U gotovo svakom izvještaju, kako Evropske unije i Evropske komisije, u kojima se ocjenjuju pomaci koje zemlje regiona čine na putu euroatlantskih integracija, tako i relevantnih vladinih i nevladinih međunarodnih organizacija, borba protiv korupcije i kriminala navodi se kao najslabija karika svih balkanskih zemalja i uslov svih uslova.
Taj se uslov ispunjava jednako sporo, kao i saradnja pojedinih država sa Haškim tribunalom. Otezalo se, odugovlačilo na razne načine, te su se usklađivale zakonske norme sa evropskim standardima, neophodne za efikasnu borbu. Potom su se formirale neophodne institucije i agencije, a onda se moralo i nešto konkretno učiniti sa toliko stvorenih mehanizama.
Pod pritiskom ili ne, a većina u regionu reći će pod pritiskom naravno, počelo je otvaranje brojnih afera koje su dovele do onoga u šta se odavno sumnjalo. Rijetki su glasno govorili da su kriminal i korupcija duboko povezani sa političkim elitama. Postavlja se onda logično pitanje - mogu li se oni koji se sumnjiče, optužuju ili povezuju sa raznim zloupotrebama, boriti protiv njih?
Hoće li ijedna od otvorenih afera u zemljama regiona biti raščišćena do kraja, sa valjanim sudskim epilogom, kako to nalažu pravila demokratskog svijeta kojem težimo?
Saradnja: Ankica Barbir Mladinović, Radovan Borović, Gordana Hadžihasanović, Esad Krcić, Anamari Repić
AFERE SE IZVLAČE IZ LADICA
U posljednjih pet mjeseci u Hrvatskoj gotovo i nema dana a da na novinskim naslovnicama ne osvane priča o golemim korupcijskim aferama i gospodarskom kriminalu, a najveće su razotkrivene u državnim poduzećima.
Samo štetnim ugovorima u Hrvatskoj elektroprivredi, državni je proračun oštećen za više od milijardu kuna, a da se ne spominje kriminal u Hrvatskim autocestama, Hrvatskoj željeznici, Podravki. Riječ je o milijunima i milijardama koje obični građani ne mogu ni pojmiti. Neki su znanstvenici izračunali da bi samo od novca pokradenog i loše uloženog u javnim poduzećima, kompletno obrazovanje u Hrvatskoj, idućih pet godina, moglo biti besplatno.
Računa se da je dosad pritvoreno između 20 i 30 osoba, od šefova Uprava i Nadzornih odbora. Istraga je doprla i do jednog ministra, jednog veleposlanika, smijenjen je potpredsjednik Vlade, a predsjednik države smatra da bi o aferama, osobito u Hrvatskim autocestama, trebalo ispitati i bivšeg premijera Ivu Sanadera.
Politika više ne opstruira borbu protiv kriminala i korupcije i to je najveće što se u Hrvatskoj dogodilo otkad je ljetos premijersku funkciju napustio Ivo Sanader, ističe Globusov novinar Gordan Malić:
Gordan Malić: Može se dogoditi da se promjenom političke klime i klime u javnosti i sudovi europeiziraju, međutim mislim da se to neće dogoditi, prije nego se pokrenu ozbiljne istrage o korupciji u sudstvu. Prvo moraju pasti neki sudci, da bi ostatak profunkcionirao.
„Pohapsili su uprave najvećih firmi i najvećih javnih poduzeća. Dio ih je smijenjen, dio je pod istragom, dio je pod obradom - ukratko sve se kuha. Ne možemo očekivati da će to završiti skoro, ni kao istraga, ni kao proces. Bitno je da očito sustav pokazuje namjeru da se s tim obračuna, da se prvi put unutar sustava pojavila jedna struktura sa integritetom, koja taj obračun protiv kriminala vodi. Do sada nije bilo riječi o strukturi, bilo je riječi o pojedincima. To je strukturu po vertikali - od Državnog odvjetništva do Ministarstva pravosuđa, od tajnih službi do policije.“
Afere se izvlače iz ladica jer je promijenjena politička klima. Naravno da je riječ i o frakcijskim borbama u vladajućem HDZ-u, ali štogod bilo, smatra Malić, brana za obračun s korupcijom u Hrvatskoj, po prvi put, je široko otvorena, a osumnjičenih je na desetine:
„Počela su uhićenja, što znači da oni koji su uhićivali imaju namjeru da uhićene i zadrže. Niko od uhićenih, osim jednog, nije pušten, ali većina je ostala u zatvoru. Prije je broj odbačenih kaznenih prijava bio puno veći, a i broj privedenih osoba u istragama oko javnih nabavki je bio minimalan. Sada broj ne može biti maksimalniji - cijele uprave su padale. Šteta koja je nanesena se mjeri u stotinama miliona i milijardama. Dolazi do istrage. Znači kvantitativno i kvalitativno je sve puno bolje, zaokruženije, cjelovitije i intenzivnije. U ova tri mjeseca sve je zapravo bolje nego ikada. Imam osjećaj da se otvorila brana, koja nije mala, ali velika kao na rijeci Jang Ce.“
Jedna od najvećih afera u Hrvatskim autocestama, gdje se za basnoslovne svote nisu bojali samo tuneli, razotkrivena je zahvaljujući novinarima i nezavisnom cestarskom sindikatu koji je izišao u javnost. Predsjednik sindikata, Mijat Stanić:
„Jedan dio u upravi su zapravo pritvorili. To znači da USKOK vrlo ozbiljno radi svoj posao i očekujem da će i ostale afere, o kojima smo govorili, biti vrlo kvalitetno obrađene. Ljudi koji su trenutno na udaru, koji su privedeni, bili su izuzetno visoko pozicionirani i utjecajni u ovom društvu. Imam osjećaj da neće biti nedodirljivih.“
Vuk Đuričić iz Uskoka, državnog Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminala:
„Mi smo jako zadovoljni u našim okružnicama. One su do sada završavale sa oko 95 posto osuđenih, što je vrlo visoki postotak. Generalno smo zadovoljni što se tiče i organiziranosti kriminala i nadležnosti USKOK-a.“
Predsjednik Partnerstva za društveni razvoj, Munir Podumljak, čija civilna udruga godinama već prati problem korupcije u Hrvatskoj, kaže da su napravili analizu o aferama Maestro i pronevjerama u Hrvatskom fondu za privatizaciju. Potpredsjednik Fonda, Josip Matanović, osuđen je na 11 godina zatvora. Napominje da se još uvijek ne može govoriti o krupnijim ribama, a i presude po kojima moraju vratiti uzeti novac su preblage:
„Kada smo vidjeli pravomoćnu presudu, u kojoj se oduzela imovina jednoj od osuđenih osoba, vidjeli smo da je oduzeto ukupno oko 250.000 eura imovine. Oni su, po njihovom cjeniku koruptivnih djela, za kavu naplaćivali po 50.000 eura. Ispalo je da su toj osuđenoj osobi oduzeli ukupno pet kava i jednu mineralnu vodu. Otprilike, to je taj učinak. Još uvijek se ide na službenike nižeg ranga. Osim postupka ministra Rončevića, sve su to službenici relativno nižeg ranga. Ministre se ne dira, iako oni redovito sjede u nadzornim odborima.“
Malić se slaže s onima koji misle da bi, za mnoge korupcijske afere, trebalo ispitati i bivšeg premijera Ivu Sanadera i donedavnog potpredsjednika Vlade, Damira Polančeca:
„Sada se govori o prodaji INA-e. On je nesumnjivo najupućenija osoba u funkcioniranju sustava javne nabave i privatizacije, kada su u pitanju najveća javna poduzeća. On je sigurno o tome najviše upućena osoba. Osim toga, javna je tajna da je većina ovih stvari za koje se sumnjiči i Fond za privatizaciju, a u javnosti Polančec, bila vezana uz Sanadera, kao što je i Polančec bio vezan uz Sanadera. On je bio jedan od njemu najlojalnijih ljudi u Vladi. To je ostalo i kada je otišao iz Vlade.“
U svakom slučaju, zaključuje Malić, val hapšenja i istraga pokazuje da je u Hrvatskoj konačno proradio istražni pogon jer je dosad, kako bi Dalmatinci rekli, „radio na refule“- malo radio, malo ne radio:
„Vidjet ćemo kako će to funkcionirati na sudovima jer oni su druga struktura, oni su samostalni, njih se teško može na nešto natjerati. Do sada nisu pokazali da su kao samostalna nezavisna tijela spremni za borbu protiv organiziranog kriminala. Ukratko, borba protiv korupcije i kriminala nikada nije bila inicirana i podupirana sa sudova, sa sudskih instanci. Može se dogoditi da se promjenom političke klime i klime u javnosti i sudovi europeiziraju, međutim mislim da se to neće dogoditi, prije nego se pokrenu ozbiljne istrage o korupciji u sudstvu. Prvo moraju pasti neki sudci, da bi ostatak profunkcionirao.“
NIŠTA NE PROVERAVAJ - SAMO PLAĆAJ
Da li će neko odgovarati posle revizije srpskog budžeta, u kojem su uočene nepravilnosti u trošenju novca poreskih obveznika? Sumnjive i maglovite linije trošenja državnog novca, po mišljenju stručne javnosti, jedan je od vodećih katalizator korupcije.
