Potraga za nestalima je zajednički problem

Dvadeset godina od početka rata i 15 od njegova završetaka u državama bivše Jugoslavije još uvijek se ne zna za sudbinu oko 15.000 nestalih, što znači da najmanje 100.000 ljudi, članova njihovih obitelji, još tragaju za istinom i pravdom, zbog čega je na razini cijele regije važno postići solidarnost u potrazi za činjenicama i suosjećanje sa svim žrtvama, bez obzira kojoj strani pripadaju – upozoreno je u subotu u Zagrebu, na 7.regionalnom forumu Komisije za utvrđivanje činjenica o žrtvama rata na prostoru bivše SFRJ (REKOM).

„Zločini moraju biti rasvijetljeni, počinitelji moraju biti kažnjeni, ali isto tako treba pružiti zadovoljštinu žrtvi i dati joj mjesto koje zaslužuje, to su dvije strane novčića i bez toga nema pomirenja", naglasio je hrvatski predsjednik Ivo Jospović na otvaranju Foruma i dodao kako je pažnja javnosti često usmjerena samo na počinitelje zlodjela,a ne dovoljni i na njihove žrtve.

Koaliciju za REKOM (Regionalnu Komisiju) čini oko 950 udruga i pojedinaca iz cijele regije, a zalažu se za uspostavu međudržavne, regionalne i nezavisne komisije s mandatom utvrđivanja i javnog iznošenja činjenica o ratnim zločinima i drugim teškim povredama ljudskih prava u nekadašnjoj Jugoslaviji, uključujući i sudbinu nestalih.

Kao i na prvom regionalnom forumu za tranzicijsku pravdu, održanom u Sarajevu, i u Zagrebu je ponovljeno i da je za djelotvorno suočavanje s prošlošću nužno uvažavanje regionalnog pristupa i konteksta u kojem su zločini počinjeni.

Dvodnevni regionalni Forum za tranzicijsku pravdu organizirala je hrvatska nevladina udruga Dokumenta, a njegovom otvaranju, uz predsjednika države, nazočili su i visoki vladini dužnosnici te predstavnici nevladinih udruga od Makedonije, Srbije, Kosova, Crne Gore, Slovenije, BiH i Hrvatske.

U Zagrebu će se raspravljati i o nacrtu statuta REKOM-a i javnom lobiranju, te kampanji za milijun potpisa za REKOM.

Put za budućnost

„Činjenice o svim zločinima na ovim prostorima, naš su put prema budućnosti, bez straha da će se zločin ponoviti", istakla je voditeljica Dokumente Vesna Teršelić.

„Vrlo je važno da da se činjenice o žrtvama sakupe na regionalnom nivou i vrlo je važno da svi zajedno razgovaramo uključujući i one koji su mislili da su samo oni žrtve, te da počnemo polako stvarati suosjećanje sa svim žrtvama, kaže Nataša Kandić iz Beograda, direktorica Fonda za humanitarno pravo.

Kandić ocjenjuje da se početak te neke nove kulture nazire pri čemu je naglasila da je vrlo važno dobiti i podršku mladih ljudi „da ne budu ravnodušni.

„Ključni je progon onih koji su počinili ratne zločine, ali istinskog procesa pomirenja među zajednicama nema bez kažnjavanja dizajnera politike koja je dovela do zločina, a sadašnja situacija u zemljama regiona je dobar je primjer pokušaja da se retributivna pravda selektivno primjenjuje na one koji su optuženi da su počinili zločine, a ideološki i logistički kreatori ostaju nekažnjeni“, kaže Ibro Bulić, tužitelj Tužilaštva Bosne i Hercegovine.

Prvog dana Foruma o ratnim zločinima u Vukovaru, Osijeku, Varivodama, Medačkom Džepu i Gospiću potresno su svjedočile neke od žrtava /svjedoka ratnih zločina – Marija Lovrić, Ivan Pšenica, Jovan Berić, Ljiljana Alvir, Dragan Pjevač i Vesna Levar.

Munira Subašić, predsjednica Udruženja 'Pokret majki enklava Srebrenice i Žepe', izgubila je 22 člana svoje familiji i još uvijek traga za najmladjim sinom u izjavi za Radio Slobodna :Europa:

„Svaka majka koja je izgubila svoje dijete jedina joj je želja da pronadje kosti svojeg djeteta, da obilježi mezar, mjesto ili grob, i da zločinac bude kažnjen. U očima ćete joj rijetko vidjeti mržnju,nema mržnje, samo tuga, mržnja je u očima onih koji su počinili zločine jer da nisu imali mržnju ne bi to učinili i mislim da je njima teže živjeti nego svakoj majci koja traga za kostima svoga sina. Meni je lakše živjeti s mojim bolom nego li zločincu sa njegovom mržnjom i zločinom koji je počinio“, kaže Subašić.