Vijeće sigurnosti UN u fazi je izrade nacrta rezolucije kojom će se obilježiti dvadeseta godišnjica od genocida u Srebrenici. Ovu aktivnost predvodi velika Britanija, a u saradnji sa SAD i Holandijom. Rezolucija institucije pod čijim se "patronatom" dogodio srebrenički genocid pokazala bi, iz ugla žrtava, da se UN kaju za nečinjenje. Iz ugla eksperata, pak, ona će značiti mnogo samo ukoliko će spriječiti buduće genocide i zločine koje, dok se sjećaju srebreničkog, UN ne pokušavaju zaustaviti.
Počast žrtvama Srebrenice, rezolucijom, 20 godina nakon genocida, odaće i Vijeće sigurnosti UN. Proces izrade Rezolucije predvodi Velika Britanja, kako je u pisanoj izjavi potvrdio i ambasador ove zemlje u BiH Edward Ferguson.
„Tačan sadržaj rezolucije se još uvijek dogovara sa saradnicima ali očekujemo da će se njome odati počast žrtvama genocida u Srebrenici i svima onima koji su patili na svim stranama u ratu, te da će ohrabriti dalje korake ka pomirenju i boljoj budućnosti za Bosnu i Hercegovinu“, naveo je Ferguson.
Dodaje i da je to prilika za međunarodnu zajednicu da se osvrne na lekcije iz jednog od namračnijih trenutaka u istoriji Ujedinjenih nacija kako bi se jače angažovali na sprečavanju genocida, zločina protiv humanosti i ratnih zločina.
Srebrenički genocid dogodio sedok je enklava bila pod zaštitom snaga UN i pred očima cijelog svijeta. Oni koji kažu da nisu mogli predvidjeti da će se dogoditi takav pokolj - lažu, kazao je, svojevremeno, ambasador Venecuele pri UN Diego Aria. On je, svjedočivši pred Tribunalom u Hagu, kazao kako nije bilo nikakve dileme šta će se dogoditi, te da je to i sam vidio boraveći u Srebrenici, čak dvije godine prije nego što su srpske snage počinile genocid.
Prisjećajući se pisma koje je generalnim sekretaru UN napisala Sadako Ogata, tada Visoki komesar za izbjeglice, Aria je na jednom od svjedočenja kazao:
„Napisala je: Potrebno je da hitno upozorite zapadne lidere na tragediju koja je na pomolu u Srebrenici! To je samo po sebi trebalo da bude veoma jak alarm u Vijeću sigurnosti.“
Pismo je kaže vidio tek nakon 11 godina, te kazao kako je za svaku osudu to što tadašnji Generalni sekretar Boutros Boutros-Ghali nije Vijeće sigurnosti izvijestio o ovakvom strašnom upozorenju.
„Ranije sam rekao kako je tu bila po srijedi, a i danas je veliko zataškavanje odgovornosti međunarodne zajednice, i to, uglavnom, velikih sila u Vijeću, da se suoče s realnošću da se pred njihovim očima događa genocid.“, rekao je Aria.
Cijenu politike nečinjenja životima su platili Srebreničani, i vrijeme je da se to i prizna, kaže predsjednica Udruženja „Pokret majki enklava Srebrenica i Žepa“ Munira Subašić. Rezolucija bi im podcrtava značila mnogo, naročito „jer UN znaju svoju ulogu u Srebrenici i da prihvate svoju grešku. Nama majkama ne treba niko pričati šta se desilo, ali veoma je važno zbog naše djece, ali i djece ubica da shvate šta se desilo na ovim prostorima i da osude sve to što se desilo.“
Bez detalja
Pregovori o nacrtu rezolucije, kako nam je potvrđeno iz ambasade SAD u BiH, još nisu počeli iako su upoznati s planovima. Stav SAD je da je „dvadeseta godišnjica vrijeme da se osvrnemo na tragična ratna zbivanja kao i na Dejtonski mirovni sporazum koji je zaustavio rat, ali isto tako i na napredak koji je ostvaren na izgradnji zemlje i na pomirenju.”
Mada detalji nisu do kraja poznati, rezolucijom bi 11. juli bio proglašen Međunarodnim danom sjećanja na žrtve genocida. Pored toga, njome bi bili osuđeni svi ratni zločini počinjeni na ovim prostorima. To je jedna od važnih smjernica, smatra Zarije Serizović profesor međunarodnog prava koji navodi kako je ključno to što je „Rezolucija svojevrstan memento ili memorijal srebreničkom genocidu, ali ide i za tim da osuđuje sve zločine koji su počinjeni u Bosni i regionu, a i uopšte."
Međutim, podijeljenost bh. društva i u ovom slučaju će, smatra Seizović uzeti danak jer će Rezolucija „uzburkati političku javnost, međutim, i to će proći, a bh. država i društvo će nastaviti svoje nezaustavljivo kretanje ka dolje, u ravni realnog, a u ravni deklarativnog, mi ćemo ustvari biti na putu ka evropskim integracijama i kretati se ka gore i ka boljem, što nije tačno".
Sprječavanje budućih genocida, naročito u vremenu kada se širom svijeta dešavaju brojni zločini, trebalo bi da bude glavni akcenat rezolucije o Srebrenici, za čije je žrtve kasno, upozorava direktor Istraživačko dokumentacionog centra Mirsad Tokača.
„Ona može da znači simbolično priznanje, prihvatanje, pokušaj da se stvari privedu svijesti o vlastitoj odgovornosti, međutim, time ne eliminirate vlastitu odgovornost za nešto što se desilo. Odgovornost postoji zbog toga što nisu postojali precizni mehanizmi koji bi obavezali vršioce funkcija UN-a, trupe koje su djelovale na terenu, u zaštićenoj zoni Srebrenica, kako i na koji način da postupaju. I ne samo tu, nego i na svim ostalim mjestima. Prema tome, uvijek je moguće, zbog te nejasnoće u Konvenciji, da se traže različiti izgovori i da se ta odgovornost zatamni, sakrije, prikrije i prebacuje s jednih na druge. Meni bi bilo mnogo važnije kada bih čuo da neko inicira promjene Konvencije o genocidu“, kaže Tokača.
Priznanje da se u BiH dogodio genocid, ali i osuda tog čina, kako stvari stoje mogla bi se dogositi svuda, samo ne u zemlji u kojoj je počinjen. Za razliku od ranijih prijedloga nova Rezolucija VSUN možda i ima šansu, i svojevrsni je test međunarodnih institucija, kazao je u izjavi za Tanjug predsjedavajući Predsjedništva BiH Mladen Ivanić.
"Da li će naći meru i napraviti rezoluciju koja će biti okrenuta budućnosti ili će je iskoristiti da se BiH vrati u prošlost. Oni koji su preuzeli posao i rad na izradi rezolucije preuzeli političku odgovornost o upotrebljivosti tog dokumenta ili pak o njegovoj zloupotrebi. Bojim se da će nas vratiti unazad, ali sačekajmo definitivan papir "
Koliko je to teško pokazuju i bezbrojni pokušaji da se tekst Rezolucije o Srebrenici usvoji u Parlamentu BiH, po uzoru na parlamente evropskih zemalja. Zrelosti za takvo šta, vjeruje profesor Seizović nema bar ne dok “ovakve vrste potpuno neučinkovitih i politikom i ideologijom antagoniziranih koalicija budu upravljale zemljom. Zbog toga je jedinstven stav o bilo kojem važnom gorućem pitanju u Bosni i Hercegovini, pa i pitanje osude ratnih zločina, iluzorno očekivati.“