Zašto Parlament za mart naredne godine odlaže raspravu o prvom revizorskom izvještaju u istoriji Srbije?
Prvi državni revizorski izveštaj o budžetu samo je potvrdio sumnje koje godinama postoje u Srbiji o načinu trošenja državnog novca. Po logici - ništa ne proveravaj, samo plaćaj - nameštanje poslova prijateljima ili finansijerima partija, astronomski autorski i slični ugovori, samo su delić onoga što stoji u zbirci prve revizije.
Verica Barać, kao dugogodišnja članica Saveta za borbu protiv korupcije, podseća da je Državna revizorska komisija formirana još 2005. godine, prvi izveštaj objavila tek 2009. godine, što više nego dovoljno ilustruje odnos države prema ovoj instituciji:
„Sama ta činjenica govori da je funkcionisanje institucija i procedure, koje su zakonom predviđene, blokirano. Osnovni uzrok sistemske korupcije, koja postoji kod nas, je jedna vlast koja ima faktički svu vlast, a nema nikakvu kontrolu.“
Hoće li neko da bude kažnjen zbog nepropisnog trošenja novca poreskih obveznika?
Verica Barać: Osnovni uzrok sistemske korupcije, koja postoji kod nas, je jedna vlast koja ima faktički svu vlast, a nema nikakvu kontrolu. Foto: Imre Szabo
Predsednik Državne revizorske institucije (DRI), Radoslav Sretenović, je najavio da će „u skladu sa zakonom biti pokrenuti postupci protiv onih koji su učinili najteže povrede u korišćenju budžetskih sredstava“:
„Sada nismo podneli ni jednu, ni prekršajnu, ni krivičnu prijavu. Nalazimo se u procesu jer smo hteli od ministarstava da nam dostave nove dokaze. Obzirom da nema nikakvih novih dokaza, preduzećemo sve mere u skladu sa zakonom. Ne mogu da govorim o kojim prijavama je reč.“
Ostaje da se vidi kako će biti kažnjeni odgovorni za propuste u trošenju novca iz državnog budžeta za prošlu godinu. Barać, sa prevelikim iskustvom, a malim optimizmom, konstatuje sledeće:
„Čak iako je ta revizija urađena, ni to ne znači ništa, već se produžava stanje potpune nekontrole šta izvršna vlast radi sa novcem.“
Revizija budžeta je signal Skupštini i srpskoj javnosti u kojim oblastima je potrebno da se poboljša procedura, da bi se otklonile manjkavosti, primećuje Barać:
„Ono što sada može da nas dovede u jednu potpunu dilemu, je to da kada su konačno oni uspeli da urade taj prvi izveštaj, Parlament ga ne razmatra. Nema nikakvog smisla da radi Državna revizija, ako ona ne radi za Parlament, ona je njegovo telo.“
Svi se slažu da Državna revizorska institucija mora da bude najjači nezavisni organ i rasprave, kao i eventualne sankcije iz njenog izveštaja, ne smeju biti zataškivani. Svesni su toga i u Odboru za finansije Skupštine Srbije, koji je bio prva državna adresa u čitanju dokumenta.
Poslanica vladajuće većine, Branka Ljiljak:
„Nema nikakve namere da se vrši bilo kakav pritisak u provođenju zakona.“
Međutim, deo političke javnosti tvrdi da državni i politički vrh nema nameru da ojača instituciju državnog revizora jer mu to, pokazalo se u ovom izveštaju, nije u interesu, kažu poslanici Čedomir Jovanović i Jorgovanka Tabaković:
„Ako se na neodgovoran način troši novac budžetskih korisnika u ministarstvu, mi samo po analogiji možemo doći do zaključka da je to jedno pravilo koje se prenosi na javna preduzeća, ali i na stranke.“
„Ovo svetlo mora da obasjava put trošenja, ne samo budžetskih, nego svih javnih sredstava, koja su još uvek van kontrole.“
Izveštaj i dalje izaziva pažnju javnosti, obzirom na to da sve više otkriva netransparentnost u trošenju novca. Poverenik za informacije od javnog značaja, Rodoljub Šabić, konstatuje kako je evidentan visok stepen nespremnosti mnogih na različitim nivou vlasti da se podvrgnu bilo kakvoj kontroli:
„Naravno da je logična pretpostavka da se iza spremnosti da se izbegne kontrola mogu kriti veoma različiti, ali legitimni interesi. To je stanje koje se mora promeniti. Hajde da ne razgovaramo o tome zašto je to tako, ali hajde da pođemo od toga da je to nedopustivo. Toga nema nigde.“
Poznato je da srpski budžet nije transparentan i da su njegove linije jako maglovite, što u svakom slučaju nije dobro ni za državni rejting Srbije:
Nemanja Nenadić: Ukoliko revizori imaju podatke koji ukazuju na to da je bilo zloupotrebe službenog položaja, falsifikovanja dokumenta i tome slično, naravno da je njihova dužnost da obaveste o tome nadležni organe. Foto: Vesna Anđić
„U demokratskoj zemlji, ili koja hoće da bude demokratska, ne postoji ništa normalnije nego da organi vlasti svoj rad čine podložnim, i kontroli nadležnih organa, i što je po meni još važnije, kontrolnog mehanizma koje se zove javnost. Kada bude tako, biće manje korupcije. Nema potrebe da mi sada o tome razmišljamo. Mi veoma dobro znamo gde se Srbija nalazi, i na indeksu percepcije korupcije, ali i u očima naših građana.“
Ko zna šta bi se još saznalo da je Državna revizorska institucija imala dovoljan broj revizora, adekvatne uslove za rad, da korisnici budžeta poštuju zakone i rade interne kontrole i revizije, primećuje Nemanja Nenadić, programski direktor nevladine organizacije Transparentnost Srbija:
„Sasvim je jasno da su kršene neke odredbe Zakona o javnim nabavkama. Jedino će se otvoriti problem zastarelosti jer prekršaji generalno zastarevaju nakon godinu dana. Ukoliko revizori imaju podatke koji ukazuju na to da je bilo zloupotrebe službenog položaja, falsifikovanja dokumenta i tome slično, naravno da je njihova dužnost da obaveste o tome nadležni organe. Mislim da bi tužioci trebalo da pogledaju ono što u izveštaju revizora piše, pa da sami izvedu zaključak ima li mestu za pokretanje postupka o odgovornosti.“
Inicijativa opozicije da Parlament raspravlja o izveštaju Državne revizorske institucije, stavljen je na dnevni red Skupštine tek od 1. marta. Javnost se pita šta će biti sa zahtevima za pokretanje prekršajnih postupaka protiv onih koji su se ogrešili o zakonske odredbe. Posle izjave premijera da neće biti krivičnih prijava, Barać kaže da je krajnje neizvesno da li će biti i zahteva za smenu odgovornih sa funkcija:
„Što se tiče Tužilaštva ili ostalih institucija istrage, to se manje ili više uvek radi pod paskom političkih stranaka jer znamo da sve velike afere, ili oni događaji koje je Savet označio kao fenomene u svojim izveštajima i koje nikada niko nije opovrgao, nikada nisu bili protiv procesuirani. Ukoliko deblokiraju Parlament, da on kao prvi ne razmatra izveštaj koji je njemu namenjen, mislim da će taj izveštaj biti u raznim fiokama.“
SASTALI SE KRIMINAL I KORUPCIJA
Broj predmeta u Posebnom odjelu za kriminal i korupciju Suda Bosne i Hercegovine, u stalnom je porastu, što je prije svega zasluga antikorupcijskog tima u Uredu visokog predstavnika, a podignute optužnice su uglavnom rezultat rada ovog tima. Mogući odlazak stranih sudija i tužilaca iz Bosne i Hercegovine, mogao bi dovesti do blaže pravosudne politike, u zemlji, u kojoj su kriminal i politika duboko isprepleteni.
