Irma Grabovica imala je 11 godina kada je u martu 1993. godine, dok se igrala u dvorištu jedne od sarajevskih zgrada, usmrtio geler granate.
Za njenog oca Fikreta, život je tada stao.
Tokom 1.425 dana opsade Sarajeva, prema podacima Udruženja roditelja ubijene djece, gotovo svaki dan je ubijeno po jedno dijete.
Dok su granate padale po sarajevskim civilima, dvadesetak kilometara dalje, u miru je sjedio Radovan Karadžić, prvi predsjednik tada samoproglašene Republike Srpske.
Psihijatar, pjesnik i na kraju ratni zločinac, prije 30 godina postao je i prvi političar nakon Drugog svjetskog rata koji je optužen za najteže ratne zločine protiv čovječnosti.
Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) optužio ga je 25. jula 1995. godine.
Irmu niko ne može vratiti, ali za njenog oca Fikreta, optužnica podignuta zbog zločina u kojem su ubijana i djeca, tada je značila mnogo.
Očekivanja o pomirenju i pravdi, ističe, istopila su se u tri decenije poricanja i negiranja iz Republike Srpske (RS).
"U Tužilaštvu nema optužnica za ubijanje 1601 djeteta. Nakon rata, nakon 2000. bio je veći optimizam i nada. Sada je gore nego tada", kaže on.
Senida Karović je u ratu izgubila nogu. I danas se suočava sa zebnjom i strahom, jer Karadžićeva retorika, tvrdi, živi.
"Na spomen nestabilnosti javljaju se strahovi koji nas vraćaju u prošlost i bude nepovjerenje kako u vlast, tako i u sudove, jer se osjećamo nemoćnim", navodi ona.
Nije se raščistilo sa posljedicama zločina
Optužen za genocid, deportacije, progon, ubistva i logore, Radovan Karadžić je pobjegao i skrivao se 12 godina.
Uhapšen je 2008. godine u Beogradu, pod lažnim identitetom, Dragan Dabić.
U Haškom tribunalu je osuđen na doživotnu kaznu zatvora, ali politika koju je zastupao, nije nestala.
U Bosni i Hercegovini njegovi predvodnici nisu članovi Srpske demokratske stranke (SDS), koju je Karadžić osnovao.
Stranka je svojevremeno, nakon bijega Karadžić, potpisala i dokument o saradnji s Haškim tribunalom i poštivanju Dejtonskog mirovnog sporazuma.
- SPECIJALI RSE: Sve karte Dejtona | Tajne Dejtona | U prvom redu dejtonske historije
Mada i dalje desno orijentisana i u opoziciji, stranka aktivno sarađuje s međunarodnim predstavnicima, za razliku od ključnih ljudi u vlasti okupljenih oko predsjednika RS-a Milorada Dodika.
Oni su pod sankcijama Sjedinjenih Američkih Država i Velike Britanije, te blokiraju rad državnih institucija, dok SDS radi na deblokadi i postizanju dogovora sa partnerima u Federaciji Bosne i Hercegovine.
Wolfgang Petritsch, nekadašnji međunarodni visoki predstavnik u BiH, u izjavi za Radio Slobodna Evropa (RSE) navodi da dio Karadžićeve politike danas baštini Milorad Dodik.
Dio odgovornosti snosi, smatra Petritsch, međunarodna zajednica koja je izgubila interes. No, ni domaće snage nisu uspjele da izgrade sistem koji bi istinu i pomirenje postavio kao temelj budućnosti.
"Pomirenje i vizija pomirenja mora biti na prvom mjestu. Stoga je dobro da je Karadžić u Hagu i da su pravne procedure završene, ali s političkim i društvenim posljedicama se još nije raščistilo i to je jako negativan dio svega ovoga", ocjenjuje Petritsch.
'Profitabilnije održavanje podjela i nepovjerenja'
"Bin Laden Evrope", tako je Karadžića nakon hapšenja prozvao jedan od tvoraca Dejtonskog sporazuma, američki diplomat Richard Holbrooke.
On je bio, prema njegovoj ocjeni, "intelektualni vođa" zločinačke politike.
"Njegovo uklanjanje s pozornice enormno će pomoći u stvaranju stabilnosti. Nije ovdje riječ o nekim davnim događajima, to su tekući događaji od enormne povijesne važnosti", govorio je tada Holbrooke.
