U Neumu je u subotu počeo IX po redu Internacionalni festival animiranog filma (NAFF), čije se projekcije, od ove godine, paralelno održavaju i u Mostaru i u Dubrovniku. Ponovo je u pitanju rekordna ponuda autora iz više od 40 zemalja. O ovogodišnjoj selekciji za RSE govori osnivač i direktor NAFF-a, inače najplodniji bosanskohercegovački animator Jurinko Rajič.
RSE: Počeo deveti NAFF. Opet su rekordne brojke, i prijavljenih i odabranih filmova, zar ne?
Jurinko Rajič: Jeste. Kod nas je postala tradicija da svake godine bude sve bolje i sve više, a valjda smo to i zaslužili. Ove godine je stiglo 602 filma iz 47 zemalja. Što me naročito iznenadilo, došao je veliki broj filmova iz Afrike. Iz Tajvana je došlo preko 45 filmova.
RSE: Naravno, mi premalo znamo o ambijentima tih dalekih zemalja, pa se zaista doima kao strašno iznenađenje toliko filmova iz jedne, nama barem, potpuno nepoznate zemlje?
Jurinko Rajič: Tako je. Navikli smo da filmovi iz Francuske, Njemačke, Španije, Češke, Hrvatske, SAD-a, Engleske, Rusije, dolaze standardno. Iz Francuske je ove godine stiglo oko 50 filmova. Kada se pojavi nešto novo, prijatno se iznenadiš. Što je najvažnije, radi se o izvrsnim filmovima, ušlo ih je četiri - pet u takmičarski program, tako da smo stvarno prijatno iznenađeni.
RSE: Iz Hrvatske tradicionalno dolazi dosta ostvarenja, ali iz ostalih zemalja regiona ništa, osim jednog domaćeg filma?
Jurinko Rajič: I taj jedan domaći je moj. To je jedini film koji je napravljen u zadnje dvije godine u Bosni i Hercegovini, koliko ja znam. Kod nas je prije pet godina bila neka euforija, počelo se, ali vjerovatno, zbog nedostatka sredstava, se stalo, a šteta jer se pojavio popriličan broj mladih i talentiranih.
Daj bože da je to samo ove godine. Uglavnom jedino je moj film u tom programu, s tim da se za njega ne može glasati zbog sukoba interesa. Stavio sam ga da gledatelji vide da i mi imamo nešto. Hrvatska je poslala 25 filmova i pet je ušlo u takmičarski program. Oni su već postali industrija i to veoma kvalitetna.
RSE: Da li to mladi ljudi pomalo gube entuzijazam, u ovoj nuždi prevelikoj?
Jurinko Rajič: Mislim da ne gube entuzijazam, samo što ti iz entuzijazma možeš, o svom trošku i na svojim leđima, napraviti jedan film, ali kada to prođeš, pa vidiš da taj jedan film košta 75.000 KM, a ti dobiješ 15.000, onda se moraš snalaziti za ostatak sredstava. Treba se od nečega živjeti.
RSE: Na ovom festivalu se uvijek pojavljuju filmovi koji su pokupili hrpe nagrada na raznim drugim smotrama. Međutim, to što donose sobom, nije neka posebna preporuka, kada je vaš žiri u pitanju?
Jurinko Rajič: Prva stvar je što moj žiri nikada i ne zna da su oni nagrađeni jer te podatke ja zadržavam za sebe. Druga stvar je da su žiriju svi filmovi isti, kao da nikada nisu dobili nagrade. Tih podataka u katalogu nema. Oni dobiju film, gledaju i izaberu šta se njima sviđa.
Naš festival je jedini festival gdje članovi žirija nisu samo stručnjaci animiranog filma, već su od njih pet, dva ili tri iz svijeta animacije, a ostali su, ili muzičari, ili slikari ili književnici, iz nekih drugih svjetova umjetnosti, tako da slika koja se dobije o kvaliteti filmova, po meni, je mnogo bolja na taj način. Dokaz tome je što uz skoro svaki festival i nagrada gledatelja bude jedna od ovih nagrada koje je izabrao žiri.
RSE: Uvijek imate više nego kompetentan žiri. Ove godine je oskarovac na čelu?
Jurinko Rajič: Tako je. Ove godine je to Joan Gratz, žena koja ima tri nominacije i jednog Oskara. Ona je predsjednica žirija; tu je i Darko Kreč, član žirija, koji drži Katedru animiranog filma u Zagrebu na Akademiji; Svetomira Nikolova iz Sofije, koja drži Katedru animiranog filma u Sofiji; zatim Namik Kabil, holivudski đak, urednik dokumentarnog programa na FTV-u. Imamo tradiciju da iz Hercegovine mora biti uvijek peti član žirija, a ove godine je to Elvedin Nezirević, pjesnik i muzičar. Bavi se kulturom i mislim da je on savršeno kompetentan da bude član takvog žirija.