U moru neuspjeha, u Bosni i Hercegovini su uspješni - kriminal, korupcija i pljačka naroda, koji kaže:
„Politika i kriminal se sastali i tu spasa nema.“
„Nema institucije koja nije korumpirana.“
„Kriminal je uzeo maha. Da je tome stati na kraj, čini mi se da bi sve bilo drugačije.“
Odjeljenje Suda Bosne i Hercegovine za organizovani kriminal, privredni kriminal i korupciju, radi punom parom. Trenutno je u postupku skoro 500 predmeta, ali malo je onih koji se odnose na „krupne ribe“, političke naravno. Stoga analitičar Momir Dejanović ističe, da bi u zemlji kriminala i korupcije - kakav epitet Bosna i Hercegovina ima u svijetu - trebalo biti mnogo više onih koji se suočavaju s rukom pravde:
„Mislim da je problem daleko ozbiljniji i da je postojanje kriminala i korupcije u Bosni i Hercegovini sistemske prirode, da se često u vođenju istraga i sudskih postupaka protiv ljudi s vrha institucija vlasti i političkih stranaka pristupa selektivno.“
Među optužnicama protiv istaknutih političara, odnosno visokih državnih službenika, najpoznatiji je slučaj dvojca Edhem Bičakčić - Dragan Čović, koje optužnica tereti da su 1999. godine, kada su bili - Bičakčić premijer, a Čović njegov zamjenik - bez izjašnjavanja Vlade, donijeli odluke o raspodjeli budžetskih sredstava za adaptaciju ili kupovinu stanova podobnim, u ukupnom iznosu od oko osam miliona konvertibilnih maraka, donosno četiri miliona eura.
O tome, u kojoj je fazi ovaj proces, Boris Grubešić, glasnogovornik Tužilaštva Bosne i Hercegovine:
„Tužiteljstvo Bosne i Hercegovine radi jedan predmet koji je u fazi suđenja, a koji se odnosi na optužene Čović Dragana i Bičakčić Edhema. U tom predmetu podignuta je optužnica i traje izvođenje dokaznog postupka optužbe. Saslušavaju se svjedoci Tužiteljstva i ulažu se dokazi Tužiteljstva u tom predmetu.“
Foto: Midhat Poturović
Zbog iste odluke protiv Bičakčića se vodi sudski postupak i u Kantonalnom sudu u Sarajevu. On i bivši premijer Federacije Bosne i Hercegovine, Nedžad Branković, optuženi su zbog omogućavanja kupovine stana Brankoviću novcem iz budžeta Federacije.
Također, Tužilaštvo Kantona Sarajevo je još u junu ove godine zaprimilo izvještaj od Finansijske policije protiv direktora Razvojne banke, Ramiza Džaferovića, i još 40 osoba, zbog postojanja sumnje o zloupotrebi položaja. Jasmina Iftić, Kantonalno tužilaštvo:
„Postupajući po ovom izvještaju, Tužilaštvo u Sarajevu vrši provjere navoda iz izvještaja, te je u tu svrhu do sada saslušano već oko 100 svjedoka, s tim što i dalje Tužilaštvo poduzima sve potrebne mjere i radnje kako bi se provjerili navodi iz tog izvještaja.“
Investiciono-razvojna banka (IRB) Republike Srpske je zajedno sa svoja četiri fonda dobila negativno mišljenje Glavne službe za reviziju javnog sektora o poslovanju u 2008. godini. Tokom višesatne rasprave u Skupštini, poslanici opozicije su tvrdili da koncept ove banke nije razvojni, već „politički i to vladajućeg SNSD-a”. I Transparency International već odavno upozorava na anomalije u radu razvojnih banaka oba entitete. Srđan Blagovčanin:
„Te banke služe za ostvarenje ciljeva uskih političkih elita u oba entiteta, koji sredstva tih banaka koriste prema vlastitom nahođenju, ili za vlastite potrebe, odnosno kompanije koje su bliske vladajućim strukturama u oba entiteta. Ta sredstva praktično imaju na raspolaganju, a da u stvari proklamovani cilj njihovog osnivanja ni izbliza nije ostvaren.“
Srđan Blagovčanin: Razvojne banke služe za ostvarenje ciljeva uskih političkih elita u oba entiteta, koji sredstva tih banaka koriste prema vlastitom nahođenju, ili za vlastite potrebe, odnosno kompanije koje su bliske vladajućim strukturama u oba entiteta.
Ipak, najveće interesovanje javnosti je za krivičnu prijavu dostavljenu Tužilaštvu Bosne i Hercegovine protiv Milorada Dodika, u kojoj se navodi da je "učinjeno više krivičnih djela organizovanog kriminala, čime su budžeti Republike Srpske i Bosne i Hercegovine oštećeni za 145 miliona KM. U Tužilaštvu Bosne i Hercegovine ističu da izjave ne daju o fazi istraga, nego samo o podignutim optužnicama, dok Dejanović, na pitanje zašto se odugovlači predmet „Dodik i ministri”, kaže:
„To jača sumnju da ta krivična prijava može biti u nekoj drugoj funkciji ,u funkciji pritiska, u funkciji omekšavanja određenih političkih stavova te ličnosti. To nije dobro za Bosnu u borbi protiv kriminala i korupcije. Tvrdim da se ne smije imati selektivni pristup, ne smije niko biti izuzet od odgovornosti.“
U Sudu Bosne i Hercegovine u toku je suđenje Fadilu Jaganjcu, bivšem visokom fukcioneru Državne granične policije, zbog zloupotrebe položaja. Procesuiraju se i učesnici afere sa izdavanjem ličnih dokumenata - CIPS.
Da li su pokrenute optužnice i istrage dokaz da u Bosni i Hercegovini nema nedodirljivih, ili je to samo predstava za narod?
O tome, novinarka BH Dana, Dženana Karup - Druško:
„Moram se složiti sa obadvije teze. Samo otvaranje istraga, pa i podizanje optužnica, je vrlo ozbiljan pravni čin i to dokazuje da zaista nema nedodirljivih. S druge strane, ako analiziramo koliko je presuda bilo i koliko je bilo osuđujućih presuda, onda na žalost moramo zaključiti da je većina tih, navodno velikih istraga i velikih afera, propalo. Nadu bude istrage i postupci koji su sada u toku. Prije svega mislim na postupke protiv dva bivša premijera - Bičakčića i Brankovića - i na otvorenu istragu protiv Dodika. Mislim da bi presuda, u bilo kojem od tih slučajeva, koja će zaista dokazati da je neko od njih počinio djelo koje mu se stavlja na teret, imala veoma jaku poruku - da nema nedodirljivih i da zaista postoji adekvatna kazna za one koji su počinili kazneno djelo.“
KADROVSKE ROKADE
Javnost u Crnoj Gori je već navikla na razne afere, praćene senzacionalističkim novinskim naslovima, koje potom bivaju zaboravljene, bez ikakvog epiloga, a naročito, bez pravosnažnih sudskih presuda. Upućeni tvrde da gomilanje afera čini da građani prestaju da im daju važnost, a da glavni cilj njihovog otvaranja nije kažnjavanje kriminalnog ponašanja, već - međupartijska i lična razračunavanja unutar vladajuće strukture.
