove.

Istraživanje Radija Slobodna Evropa (RSE) početkom mjeseca decembra otkrilo je da je bivši izaslanik Kremlja u Evropskoj uniji, kojeg evropske diplomate povezuju sa ruskim obavještajnim službama, poslat u Centralnoafričku Republiku (CAR) kako bi nadgledao koordinaciju između plaćenika Wagnera i lokalnih sigurnosnih snaga.

U međuvremenu, Wall Street Journal je sredinom decembra izvijestio da zapadne obavještajne službe ukazuju na to da odbjegli bivši glavni operativni direktor kompanije Wirecard za obradu plaćanja, Jan Marsalek, sada pomaže Rusiji u "rekonfiguraciji (Prigožinovog) poslovnog carstva u Africi".

Mediji su izvijestili da Rusija formira snage pod nazivom Afrički korpus kao zamjenu za Wagner grupu – na Telegram kanalima su objavljeni oglasi za regrutaciju, ali ministarstvo odbrane nije potvrdilo takve planove i nejasno je koliko je napredovala ova inicijativa.

Na mnogo javnijem nivou, Putin se u julu sreo sa liderima 17 afričkih država na samitu u Sankt Peterburgu, što je bilo mjesec dana nakon pobune Wagnera. Rastuća nestabilnost i antizapadno raspoloženje, naročito u regiji Sahela, pomažu Moskvi da ostvari veći uticaj na kontinentu čak i u trenutku kada su njeni resursi i pažnja preokupirani ratom u Ukrajini.

Joseph Siegle, iz Afričkog centra za strateška istraživanja sa sjedištem u Washingtonu, rekao je da je Rusija ojačala svoj položaj u Centralnoafričkoj Republici i državama regije Sahel gdje se odigrala serija vojnih pučeva putem kojih su hunte došle na vlast.

Početkom decembra ruski odbrambeni zvaničnici su se sreli sa liderima hunte u Nigeru kako bi razgovarali o sigurnosnoj saradnji nakon što je vlada naredila francuskim trupama da napuste zemlju. Niger je treća država iz regije Sahela koja je to uradila.

Mali i Burkina Fasu su ranije izbacili francuske snage u jeku sve jačeg antikolonijalnog raspoloženja i frustracija zbog nedostatka napretka u borbi protiv džihadističkih grupa koje terorišu Zapadni Sahel.

Problematična prošlost Wagner grupe ne pomaže u ovom slučaju, rekao je Siegle. Stabilnost u Maliju se pogoršava sve češćih napada militanata od kada je hunta izbacila francuske i snage Ujedinjenih nacija i dovela oko 1.000 Wagnerovih oficira za obuku. U međuvremenu, Wagner je navodno zgrabio profitabilnu imovinu u Centralnoafričkoj Republici.

Evropska unija i drugi akteri međunarodne zajednice su optužili Wagner za teško kršenje ljudskih parava, uključujući mučenja i ubijanja, u zemljama među kojima su Mali, Libija, Centralnoafrička Republika i Sudan.

"Nastavlja se prodor ruskog uplitanja u Africi, ali mislim da raste svijest o tome da takav pristup pothranjuje nestabilnost, da je raspoređivanje ruskih snaga prijetnja za nacionalnu sigurnost, a ne rješenje", rekao je Siegle.

Burkina Faso i Niger tek treba da potpišu ugovore sa Rusijom, kao i Demokratska Republika Kongo, koja je takođe održala sastanak sa ruskim odbrambenim zvaničnicima.

Odluka da se povuče iz ugovora o transportu žitarica koju je Putin donio u junu, a koji je omogućavala siguran prolaz preko Crnog mora brodovima sa ukrajinskim žitaricama na svjetska tržišta, u Africi je ukaljalo sliku o Rusiji, rekao je Siegle.

