Analitičari pozitivno ocjenjuju ruski interes za ulazak u vlasničku strukturu hrvatske naftne kompanije Ina i najavu investiranja u hrvatske rafinerije u Sisku i Rijeci. Rusima hrvatske rafinerije trebaju, dok aktualnom suvlasniku mađarskom Molu ne trebaju, podsjećaju analitičari. Odluku će na kraju ipak donijeti dioničari, dakle Mol i hrvatska vlada.
Naftni gigant Rosnjeft, u kojem je ruska država većinski vlasnik, zainteresiran je za ulazak u vlasničku strukturu Ine, najavio je njegov prvi čovjek Igor Sečin. Dok je premijer Andrej Plenković bio odmjeren, kazavši kako je „u svakom slučaju dobro da postoji interes za Inu, ne samo Rosnjefta već i brojnih drugih potencijalnih strateških partnera“, eksperti misle da je to potencijalno dobra vijest nakon četrnaestogodišnjeg suvlasništva sa mađarskim Molom, obilježenog konstantnim sukobima i neporazumima.
Profesor Igor Dekanić sa Sveučilišta u Zagrebu kaže za naš program da je Rosnjeftova ponuda ozbiljna i da u njoj ima strateške logike. Prvo - zbog toga što su oni bili zainteresirani i u ranijoj privatizaciji Ine 2003. godine, drugo – što se nečija ozbiljnost procjenjuje po partnerima s kojima radi, a Rosnjeft radi sa svjetskom naftaškom kremom, i treće – jer imaju drugačije strateške interese nego srednjeeuropske kompanije koje su prerađivački orijentirane, pa su im dvije hrvatske rafinerije samo nepotrebna konkurencija.
„Oni su još uvijek slabiji u preradi nego u proizvodnji. Prema tome, ima strateške logike da Rosnjeft održi obje rafinerije“, kaže Dekanić.
Naravno, konačnu će odluku donijeti aktualni dioničari Ine, zaključuje profesor Dekanić.
Bivši predsjednik Uprave Ine i naftni konzultant Davor Štern vjeruje da bi ulazak Rusa u Inu mogao oživjeti kompaniju, sam grad Sisak, a time posredno i cijelu zemlju:
„Dionice može prodati prvenstveno Mol. Imamo povijest odnosa sa Mađarima koja nije idealna. Rusi bi bili novi partner sa novom energijom.“
Na prvi pogled zvuči proturječno, ali profesor Dekanić kaže kako bi mogući ulazak Rosnjefta u Inu ne smanjio, nego dodatno povećao važnost izgradnje terminala za ukapljeni plin (LNG) na Krku, jer je diversifikacija opskrbe ključni element europske energetske strategije:
„Prema tome, ako su hrvatske tvrtke sklopile dugoročne ugovore za opskrbu plinom sa ruskim kompanijama, ako bi recimo Rosnjeft ušao u naftu, tada je projekt izgradnje LNG-a sine qua non energetske sigurnosti. Čak ne više energetske, nego nacionalne sigurnosti Hrvatske!“
Tada bi – kaže profesor Dekanić - izgradnja LNG terminala bila u rangu nabave borbenih aviona, ako ne i važnija.
„Ako bi to bio neki pokušaj sjedenja na dvije stolice, koji sigurno neće biti jako dobro prihvaćen od strane velikih zemalja – možda čak prije velikih europskih, nego velikih svjetskih sila – tada je glavna taktička zadaća hrvatske diplomacije kako to opravdati i objasniti. Hrvatska je članica NATO saveza i nikada se nije zaklinjala u savezništvo s Rusijom, prema tome Hrvatska je tu slobodnija ući u neko dugoročno savezništvo po energetskim pitanjima s Rusijom“, kaže.
Mol ima 49,08 posto dionica i prošle se godine moglo čuti da oni za svoj udio traže 1,8 milijardi dolara.
Hrvatska Vlada drugi je najveći dioničar Ine sa 44,84 posto dionica. Planiralo se prodati Hrvatsku elektroprivredu kako bi se od Mađara otkupilo njihov udio u Ini, ali se nije napravilo neke konkretnije korake u tom smjeru.
Da li zbog uljepšavanja firme pred moguće razgovore o prodaji, ili utemeljeno na realnim podacima, u petak je objavljeno da je Ina u 9 mjeseci ove godine ostvarila 1,2 milijarde kuna neto dobiti, što je – kažu u Ini – 274 posto više nego u istom razdoblju prošle godine.
Facebook Forum