„Svi izvještaji Evropske komisije govore da u Crnoj Gori nema pravosnažnih presuda protiv nosilaca zvučnih državnih funkcija, bilo da se radi o članovima Vlade, ili funkcionerima policije, Agencije za nacionalnu bezbjednost i Tužilaštva“, kaže predsjednik opozicionog Pokreta za promjene, Nebojša Medojević, koji naglašava da se radi o ljudima, za koje se zna da raspolažu ličnom imovinom koja višestruko premašuje njihove prihode. „A, borba protiv organizovanog kriminala je njihov posao”, kaže Medojević, koji smatra da je otvaranje afera, koje potom padaju u zaborav, stvar političkih razračunavanja i pritisaka u funkciji kadrovskih rokada:
Nebojša Medojević: Te afere su prije svega medijska priprema za neke kadrovske rokade i neka rješenja ili odmjeravanje snaga između koalicionih partnera. Foto: Savo Prelević
„Te afere su prije svega medijska priprema za neke kadrovske rokade i neka rješenja ili odmjeravanje snaga između koalicionih partnera. Kada bi SDP zatražio nešto više nego mu pripada, onda se pokreće neke afere i bivaju medijski žrtvovani ljudi da bi se poslala neka poruka.“
Polovinom aprila tekuće godine, direktor Uprave za šume, ali i funkcioner manje članice vladajuće koalicije Socijaldemokratske partije, Radoš Šućur, pritvoren je pod sumnjom da je zloupotrebio službeni položaj. SDP se tim povodom oglasila saopštenjem, tvrdeći da je riječ o ujdurmi s pozadinom.
Tog slučaja se sjeća i direkrorka Mreže za afirmaciju nevladinog sektora, Vanja Ćalović:
„Policija je taj slučaj predstavljala kao slučaj korupcije na najvišim nivoima. On i dalje obavlja taj posao, čak ga nisu uklonili ni sa pozicije sa koje je u stanju da utiče na svjedoke i da prikriva neke dokaze, ukoliko postoje, tog krivičnog djela. Postaje pomalo apsurdno i pomalo se bojim da je tendencija naše policije i Tužilaštva da gomila sve više afera u medijima, kako bi se javnost navikla na postojanje tako nečega i kako bi se razvodnila njihova odgovornost.“
Za kontrolu zakonitosti upravljanja državnom imovinom i svim finansijskim poslovima subjekata koji se finansiraju državnim novcem, nadležna je Državna revizorska institucija (DRI). Prema najnovijem Izvještaju DRI, objavljenom prije dva mjeseca, nezakonitosti su brojne. Između ostalog, utvrđeno je da čak i Tužilaštvo krši zakon.
Iako su nezakonitosti brojne, do sada nije bilo konkretnih sankcija. Jedino je reagovao potpredsjednik Vlade i ministar finansija, Igor Lukšić, rekavši da su propusti kod potrošačkih jedinica pojedinačni, odnosno, da nisu sistemskog karaktera.
Prema riječima člana senata Državne revizorske institucije, Branislava Radulovića, može se zaključiti da u ovoj instituciji osjećaju da bi njihovi nalazi trebalo da imaju veću težinu:
„Ono što bi mi u DRI htjeli da se dogodi, jeste da se pojača parlamentarna kontrola, da se razmatraju naši nalazi i da javnost više percipira naše nalaze. Kao treći segment je da i u određenim situacijama i samo Tužilaštvo procijeni da li postoji osnovna sumnja u pojedinim slučajevima, da li je izvršeno krivično djelo i da uradi onaj dio posla koji je iz nadležnosti samog Tužilaštva.“
Vanja Calović: Mislim da je više nego očigledno da naša policija i Tužilaštvo rade otvorene afere koje idu u javnost u nekom periodu koji je značajan za donošenje određenih odluka, posebno odluka Evropske komisije, vezenih za proces evropskih integracija Crne Gore, a onda, čim se te odluke donesu, afere se odjednom zaborave. Foto: Savo Prelević
„Iako se u regionu primjećuju određeni pomaci u razotkrivanju najvećih afera, i uprkos činjenici da određeni tragovi vode do pojedinaca u Crnoj Gori, domaće institucije nisu u stanju, čak ni da ih saslušaju, a kamoli da učine nešto konkretno”, kaže direktorka Mreže za afirmaciju nevladinog sektora Ćalović:
„Imali smo oslobađajuću presudu za čovjeka za koga je policija prvo utvrdila i sumnjičila ga kada je u pitanju šverc 200 kilograma kokaina i da je to nešto što je rezultat saradnje sa policijama drugih država. Čovjek je na kraju osuđen za 200 grama kokaina i pušten iz zatvora onoga dana kada je donesena presuda jer je vrijeme do presude već proveo u zatvoru. Mislim da je više nego očigledno da naša policija i Tužilaštvo rade otvorene afere koje idu u javnost u nekom periodu koji je značajan za donošenje određenih odluka, posebno odluka Evropske komisije, vezenih za proces evropskih integracija Crne Gore, a onda, čim se te odluke donesu, afere se odjednom zaborave, sve do donošenja sudskih presuda koje na kraju oslobađaju te aktere.“
"ZANIMLJIVI SLUČAJEVI"
Na Kosovu javnost čeka da vidi ko su ti visoki zvaničnici čiji je hapšenje najavio Euleks. Pored još uvijek neimenovanih zvaničnika Vlade Kosova i mnoge sudije su osumnjičene za korupciju i druge zloupotrebe. Rezultati istrage se čekaju.
Visoke političke figure, među kojima ima ministara, su pod istragom zbog privrednog kriminala i u januaru može doći do prvih hapšenja. Ovo se gotovo svakodnevno može pročitati u kosovskoj štampi, koja prenosi neimenovane izvore iz policije, pravosuđa i Euleksa.
Za sada, zvanično nisu poznati nikakvi detalji. Još u novembru je tužilac pravosudno-policijske misije Euleks, Teo Jakobs, rekao da je Euleks pokrenuo neke „zanimljive slučajeve“, što je medije navelo da pišu da se vodi istraga protiv visokih zvaničnika umešanih u korupciju. Ne želeći da navode druge detalje, a ni imena, predstavnici Euleksa kažu da će sve biti jasnije čim istraga pokaže neke rezultate.
U međuvremenu, nadležne vlasti rade na otkrivanju korupcije u sudstvu. Do sada je protiv više desetina pravosudnih radnika pokrenuta istraga, ili čekaju presudu. Glavni tužilac Kosova, Hiljmi Žitia, je nedavno izjavio da se protiv 50 sudija i tužilaca vodi istraga. Kancelarija za disciplinske postupke u Tužilaštvu je dobila gotovo 80 prijava o postojanju nezakonitih dela, uključujući i korupciju u pravosuđu.
Šef Agencije za anti-korupciju, Hasan Preteni, smatra da je zato potrebno formiranje posebnog tela koje će se baviti samo korupcijom:
„Potrebno je da se formira task force koji će objediniti sve mehanizme, tužilaštvo, policiju, poresku administraciju, carinu i slično.”
Prema istraživanjima nevladinih organizacija, pravosuđe je najkorumpiranija oblast i nije imuno na politički uticaj, ali je i većina ministara umešana u korupciju. Demokratski institut Kosova, koji sarađuje sa „Transparency International“, kaže da građani često ne prijavljuju korupciju jer ne veruju da će to biti rešeno na sudu.
Merita Mustafa kaže da sadašnji stav Vlade prema korupciji ne može biti osnova za borbu protiv nje:
„Još jednom je dokazano da je borba protiv korupcije samo deklarativna, nedostaje aktivnost i interesovanje Vlade, koja pak kaže da će imati nula toleranciju prema korupciji.“
Prema podacima Američke privredne komore u 2009. godini oko 60 posto, od 550 kompanija, izjavilo da su samo davanjem mita mogli normalno da vode svoje biznise.
Na Međunarodni dan borbe protiv korupcije, 9. decembra, neke NVO su organizovale manifestacije, a jedna od njih, Folj 08, je dodelila crveni karton Vladi Kosova, kako bi ukazala da je krajnje vreme da se zaustavi njen uticaj na rad nezavisnih institucija.
Civilno društvo kaže da je u cilju borbe i sprečavanja korupcije neophodno reformisati zakonski okvir i produbiti saradnju između policije i tužilaštva. Kao glavna prepreka se navodi i nepostojanje antikorupcijskog zakona, te Zakona o sprečavanju konflikta interesa i finansiranja političkih partija, za koje se smatra da su ključni u kompletiranju zakonodavstva, koje bi bilo u skladu sa standardima Evropske unije i doprinelo sprečavanju korupcije.