RSE: Hoće li ove godine članovi žirija, osim pregleda filmova i ocjenjivanja filmova, učestvovati i u ovim drugim manifestacijama?
Jurinko Rajič: Ove godine članovi žirija će jedan dan ići u Dubrovnik, pošto je ove godine festival, i u Dubrovniku i u Mostaru i u Neumu. Istovremeno se održavaju projekcije i isti je program, tako da će jednu večer gostovati u Dubrovniku, jednu u Mostaru. Druga stvar su stručna predavanja, koja će održati Joan Gratz, Namik Kabil i Darko Kreč, prije panorama, tako da će oni učestvovati apsolutno aktivno sve vrijeme. Mislim da je to sve dobro.
RSE: Dakle, od ove godine, festival nije samo neumski, niti samo hercegovački. Osim hotela Sunce i mostarskog Abraševića, prikazujete filmove i u Dubrovniku?
Jurinko Rajič: Upravo tako, prikazuje se i u Dubrovniku. Sve troškove prikazivanja u Dubrovniku i tiska promidžbenog materijala je grad Dubrovnik prihvatio. Shvatili su da to vrijedi, tako da će i u Dubrovniku, u kinima Slavica i Jadran, biti projekcije filmova. Mi smo besplatno dali program, i Abraševiću i Dubrovniku, ali pod uvjetom da i ulaznice budu besplatne jer nam je prije svega cilj promidžba animiranog filma na ovim ovdje prostorima. Mislim da će jedina besplatna stvar ove godine u Dubrovniku biti projekcije NAFF-a, a imat će se šta vidjeti.
RSE: Hoće li taj iskorak u jednu planetarnu kulturnu i turističku destinaciju, osim prestiža naravno, NAFF-u donijeti još neku korist?
Jurinko Rajič: Mi smo i ove godine u istoj situaciji kao i prethodnih, bez obzira što smo dobili Večernjakov pečat, nema to nikakvog uticaja. Tako je, kako je. Institucije to ne podržavaju, jedino Ministarstvo turizma Federacije BiH, Fondacija za kinematografiju i Američka ambasada u BiH nas standardno podržavaju. Jedne godine podrži neko, pa druge godine ne podrži, tako da ne znam ni koliko nagrada Večernjakov pečat ima uticaja. Iz Hercegovačko-neretvanskog kantona ni jedna marka nije data za Festival, onda vam je sve jasno.
Ovo je ipak najveći kulturni događaj u Hercegovini. Ni ministarstva kulture i prosvjete, ni Vlada Hercegovačko-neretvanskog kantona to ne podržavaju, apsolutno su gluhi za tako nešto. Računaš, neko će nešto shvatiti, pa će pogurati. Ipak je to promidžba i Hercegovine i Neuma, možda i najjača u svijetu. Do sada je 76 zemalja tu učestvovalo, ove godine 47. Ne znam za sličnu manifestaciju, koja ima toliki broj učesnika i koja daje takvu besplatnu propaganda svom kraju, kao što je NAFF.
RSE: Upravo i insistiram na tome zbog ovog kamena u stomaku od saznanja kako vaše okruženje nije nimalo prepoznalo mogućnosti festivala, ovog svjetskog okupljališta animatora. To su ipak ljudi koji direktno donose novac u sredinu u koju dolaze?
Jurinko Rajič: I da ne donose novac, neka vide koliko je minut propagandnog programa, pa neka pogledaju koliko je EPP programa i emisija o NAFF-u napravljeno, i tiskovnih natpisa i radio emisija. Znate li kolike bi pare dali za toliko reklamiranje? Ali eto, tako je i gotovo. Vjerovatno neke više face odlučuju o tome kome će šta dati.
Nema veze, mi ćemo tjerati, doći će jednog dana, i bolje i pametnije vrijeme. Šteta je. Kan je nastao od ribarskog mjesta, što se kaže, Neum je definitivno sa NAFF-om dobio jedan svjetski brend, zato čovjeka malo i smeta i boli da je takav odnos.
RSE: Sve se trudim, ne bih li izbjegao ovo izravno pitanje - kako još uvijek imate snage baktati se sa ovim složenim projektom, uz takav mizeran odnos sredine?
Jurinko Rajič: Ja sam praktično Neumljanin. Volim Neum, volim ljude u Neumu i sebi sam zacrtao da će to biti u Neumu uvijek, pa taman u nekom kafiću. Malo je mjesta koja meni toliko leže srcu. Ljudi su stvarno divni, a to što politika i oni koji pripadaju tim društvenim organizacijama, imaju takav stav - to je njihov problem. Jednom će se promijeniti situacija, neće ni to biti dovijeka.
RSE: Da se nadamo da će barem ovaj jubilej, deseta smotra, izazvati pravu pažnju?
Jurinko Rajič: Za desetu smotru je iznenađenje. Svih devet dosadašnjih predsjednika žirija će biti članovi žirija, pa će doći dva-tri oskarovca, direktor Moskovske televizije i mnogi drugi. Valjda će imati o čemu razmišljati.