No, Branko Todorović, predsjednik Helsinškog odbora RS-a smatra da negiranje zločina i glorifikacija osuđenih ratnih zločinaca pokazuju da se nije ništa ozbiljno uradilo u Bosni i Hercegovini u pravcu suočavanja sa istinom.
"Trebali smo naučiti da presude Haškog tribunala nisu napad na narode, nego na pojedince odgovorne za zločine. Nismo naučili, jer nismo htjeli, jer je politički bilo profitabilnije održavati podjele i nepovjerenje, nego graditi zajednički pogled na prošlost, kao temelj budućnosti", ocjenjuje Todorović.
Namjerno prešućivanje zločina
Ustavni sud BiH je početkom ove godine zabranio dio nastave iz historije za deveti razred u Republici Srpskoj.
U spornom udžbeniku Karadžić je predstavljen sa "izuzetno važnom ulogom u stvaranju RS", i da je 2019. osuđen na doživotni zatvor.
Informacija o zločinima, zbog kojih je osuđen u Haškom tribunalu, nema.
Za Mirsada Tokaču, direktora Istraživačko-dokumentacionog centra, koji se godinama bavi dokumentovanjem ratnih zločina tokom devedesetih godina prošlog vijeka, to je dokaz da se zločini namjerno prešućuju.
"Mi možemo biti samo djelimično zadovoljni, jer je osuđena politička ideja, ali ne do kraja, jer su posljedice ostale na terenu nedirnute. I, zapravo, niste postigli ništa. Reintegracija Bosne nije moguća na starim ciljevima koji su još živi, jer nisu poništeni rezultati postignuti genocidom", smatra on, navodeći kako veliku ulogu u svemu ima i Srbija.
Tamošnja vlast, predvođena predsjednikom Aleksandrom Vučićem, aktivno je vodila kampanju protiv usvajanja Rezolucije o genocidu u Srebrenici u Ujedinjenim nacijama, a optuženi za ratni zločin u Bosni i Hercegovini u Srbiji nalaze i utočište.
Kolektivna identifikacija kao simbol promocije u medijima
Eric Gordy, profesor s Univerzitetskog koledža u Londonu, smatra da je korijen problema u nacionalističkoj političkoj strategiji.
"Poricanje je vezano za strah. Ako priznamo da je neko odgovoran, onda će cijeli narod biti stigmatizovan. I zato se zločinci sakrivaju u kolektiv", kaže Gordy.
Na tome je zasnovana cijela kampanja poricanja u posljednjih 30 godina, dodaje on.
"Trenutno sam u Srbiji i kad god se pomene genocid javlja se bojazan da će Srbi biti genocidan narod. To ne postoji, ali funkcioniše kao simbol tog straha koji se promoviše u medijima", ističe Gordy.
Zašto u BiH tri decenije kasnije nije bolje?
"Zato, jer političari koji raspiruju mržnju i vode narod u pravcu izgradnje mržnje snose odgovornost. Mnogi lideri iz devedesetih nikada nisu snosili posljedice. Njihovi politički nasljednici nastavili su istu retoriku", odgovara Branko Todorović.
U RS-u se ne prihvataju sudske presude, presuđeni ratni zločinci se dočekuju kao heroji po izlasku iz zatvora, a iz najviših struktura vlasti se negira genocid.
- Specijal RSE: Dokumentovanje genocida u Srebrenici
I dalje se obilježava 9. januar kao Dan RS-a, kojeg je Ustavni sud BiH u dva navrata proglasio neustavnim.
Tog datuma 1992. godine je tadašnja Skupština srpskog naroda u Bosni i Hercegovini donijela Deklaraciju o proglašenju Republike srpskog naroda BiH, kao nezavisne cjeline, s ciljem pripajanja Jugoslaviji, koja je bila u raspadu.
Plakete za zasluge u njenom stvaranju, Skupština RS-a je dodijelila Radovanu Karadžiću, Biljani Plavšić i Momčilu Krajišniku, osuđenim ratnim zločincima.
Zbog toga je visoki predstavnik 2021. godine nametnuo zakon kojim se negiranje genocida i veličanje ratnih zločinaca kažnjava.
Uprkos tome, na ulazu u Sarajevo, odakle je Vojska RS-a dnevno ispaljivala 300 granata, i dalje stoji spomen-ploča posvećena Ratku Mladiću, komandantu osuđenom za genocid i zločine protiv čovječnosti.
Jedna od njih ubila je i Irmu, djevojčicu od 11 godina, koja se igrala ispred svoje zgrade.