Ali razne korupcijske afere, koje čekaju da budu rasvetljene, nalaze se u senci slučaja „Blaca”. Naime, Gani Geci, poslanik Demokratskog saveza Dardanije, DSD, optužio je visoke zvaničnike DPK za navodna politička ubistva koja su se dogodila u posleratnom periodu, od 1999. godine. Geci je pokazao jedan DVD sa snimakom Nazima Blace kako priznaje neke zločine koji su se dogodili posle rata 1999. godine.
Blaca je javno rekao da je navodno kao pripadnik Obaveštajne službe Kosova (SHIK), bliske Demokratskoj partiji Kosova, i po nalogu visokih zvaničnika SHIK-a i DPK, izvršio ili učestvovao u izvršenju 17 teških krivičnih dela, kao što su ubistva, priprema atentata, maltretiranje i druga krivična dela.
Taj slučaj je otežao odnose vladajućih stranaka, pošto se kao žrtve spominju nekadašnji članovi DSK-a. Ipak, ovaj slučaj je sada u rukama specijalnog tužilaštva misije Euleks.
Taj se uslov ispunjava jednako sporo, kao i saradnja pojedinih država sa Haškim tribunalom. Otezalo se, odugovlačilo na razne načine, te su se usklađivale zakonske norme sa evropskim standardima, neophodne za efikasnu borbu. Potom su se formirale neophodne institucije i agencije, a onda se moralo i nešto konkretno učiniti sa toliko stvorenih mehanizama.
Pod pritiskom ili ne, a većina u regionu reći će pod pritiskom naravno, počelo je otvaranje brojnih afera koje su dovele do onoga u šta se odavno sumnjalo. Rijetki su glasno govorili da su kriminal i korupcija duboko povezani sa političkim elitama. Postavlja se onda logično pitanje - mogu li se oni koji se sumnjiče, optužuju ili povezuju sa raznim zloupotrebama, boriti protiv njih?
Hoće li ijedna od otvorenih afera u zemljama regiona biti raščišćena do kraja, sa valjanim sudskim epilogom, kako to nalažu pravila demokratskog svijeta kojem težimo?
Saradnja: Ankica Barbir Mladinović, Radovan Borović, Gordana Hadžihasanović, Esad Krcić, Anamari Repić
AFERE SE IZVLAČE IZ LADICA
U posljednjih pet mjeseci u Hrvatskoj gotovo i nema dana a da na novinskim naslovnicama ne osvane priča o golemim korupcijskim aferama i gospodarskom kriminalu, a najveće su razotkrivene u državnim poduzećima.
Samo štetnim ugovorima u Hrvatskoj elektroprivredi, državni je proračun oštećen za više od milijardu kuna, a da se ne spominje kriminal u Hrvatskim autocestama, Hrvatskoj željeznici, Podravki. Riječ je o milijunima i milijardama koje obični građani ne mogu ni pojmiti. Neki su znanstvenici izračunali da bi samo od novca pokradenog i loše uloženog u javnim poduzećima, kompletno obrazovanje u Hrvatskoj, idućih pet godina, moglo biti besplatno.
Računa se da je dosad pritvoreno između 20 i 30 osoba, od šefova Uprava i Nadzornih odbora. Istraga je doprla i do jednog ministra, jednog veleposlanika, smijenjen je potpredsjednik Vlade, a predsjednik države smatra da bi o aferama, osobito u Hrvatskim autocestama, trebalo ispitati i bivšeg premijera Ivu Sanadera.
Politika više ne opstruira borbu protiv kriminala i korupcije i to je najveće što se u Hrvatskoj dogodilo otkad je ljetos premijersku funkciju napustio Ivo Sanader, ističe Globusov novinar Gordan Malić:
„Pohapsili su uprave najvećih firmi i najvećih javnih poduzeća. Dio ih je smijenjen, dio je pod istragom, dio je pod obradom - ukratko sve se kuha. Ne možemo očekivati da će to završiti skoro, ni kao istraga, ni kao proces. Bitno je da očito sustav pokazuje namjeru da se s tim obračuna, da se prvi put unutar sustava pojavila jedna struktura sa integritetom, koja taj obračun protiv kriminala vodi. Do sada nije bilo riječi o strukturi, bilo je riječi o pojedincima. To je strukturu po vertikali - od Državnog odvjetništva do Ministarstva pravosuđa, od tajnih službi do policije.“
Afere se izvlače iz ladica jer je promijenjena politička klima. Naravno da je riječ i o frakcijskim borbama u vladajućem HDZ-u, ali štogod bilo, smatra Malić, brana za obračun s korupcijom u Hrvatskoj, po prvi put, je široko otvorena, a osumnjičenih je na desetine:
„Počela su uhićenja, što znači da oni koji su uhićivali imaju namjeru da uhićene i zadrže. Niko od uhićenih, osim jednog, nije pušten, ali većina je ostala u zatvoru. Prije je broj odbačenih kaznenih prijava bio puno veći, a i broj privedenih osoba u istragama oko javnih nabavki je bio minimalan. Sada broj ne može biti maksimalniji - cijele uprave su padale. Šteta koja je nanesena se mjeri u stotinama miliona i milijardama. Dolazi do istrage. Znači kvantitativno i kvalitativno je sve puno bolje, zaokruženije, cjelovitije i intenzivnije. U ova tri mjeseca sve je zapravo bolje nego ikada. Imam osjećaj da se otvorila brana, koja nije mala, ali velika kao na rijeci Jang Ce.“
Jedna od najvećih afera u Hrvatskim autocestama, gdje se za basnoslovne svote nisu bojali samo tuneli, razotkrivena je zahvaljujući novinarima i nezavisnom cestarskom sindikatu koji je izišao u javnost. Predsjednik sindikata, Mijat Stanić:
„Jedan dio u upravi su zapravo pritvorili. To znači da USKOK vrlo ozbiljno radi svoj posao i očekujem da će i ostale afere, o kojima smo govorili, biti vrlo kvalitetno obrađene. Ljudi koji su trenutno na udaru, koji su privedeni, bili su izuzetno visoko pozicionirani i utjecajni u ovom društvu. Imam osjećaj da neće biti nedodirljivih.“
Vuk Đuričić iz Uskoka, državnog Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminala:
„Mi smo jako zadovoljni u našim okružnicama. One su do sada završavale sa oko 95 posto osuđenih, što je vrlo visoki postotak. Generalno smo zadovoljni što se tiče i organiziranosti kriminala i nadležnosti USKOK-a.“
Predsjednik Partnerstva za društveni razvoj, Munir Podumljak, čija civilna udruga godinama već prati problem korupcije u Hrvatskoj, kaže da su napravili analizu o aferama Maestro i pronevjerama u Hrvatskom fondu za privatizaciju. Potpredsjednik Fonda, Josip Matanović, osuđen je na 11 godina zatvora. Napominje da se još uvijek ne može govoriti o krupnijim ribama, a i presude po kojima moraju vratiti uzeti novac su preblage:
„Kada smo vidjeli pravomoćnu presudu, u kojoj se oduzela imovina jednoj od osuđenih osoba, vidjeli smo da je oduzeto ukupno oko 250.000 eura imovine. Oni su, po njihovom cjeniku koruptivnih djela, za kavu naplaćivali po 50.000 eura. Ispalo je da su toj osuđenoj osobi oduzeli ukupno pet kava i jednu mineralnu vodu. Otprilike, to je taj učinak. Još uvijek se ide na službenike nižeg ranga. Osim postupka ministra Rončevića, sve su to službenici relativno nižeg ranga. Ministre se ne dira, iako oni redovito sjede u nadzornim odborima.“
Malić se slaže s onima koji misle da bi, za mnoge korupcijske afere, trebalo ispitati i bivšeg premijera Ivu Sanadera i donedavnog potpredsjednika Vlade, Damira Polančeca:
„Sada se govori o prodaji INA-e. On je nesumnjivo najupućenija osoba u funkcioniranju sustava javne nabave i privatizacije, kada su u pitanju najveća javna poduzeća. On je sigurno o tome najviše upućena osoba. Osim toga, javna je tajna da je većina ovih stvari za koje se sumnjiči i Fond za privatizaciju, a u javnosti Polančec, bila vezana uz Sanadera, kao što je i Polančec bio vezan uz Sanadera. On je bio jedan od njemu najlojalnijih ljudi u Vladi. To je ostalo i kada je otišao iz Vlade.“
U svakom slučaju, zaključuje Malić, val hapšenja i istraga pokazuje da je u Hrvatskoj konačno proradio istražni pogon jer je dosad, kako bi Dalmatinci rekli, „radio na refule“- malo radio, malo ne radio:
„Vidjet ćemo kako će to funkcionirati na sudovima jer oni su druga struktura, oni su samostalni, njih se teško može na nešto natjerati. Do sada nisu pokazali da su kao samostalna nezavisna tijela spremni za borbu protiv organiziranog kriminala. Ukratko, borba protiv korupcije i kriminala nikada nije bila inicirana i podupirana sa sudova, sa sudskih instanci. Može se dogoditi da se promjenom političke klime i klime u javnosti i sudovi europeiziraju, međutim mislim da se to neće dogoditi, prije nego se pokrenu ozbiljne istrage o korupciji u sudstvu. Prvo moraju pasti neki sudci, da bi ostatak profunkcionirao.“
NIŠTA NE PROVERAVAJ - SAMO PLAĆAJ
Da li će neko odgovarati posle revizije srpskog budžeta, u kojem su uočene nepravilnosti u trošenju novca poreskih obveznika? Sumnjive i maglovite linije trošenja državnog novca, po mišljenju stručne javnosti, jedan je od vodećih katalizator korupcije.