"To je bila vrlo jasna demonstracija koliko zapravo Putin zanemaruje stvarne prioritete u Africi. Shvatilo se da je Afrika za Rusiju samo pijun u širim geopolitičkim interesima", rekao je on.

Rusija je blokirala izvoz žitarica iz Ukrajine nakon invazije 2022. što je izazvalo skok cijena i ozbiljno pogodilo afričke zemlje koje su zavisne od tog uvoza.

Globalni uticaj

Stručnjaci kažu da je rastući uticaj Rusije u Africi vođen željom da proširi svoj globalni uticaj usred prekida odnosa sa Zapadom zbog invazije na Ukrajinu, te da bi osigurala postavljanje vojnih baza kako bi preko njih projektovala moć.

Moskva takođe pokušava da proširi prodaju oružja, izgradi i vodi nuklearne elektrane i ostvari polaganje prava na prirodne resurse širom kontinenta. Rusija je najveći dobavljač oružja u Africi, sa gotovo 40 procenata godišnje prodaje na kontinentu, što joj daje određenu političku prednost.

Rusko oružje je jeftino i Moskva ne vezuje prodaju oružja za to koliko se krše ljudska prava u nekim državama, što otvara vrata za više zemalja da postanu njenu kupci.

Prisustvo Wagnera je skrenulo međunarodnu pažnju na sve veću ulogu Moskve u Africi. Ali, Amaka Anku, koja procjenjuje rizike na afričkom kontinentu u konsultantskoj firmi Eurasia Group, rekla je da je uticaj Rusije ograničen.

Wagner je raspoređen u nekoliko osiromašenih država kojima vladaju hunte ili autoritarni lideri sa nedostatkom legitimiteta i lokalne podrške, rekla je ona, dodajući da pored prodaje oružja i žitarica, Rusija ne trguje sa Afrikom i ne daje investicije i ne pruža pomoć.

"Rusija ima jako malo da ponudi afričkim nacijama", rekla je Anku.

Međutim, Rusija dijeli duboko nezadovoljstvo s nizom afričkih nacija zbog onoga što vide ili prikazuju kao nepravedan svjetski poredak pod vodstvom Zapada. I Rusija i Afrička unija zalažu se za "multipolarni" svijet u kojem bi SAD bile manje moćne nego što jesu.

Korištenje sankcija Sjedinjenih Država za kažnjavanje zemalja zbog kršenja prava i agresiju, uključujući odsijecanje od američkog dolara, uznemirilo je mnoge države na Globalnom jugu.

Moskva je iskoristila ove i druge pritužbe, poput brutalnog kolonijalnog naslijeđa na kontinentu, kako bi napravila raskol između Afrike i Zapada, kažu stručnjaci. Moskva je podržavala afričke pokrete za nezavisnost tokom Hladnog rata i to naslijeđe i danas je snažan faktor.

"Mislim da se jako podcjenjuje koliki je uticaj kampanje dezinformacijama koju provodi Rusija", rekao je Siegle.

Cameron Hudson, koji je bio direktor za odnose sa Afrikom pod predsjednikom George W. Bushom, rekao je na saslušanju u Kongresu u julu da je Rusija efikasnija od Sjedinjenih Država u promovisanju svojih stavova, produkciji informacija na afričkim jezicima, ne samo na engleskom i francuskom, te korištenju TikToka kako bi se doprlo do mlade afričke publike.

"Mi igramo različite igre komunikacija od Rusije na internetu i gubilo zbog toga", rekao je u julu Hudson, koji sada radi kao analitičar u Centru za strateške i međunarodne studije, pred Komitetom za međunarodne odnose u predstavničkom domu SAD.

Rat u Ukrajini

Rat Rusije protiv Ukrajine izazvao je još jednu pritužbu između Zapada i Globalnog juga, rekao je Bruce Jones, analitičar s Instituta Brookings u Washingtonu.

