Svijet je odavno svjestan pošasti aparthejda - sistemske segregacije ili diskriminacije ljudi na osnovu njihove rase. Ali šta je sa institucionalizovanom praksom izdvajanja ljudi za zlostavljanje zbog njihovog spola?
Napor da se prizna "rodni aparthejd" prema međunarodnom pravu sve više raste, a ugnjetavanje žena i djevojaka u Afganistanu i Iranu podstiče pozive na hitnu akciju, ali ogromne prepreke ostaju, piše redakcija Radija Slobodna Evropa (RSE) na engleskom jeziku.
Zagovornici žele jasno definisati rodni aparthejd kao zločin prema međunarodnom pravu. Trenutno se kao zločin protiv čovječnosti priznaje samo "progon" na osnovu spola. Međutim, grupe za ljudska prava i aktivisti kažu da koncept progona ne obuhvata u potpunosti obim zlostavljanja počinjenih u sistemu institucionalizovanog rodnog aparthejda.
Cilj je da Ujedinjene nacije nadoknade ovaj jaz tako što će zakonski zaštititi žene i djevojke od sistemskog zlostavljanja i nasilja.
Afganistanske braniteljice prava žena zaslužne su za to što su prve artikulirale koncept rodnog aparthejda 1990-ih, za vrijeme prvog talibanskog režima.
Otkako su se talibani vratili na vlast 2021. godine, tvrdolinijaška islamistička grupa je ponovo nametnula svoju opresivnu politiku protiv žena i djevojaka, uključujući ozbiljna ograničenja njihovog izgleda, slobode kretanja i prava na rad i studiranje.
Hoda Hamoš (Khamosh), afganistanska aktivistica za ženska prava, rekla je da bi priznavanje rodnog aparthejda uvelike koristilo pravima žena u zemlji.
"Mogli bismo da pozovemo na odgovornost vlasti i počinioce rodno zasnovanog nasilja i diskriminacije nad ženama", rekla je Hamoš za Radio Azadi RSE.
U međuvremenu, iranski aktivisti za ženska prava rekli su da institucionalizirana diskriminacija žena u Islamskoj republici predstavlja rodni aparthejd.
Stručnjaci UN-a su rekli da bi se nasilno provođenje zakona o hidžabu i kažnjavanje žena i djevojaka koje ne nose marame moglo opisati kao oblik rodnog aparthejda.
Kada to žele?
Što prije. UN razmatraju usvajanje velikog sporazuma koji bi ujedinio potpisnice protiv zločina protiv čovječnosti. Desetine grupa za ljudska prava i stotine pojedinaca potpisale su u martu izjavu kojom se poziva na uvrštavanje rodnog aparthejda na nacrt liste takvih zločina.
Postoji nada da će Generalna skupština UN-a usvojiti procedure za početak pregovora o sporazumu na sljedećem sastanku u septembru.
Propuštene prilike
Dok UN i međunarodne organizacije sve više koriste koncept rodnog aparthejda, posebno u vezi sa zlostavljanjem žena i djevojčica u Afganistanu i Iranu, određene prilike su propuštene.
Tokom razgovora sa talibanima u Dohi u organizaciji UN-a početkom jula, na primjer, žene nisu imale mjesto za stolom.
Aktivisti za ljudska prava koji su pozivali na priznavanje rodnog aparthejda i na izricanje sankcija odgovornima, optužili su UN da je dao legitimitet talibanskoj vladavini i da je izdao svoju posvećenost pravima žena.
"Međunarodna zajednica ima moralnu obavezu da osigura zaštitu prava afganistanskih žena i podržava principe pravde i jednakosti u svakom angažmanu s talibanima", rekla je Sima Samar, bivša predsjedavajuća Afganistanske nezavisne komisije za ljudska prava (AIHRC), za CIVICUS , globalni savez organizacija civilnog društva.
Zatvaranje i smrt u Iranu
Poput talibana u Afganistanu, iranski klerikalni režim su organizacije za zaštitu ljudskih prava označile kao "režim rodnog aparthejda".
Dobitnica Nobelove nagrade za mir Shirin Ebadi, iranska aktivistica za ljudska prava koja živi u egzilu, među ključnim je potpisnicima globalnih napora za ‘Okončanje rodnog apartheida danas’.
Pokret, ističući uspješne napore međunarodne zajednice da okonča aparthejd u Južnoj Africi prije nekoliko decenija, istaknuo je da je ženama u Iranu zabranjeno studiranje, sportska događanja i dobivanje pasoša ili putovanje izvan zemlje bez pristanka muža.
Cilj iranskih vlasti je održati podređenost žena muškarcima i državi kroz sistem zakona, saopštio je pokret. Kršenja mogu dovesti do "nasilja, zatvora i smrti".
"Situacije u Islamskoj Republici Iran i pod talibanima u Afganistanu nisu samo slučajevi spolne diskriminacije", zaključio je pokret u svom pozivu za podršku. "Naprotiv, ovi sistemi održavaju ekstremniji, sistematičniji i strukturalni rat protiv žena osmišljen da ih dehumanizira i potisne u svrhu učvršćivanja moći."
Napisao Michael Scollon uz izvještaj Radija Azadi RSE.
Facebook Forum