Zašto Parlament za mart naredne godine odlaže raspravu o prvom revizorskom izvještaju u istoriji Srbije?
Prvi državni revizorski izveštaj o budžetu samo je potvrdio sumnje koje godinama postoje u Srbiji o načinu trošenja državnog novca. Po logici - ništa ne proveravaj, samo plaćaj - nameštanje poslova prijateljima ili finansijerima partija, astronomski autorski i slični ugovori, samo su delić onoga što stoji u zbirci prve revizije.
Verica Barać, kao dugogodišnja članica Saveta za borbu protiv korupcije, podseća da je Državna revizorska komisija formirana još 2005. godine, prvi izveštaj objavila tek 2009. godine, što više nego dovoljno ilustruje odnos države prema ovoj instituciji:
„Sama ta činjenica govori da je funkcionisanje institucija i procedure, koje su zakonom predviđene, blokirano. Osnovni uzrok sistemske korupcije, koja postoji kod nas, je jedna vlast koja ima faktički svu vlast, a nema nikakvu kontrolu.“
Hoće li neko da bude kažnjen zbog nepropisnog trošenja novca poreskih obveznika?
Predsednik Državne revizorske institucije (DRI), Radoslav Sretenović, je najavio da će „u skladu sa zakonom biti pokrenuti postupci protiv onih koji su učinili najteže povrede u korišćenju budžetskih sredstava“:
„Sada nismo podneli ni jednu, ni prekršajnu, ni krivičnu prijavu. Nalazimo se u procesu jer smo hteli od ministarstava da nam dostave nove dokaze. Obzirom da nema nikakvih novih dokaza, preduzećemo sve mere u skladu sa zakonom. Ne mogu da govorim o kojim prijavama je reč.“
Ostaje da se vidi kako će biti kažnjeni odgovorni za propuste u trošenju novca iz državnog budžeta za prošlu godinu. Barać, sa prevelikim iskustvom, a malim optimizmom, konstatuje sledeće:
„Čak iako je ta revizija urađena, ni to ne znači ništa, već se produžava stanje potpune nekontrole šta izvršna vlast radi sa novcem.“
Revizija budžeta je signal Skupštini i srpskoj javnosti u kojim oblastima je potrebno da se poboljša procedura, da bi se otklonile manjkavosti, primećuje Barać:
„Ono što sada može da nas dovede u jednu potpunu dilemu, je to da kada su konačno oni uspeli da urade taj prvi izveštaj, Parlament ga ne razmatra. Nema nikakvog smisla da radi Državna revizija, ako ona ne radi za Parlament, ona je njegovo telo.“
Svi se slažu da Državna revizorska institucija mora da bude najjači nezavisni organ i rasprave, kao i eventualne sankcije iz njenog izveštaja, ne smeju biti zataškivani. Svesni su toga i u Odboru za finansije Skupštine Srbije, koji je bio prva državna adresa u čitanju dokumenta.
Poslanica vladajuće većine, Branka Ljiljak:
„Nema nikakve namere da se vrši bilo kakav pritisak u provođenju zakona.“
Međutim, deo političke javnosti tvrdi da državni i politički vrh nema nameru da ojača instituciju državnog revizora jer mu to, pokazalo se u ovom izveštaju, nije u interesu, kažu poslanici Čedomir Jovanović i Jorgovanka Tabaković:
„Ako se na neodgovoran način troši novac budžetskih korisnika u ministarstvu, mi samo po analogiji možemo doći do zaključka da je to jedno pravilo koje se prenosi na javna preduzeća, ali i na stranke.“
„Ovo svetlo mora da obasjava put trošenja, ne samo budžetskih, nego svih javnih sredstava, koja su još uvek van kontrole.“
Izveštaj i dalje izaziva pažnju javnosti, obzirom na to da sve više otkriva netransparentnost u trošenju novca. Poverenik za informacije od javnog značaja, Rodoljub Šabić, konstatuje kako je evidentan visok stepen nespremnosti mnogih na različitim nivou vlasti da se podvrgnu bilo kakvoj kontroli:
„Naravno da je logična pretpostavka da se iza spremnosti da se izbegne kontrola mogu kriti veoma različiti, ali legitimni interesi. To je stanje koje se mora promeniti. Hajde da ne razgovaramo o tome zašto je to tako, ali hajde da pođemo od toga da je to nedopustivo. Toga nema nigde.“
Poznato je da srpski budžet nije transparentan i da su njegove linije jako maglovite, što u svakom slučaju nije dobro ni za državni rejting Srbije:
„U demokratskoj zemlji, ili koja hoće da bude demokratska, ne postoji ništa normalnije nego da organi vlasti svoj rad čine podložnim, i kontroli nadležnih organa, i što je po meni još važnije, kontrolnog mehanizma koje se zove javnost. Kada bude tako, biće manje korupcije. Nema potrebe da mi sada o tome razmišljamo. Mi veoma dobro znamo gde se Srbija nalazi, i na indeksu percepcije korupcije, ali i u očima naših građana.“
Ko zna šta bi se još saznalo da je Državna revizorska institucija imala dovoljan broj revizora, adekvatne uslove za rad, da korisnici budžeta poštuju zakone i rade interne kontrole i revizije, primećuje Nemanja Nenadić, programski direktor nevladine organizacije Transparentnost Srbija:
„Sasvim je jasno da su kršene neke odredbe Zakona o javnim nabavkama. Jedino će se otvoriti problem zastarelosti jer prekršaji generalno zastarevaju nakon godinu dana. Ukoliko revizori imaju podatke koji ukazuju na to da je bilo zloupotrebe službenog položaja, falsifikovanja dokumenta i tome slično, naravno da je njihova dužnost da obaveste o tome nadležni organe. Mislim da bi tužioci trebalo da pogledaju ono što u izveštaju revizora piše, pa da sami izvedu zaključak ima li mestu za pokretanje postupka o odgovornosti.“
Inicijativa opozicije da Parlament raspravlja o izveštaju Državne revizorske institucije, stavljen je na dnevni red Skupštine tek od 1. marta. Javnost se pita šta će biti sa zahtevima za pokretanje prekršajnih postupaka protiv onih koji su se ogrešili o zakonske odredbe. Posle izjave premijera da neće biti krivičnih prijava, Barać kaže da je krajnje neizvesno da li će biti i zahteva za smenu odgovornih sa funkcija:
„Što se tiče Tužilaštva ili ostalih institucija istrage, to se manje ili više uvek radi pod paskom političkih stranaka jer znamo da sve velike afere, ili oni događaji koje je Savet označio kao fenomene u svojim izveštajima i koje nikada niko nije opovrgao, nikada nisu bili protiv procesuirani. Ukoliko deblokiraju Parlament, da on kao prvi ne razmatra izveštaj koji je njemu namenjen, mislim da će taj izveštaj biti u raznim fiokama.“
SASTALI SE KRIMINAL I KORUPCIJA
Broj predmeta u Posebnom odjelu za kriminal i korupciju Suda Bosne i Hercegovine, u stalnom je porastu, što je prije svega zasluga antikorupcijskog tima u Uredu visokog predstavnika, a podignute optužnice su uglavnom rezultat rada ovog tima. Mogući odlazak stranih sudija i tužilaca iz Bosne i Hercegovine, mogao bi dovesti do blaže pravosudne politike, u zemlji, u kojoj su kriminal i politika duboko isprepleteni.