Zapad je brzo pokrenuo desetine milijardi dolara vojne, finansijske i humanitarne pomoći za Ukrajinu nakon ruske invazije.

Poređenja radi, rekao je, odgovor SAD na rat Tigraja u Etiopiji u kojem je od 2020. godine poginulo 500.000 ljudi, uglavnom civila, bio je "kap koja je prelila čašu", a to Afrikanci nisu zaboravili.

Odražavajući to stanje, demokratska zastupnica iz Californije, Sydney Kamlager-Dove rekla je Mikeu Hammeru, specijalnom izaslaniku predsjednika Joe Bidena za Rog Afrike, da Afrikanci žele da vide "dosljednost" u odgovoru SAD na smrt civila u kršenja ljudskih prava.

"Afričke zemlje često na svojoj koži osjećaju naše duple standarde", rekla je ona 30. novembra na saslušanju o ratu u Tigraju.

Demokratska Republika Kongo je jedna od tih država.

Vlada u Kinšasi se žalila na, kako kažu, nedostatak pažnje Zapada za obnovljene napade pobunjenika koji su stvorili humanitarnu krizu i provincijama Demokratske Republike Kongo.

Nekoliko mjeseci prije invazije Rusije na Ukrajinu, pobunjenici M23 koje podržava Ruanda, preuzeli su kontrolu velikog dijela provincije Sjeverni Kivu, što je izazvalo borbe koje su prisilile više od 800.000 ljudi da napuste svoje domove.

"Narod Konga smatra da je veoma malo poduzeto kako bi se podržao njihov suverenitet, što je postalo mnogo očiglednije u poređenju sa invazijom na Ukrajinu", napisao je u martu Kristof Titeca, profesor na Univerzitetu u Antverpenu u Holandiji, u izvještaju u kojem je intrevjuisano desetine zastupnika iz Konga, stranih diplomata, pripadnika civilnog društva i novinara.

Neki ljudi iz vlade Demokratske Republike Kongo sada pozivaju na skretanje prema Rusiji, naveo je Titeca.

"Geopolitički pejzaž se menja, a prijmena "ruske opcije" od strane vlade Konga se u najmanju ruku odnosi na način na koji se ona može iskoristiti u odnosima sa Zapadom koliko i na njenu stvarnu politiku prema Rusiji", ukazao je Titeca.

Anki se takođe slaže da afrički lideri mogu da igraju na kartu Rusije kako bi se "usprotivili Zapadu".

"Razgovori sa Rusijom imaju veliku vrijednost u tom kontekstu", rekla je ona.

Afrikanci misle da ruska invazija na Ukrajinu urušava postojeći svjetski poredak otvarajući priliku afričkim nacijama da pomognu u preoblikovanju novog poretka na način koji ovom kontinentu ide više u korist, rekla je Anku.

Usred porasta antizapadnog raspoloženja, a imajući na umu da afričke nacije imaju više od četvrtine mjesta u Generalnoj skupštini Ujedinjenih nacija, Bidenova administracija je značajno pojačala svoj angažman u Africi u proteklih 12 mjeseci.

U decembru 2022. Sjedinjene Države bile su domaćin prvog američko-afričkog samita u osam godina, kojemu je prisustvovalo 49 šefova država i predsjednik Afričke unije.

Nakon toga, Biden je poslao 17 najviših zvaničnika u 26 zemalja na kontinentu, uključujući potpredsjednicu Kamalu Harris, ministra odbrane Lloyda Austina, državnog sekretara Antonyja Blinkena i ministarku finansija Janet Yellen.

Tokom tih posjeta, Sjedinjene Države su najavile pomoć i investicije u Africi koje se iskazuju u milijardama dolara.

Biden tek treba da održi obećanje da će ove godine posjetiti njihov kontinent, koje je dao afričkim liderima na samitu. Predsjednik SAD nije posjetio podsaharsku Afriku od 2015. godine.

Facebook Forum

XS
SM
MD
LG