U moru neuspjeha, u Bosni i Hercegovini su uspješni - kriminal, korupcija i pljačka naroda, koji kaže:
„Politika i kriminal se sastali i tu spasa nema.“
„Nema institucije koja nije korumpirana.“
„Kriminal je uzeo maha. Da je tome stati na kraj, čini mi se da bi sve bilo drugačije.“
Odjeljenje Suda Bosne i Hercegovine za organizovani kriminal, privredni kriminal i korupciju, radi punom parom. Trenutno je u postupku skoro 500 predmeta, ali malo je onih koji se odnose na „krupne ribe“, političke naravno. Stoga analitičar Momir Dejanović ističe, da bi u zemlji kriminala i korupcije - kakav epitet Bosna i Hercegovina ima u svijetu - trebalo biti mnogo više onih koji se suočavaju s rukom pravde:
„Mislim da je problem daleko ozbiljniji i da je postojanje kriminala i korupcije u Bosni i Hercegovini sistemske prirode, da se često u vođenju istraga i sudskih postupaka protiv ljudi s vrha institucija vlasti i političkih stranaka pristupa selektivno.“
Među optužnicama protiv istaknutih političara, odnosno visokih državnih službenika, najpoznatiji je slučaj dvojca Edhem Bičakčić - Dragan Čović, koje optužnica tereti da su 1999. godine, kada su bili - Bičakčić premijer, a Čović njegov zamjenik - bez izjašnjavanja Vlade, donijeli odluke o raspodjeli budžetskih sredstava za adaptaciju ili kupovinu stanova podobnim, u ukupnom iznosu od oko osam miliona konvertibilnih maraka, donosno četiri miliona eura.
O tome, u kojoj je fazi ovaj proces, Boris Grubešić, glasnogovornik Tužilaštva Bosne i Hercegovine:
„Tužiteljstvo Bosne i Hercegovine radi jedan predmet koji je u fazi suđenja, a koji se odnosi na optužene Čović Dragana i Bičakčić Edhema. U tom predmetu podignuta je optužnica i traje izvođenje dokaznog postupka optužbe. Saslušavaju se svjedoci Tužiteljstva i ulažu se dokazi Tužiteljstva u tom predmetu.“
Zbog iste odluke protiv Bičakčića se vodi sudski postupak i u Kantonalnom sudu u Sarajevu. On i bivši premijer Federacije Bosne i Hercegovine, Nedžad Branković, optuženi su zbog omogućavanja kupovine stana Brankoviću novcem iz budžeta Federacije.
Također, Tužilaštvo Kantona Sarajevo je još u junu ove godine zaprimilo izvještaj od Finansijske policije protiv direktora Razvojne banke, Ramiza Džaferovića, i još 40 osoba, zbog postojanja sumnje o zloupotrebi položaja. Jasmina Iftić, Kantonalno tužilaštvo:
„Postupajući po ovom izvještaju, Tužilaštvo u Sarajevu vrši provjere navoda iz izvještaja, te je u tu svrhu do sada saslušano već oko 100 svjedoka, s tim što i dalje Tužilaštvo poduzima sve potrebne mjere i radnje kako bi se provjerili navodi iz tog izvještaja.“
Investiciono-razvojna banka (IRB) Republike Srpske je zajedno sa svoja četiri fonda dobila negativno mišljenje Glavne službe za reviziju javnog sektora o poslovanju u 2008. godini. Tokom višesatne rasprave u Skupštini, poslanici opozicije su tvrdili da koncept ove banke nije razvojni, već „politički i to vladajućeg SNSD-a”. I Transparency International već odavno upozorava na anomalije u radu razvojnih banaka oba entitete. Srđan Blagovčanin:
„Te banke služe za ostvarenje ciljeva uskih političkih elita u oba entiteta, koji sredstva tih banaka koriste prema vlastitom nahođenju, ili za vlastite potrebe, odnosno kompanije koje su bliske vladajućim strukturama u oba entiteta. Ta sredstva praktično imaju na raspolaganju, a da u stvari proklamovani cilj njihovog osnivanja ni izbliza nije ostvaren.“
Ipak, najveće interesovanje javnosti je za krivičnu prijavu dostavljenu Tužilaštvu Bosne i Hercegovine protiv Milorada Dodika, u kojoj se navodi da je "učinjeno više krivičnih djela organizovanog kriminala, čime su budžeti Republike Srpske i Bosne i Hercegovine oštećeni za 145 miliona KM. U Tužilaštvu Bosne i Hercegovine ističu da izjave ne daju o fazi istraga, nego samo o podignutim optužnicama, dok Dejanović, na pitanje zašto se odugovlači predmet „Dodik i ministri”, kaže:
„To jača sumnju da ta krivična prijava može biti u nekoj drugoj funkciji ,u funkciji pritiska, u funkciji omekšavanja određenih političkih stavova te ličnosti. To nije dobro za Bosnu u borbi protiv kriminala i korupcije. Tvrdim da se ne smije imati selektivni pristup, ne smije niko biti izuzet od odgovornosti.“
U Sudu Bosne i Hercegovine u toku je suđenje Fadilu Jaganjcu, bivšem visokom fukcioneru Državne granične policije, zbog zloupotrebe položaja. Procesuiraju se i učesnici afere sa izdavanjem ličnih dokumenata - CIPS.
Da li su pokrenute optužnice i istrage dokaz da u Bosni i Hercegovini nema nedodirljivih, ili je to samo predstava za narod?
O tome, novinarka BH Dana, Dženana Karup - Druško:
„Moram se složiti sa obadvije teze. Samo otvaranje istraga, pa i podizanje optužnica, je vrlo ozbiljan pravni čin i to dokazuje da zaista nema nedodirljivih. S druge strane, ako analiziramo koliko je presuda bilo i koliko je bilo osuđujućih presuda, onda na žalost moramo zaključiti da je većina tih, navodno velikih istraga i velikih afera, propalo. Nadu bude istrage i postupci koji su sada u toku. Prije svega mislim na postupke protiv dva bivša premijera - Bičakčića i Brankovića - i na otvorenu istragu protiv Dodika. Mislim da bi presuda, u bilo kojem od tih slučajeva, koja će zaista dokazati da je neko od njih počinio djelo koje mu se stavlja na teret, imala veoma jaku poruku - da nema nedodirljivih i da zaista postoji adekvatna kazna za one koji su počinili kazneno djelo.“
KADROVSKE ROKADE
Javnost u Crnoj Gori je već navikla na razne afere, praćene senzacionalističkim novinskim naslovima, koje potom bivaju zaboravljene, bez ikakvog epiloga, a naročito, bez pravosnažnih sudskih presuda. Upućeni tvrde da gomilanje afera čini da građani prestaju da im daju važnost, a da glavni cilj njihovog otvaranja nije kažnjavanje kriminalnog ponašanja, već - međupartijska i lična razračunavanja unutar vladajuće strukture.
„Svi izvještaji Evropske komisije govore da u Crnoj Gori nema pravosnažnih presuda protiv nosilaca zvučnih državnih funkcija, bilo da se radi o članovima Vlade, ili funkcionerima policije, Agencije za nacionalnu bezbjednost i Tužilaštva“, kaže predsjednik opozicionog Pokreta za promjene, Nebojša Medojević, koji naglašava da se radi o ljudima, za koje se zna da raspolažu ličnom imovinom koja višestruko premašuje njihove prihode. „A, borba protiv organizovanog kriminala je njihov posao”, kaže Medojević, koji smatra da je otvaranje afera, koje potom padaju u zaborav, stvar političkih razračunavanja i pritisaka u funkciji kadrovskih rokada:
„Te afere su prije svega medijska priprema za neke kadrovske rokade i neka rješenja ili odmjeravanje snaga između koalicionih partnera. Kada bi SDP zatražio nešto više nego mu pripada, onda se pokreće neke afere i bivaju medijski žrtvovani ljudi da bi se poslala neka poruka.“
Polovinom aprila tekuće godine, direktor Uprave za šume, ali i funkcioner manje članice vladajuće koalicije Socijaldemokratske partije, Radoš Šućur, pritvoren je pod sumnjom da je zloupotrebio službeni položaj. SDP se tim povodom oglasila saopštenjem, tvrdeći da je riječ o ujdurmi s pozadinom.
Tog slučaja se sjeća i direkrorka Mreže za afirmaciju nevladinog sektora, Vanja Ćalović:
„Policija je taj slučaj predstavljala kao slučaj korupcije na najvišim nivoima. On i dalje obavlja taj posao, čak ga nisu uklonili ni sa pozicije sa koje je u stanju da utiče na svjedoke i da prikriva neke dokaze, ukoliko postoje, tog krivičnog djela. Postaje pomalo apsurdno i pomalo se bojim da je tendencija naše policije i Tužilaštva da gomila sve više afera u medijima, kako bi se javnost navikla na postojanje tako nečega i kako bi se razvodnila njihova odgovornost.“
Za kontrolu zakonitosti upravljanja državnom imovinom i svim finansijskim poslovima subjekata koji se finansiraju državnim novcem, nadležna je Državna revizorska institucija (DRI). Prema najnovijem Izvještaju DRI, objavljenom prije dva mjeseca, nezakonitosti su brojne. Između ostalog, utvrđeno je da čak i Tužilaštvo krši zakon.
Iako su nezakonitosti brojne, do sada nije bilo konkretnih sankcija. Jedino je reagovao potpredsjednik Vlade i ministar finansija, Igor Lukšić, rekavši da su propusti kod potrošačkih jedinica pojedinačni, odnosno, da nisu sistemskog karaktera.
Prema riječima člana senata Državne revizorske institucije, Branislava Radulovića, može se zaključiti da u ovoj instituciji osjećaju da bi njihovi nalazi trebalo da imaju veću težinu:
„Ono što bi mi u DRI htjeli da se dogodi, jeste da se pojača parlamentarna kontrola, da se razmatraju naši nalazi i da javnost više percipira naše nalaze. Kao treći segment je da i u određenim situacijama i samo Tužilaštvo procijeni da li postoji osnovna sumnja u pojedinim slučajevima, da li je izvršeno krivično djelo i da uradi onaj dio posla koji je iz nadležnosti samog Tužilaštva.“
„Iako se u regionu primjećuju određeni pomaci u razotkrivanju najvećih afera, i uprkos činjenici da određeni tragovi vode do pojedinaca u Crnoj Gori, domaće institucije nisu u stanju, čak ni da ih saslušaju, a kamoli da učine nešto konkretno”, kaže direktorka Mreže za afirmaciju nevladinog sektora Ćalović:
„Imali smo oslobađajuću presudu za čovjeka za koga je policija prvo utvrdila i sumnjičila ga kada je u pitanju šverc 200 kilograma kokaina i da je to nešto što je rezultat saradnje sa policijama drugih država. Čovjek je na kraju osuđen za 200 grama kokaina i pušten iz zatvora onoga dana kada je donesena presuda jer je vrijeme do presude već proveo u zatvoru. Mislim da je više nego očigledno da naša policija i Tužilaštvo rade otvorene afere koje idu u javnost u nekom periodu koji je značajan za donošenje određenih odluka, posebno odluka Evropske komisije, vezenih za proces evropskih integracija Crne Gore, a onda, čim se te odluke donesu, afere se odjednom zaborave, sve do donošenja sudskih presuda koje na kraju oslobađaju te aktere.“
"ZANIMLJIVI SLUČAJEVI"
Na Kosovu javnost čeka da vidi ko su ti visoki zvaničnici čiji je hapšenje najavio Euleks. Pored još uvijek neimenovanih zvaničnika Vlade Kosova i mnoge sudije su osumnjičene za korupciju i druge zloupotrebe. Rezultati istrage se čekaju.
Visoke političke figure, među kojima ima ministara, su pod istragom zbog privrednog kriminala i u januaru može doći do prvih hapšenja. Ovo se gotovo svakodnevno može pročitati u kosovskoj štampi, koja prenosi neimenovane izvore iz policije, pravosuđa i Euleksa.
Za sada, zvanično nisu poznati nikakvi detalji. Još u novembru je tužilac pravosudno-policijske misije Euleks, Teo Jakobs, rekao da je Euleks pokrenuo neke „zanimljive slučajeve“, što je medije navelo da pišu da se vodi istraga protiv visokih zvaničnika umešanih u korupciju. Ne želeći da navode druge detalje, a ni imena, predstavnici Euleksa kažu da će sve biti jasnije čim istraga pokaže neke rezultate.
U međuvremenu, nadležne vlasti rade na otkrivanju korupcije u sudstvu. Do sada je protiv više desetina pravosudnih radnika pokrenuta istraga, ili čekaju presudu. Glavni tužilac Kosova, Hiljmi Žitia, je nedavno izjavio da se protiv 50 sudija i tužilaca vodi istraga. Kancelarija za disciplinske postupke u Tužilaštvu je dobila gotovo 80 prijava o postojanju nezakonitih dela, uključujući i korupciju u pravosuđu.
Šef Agencije za anti-korupciju, Hasan Preteni, smatra da je zato potrebno formiranje posebnog tela koje će se baviti samo korupcijom:
„Potrebno je da se formira task force koji će objediniti sve mehanizme, tužilaštvo, policiju, poresku administraciju, carinu i slično.”
Prema istraživanjima nevladinih organizacija, pravosuđe je najkorumpiranija oblast i nije imuno na politički uticaj, ali je i većina ministara umešana u korupciju. Demokratski institut Kosova, koji sarađuje sa „Transparency International“, kaže da građani često ne prijavljuju korupciju jer ne veruju da će to biti rešeno na sudu.
Merita Mustafa kaže da sadašnji stav Vlade prema korupciji ne može biti osnova za borbu protiv nje:
„Još jednom je dokazano da je borba protiv korupcije samo deklarativna, nedostaje aktivnost i interesovanje Vlade, koja pak kaže da će imati nula toleranciju prema korupciji.“
Prema podacima Američke privredne komore u 2009. godini oko 60 posto, od 550 kompanija, izjavilo da su samo davanjem mita mogli normalno da vode svoje biznise.
Na Međunarodni dan borbe protiv korupcije, 9. decembra, neke NVO su organizovale manifestacije, a jedna od njih, Folj 08, je dodelila crveni karton Vladi Kosova, kako bi ukazala da je krajnje vreme da se zaustavi njen uticaj na rad nezavisnih institucija.
Civilno društvo kaže da je u cilju borbe i sprečavanja korupcije neophodno reformisati zakonski okvir i produbiti saradnju između policije i tužilaštva. Kao glavna prepreka se navodi i nepostojanje antikorupcijskog zakona, te Zakona o sprečavanju konflikta interesa i finansiranja političkih partija, za koje se smatra da su ključni u kompletiranju zakonodavstva, koje bi bilo u skladu sa standardima Evropske unije i doprinelo sprečavanju korupcije.
Ali razne korupcijske afere, koje čekaju da budu rasvetljene, nalaze se u senci slučaja „Blaca”. Naime, Gani Geci, poslanik Demokratskog saveza Dardanije, DSD, optužio je visoke zvaničnike DPK za navodna politička ubistva koja su se dogodila u posleratnom periodu, od 1999. godine. Geci je pokazao jedan DVD sa snimakom Nazima Blace kako priznaje neke zločine koji su se dogodili posle rata 1999. godine.
Blaca je javno rekao da je navodno kao pripadnik Obaveštajne službe Kosova (SHIK), bliske Demokratskoj partiji Kosova, i po nalogu visokih zvaničnika SHIK-a i DPK, izvršio ili učestvovao u izvršenju 17 teških krivičnih dela, kao što su ubistva, priprema atentata, maltretiranje i druga krivična dela.
Taj slučaj je otežao odnose vladajućih stranaka, pošto se kao žrtve spominju nekadašnji članovi DSK-a. Ipak, ovaj slučaj je sada u rukama specijalnog tužilaštva misije Euleks.