Nizom protesta radnika u BiH je u ponedjeljak obilježen Međunarodni dan dostojanstvenog rada.
U BiH poštuje se tek minimum radničkih prava. Prema posljednjim istraživanjima gotovo 20 posto onih koji imaju sreću pronaći posao rade na crno. Oni koji su zaposleni, nerijetko nemaju platu po nekoliko mjeseci, ili se za njih ne plaćaju doprinosi, a sve više radnika nema pravo ni na godišnji odmor, slobodne dane, dok je prekovremeni rad gotovo redovna pojava. Neuskalađenost ponude i potražnje na tržištu rada i neizricanje kazni za nepoštivanje zakona omogućuje poslodavcima da pod prijetnjom otpuštanja krše sva radnička prava.
Više od 500 radnika "Hidrogradnje" tražilo je svoja prava ispred zgrade federalne Vlade.
Agonija radnika građevinskog preduzeća Hidrogradnja traje već godinama. Radnici nekadašnjeg građevinskog giganta ne mogu ići u penziju, ne mogu se liječiti, a u posljednje vrijeme ne primaju ni plaće. Dok im većinski vlasnik federalna Vlada duguje 55 miliona KM, poslovi izgradnje autoputa povjeravaju se firmama iz drugih zemalja.
„Nemamo doprinose uplaćene jedanaest godina, zdravstveno osiguranje nemamo devet mjeseci, kolege nam umiru na radnim mjestima zbog bolesti. Plate nismo svi dobili. Imamo oko dvadesetak ljudi koji do kraja godine imaju pravo na penziju, imamo ljudi na čekanju, invalida rada...“ navodi radnik Džafer Alić.
Radnici Hidrogradnje primjer su najčešćeg kršenja prava radnika u Bosni i Hercegovini. Jedino što im preostaje je da prava traže na ulicama, nerijetko za to bivaju kažnjeni predstavnici sindikata ili organizatori protesta. Za one koji su ih doveli u tu situaciju - nema sankcija.
Svoja prava na ulicama tražili su u ponedjeljak i radnici nekadašnje tvornice Borac Travnik. U ovoj tvornici pokrenut je stečajni postupak, no novcem od preprodaje imovine nije predviđeno plaćanje dugovanja prema radnicima.
„Firma je privatizovana 2003. Mi smo propali sa velikim dugovanjima, došli smo u stečaj. Istog dana se raskinula privatizacija, istog dana se firma prodala. Sve je to diskutabilno. Kako su uspjeli da izmanipulišu tolike radnike, dok Agencija za privatizaciju uzima nam dionice?“ pita Ifeta Hajdarević.
U posljednje vrijeme sve je češći i mobing nad radnicima u Bosni i Hercegovini. 17.000 prosvjetnih radnika štrajkovalo je zbog odnosa pojedinih stranačkih kadrova postavljenih za direktore. Jedan od njih je i smijenjeni direktor osnovne muzičke škole na Ilidži u Sarajevu, koji odbija sići sa funkcije, a svakodnevno maltretira uposlenike. Potvrdio je to za RSE i nastavnik gitare Sanel Sabitović.
„Mene kao nastavnika je strah ući u učionicu, strah me za vrijeme nastave da mi on ne uleti, gospodin Mehmed Bajraktarević, i da me verbalno ili čak fizički ne napadne. Jer, takvih momenata je bilo u školi. On je pokazivao neku dozu agresivnosti“, kazao je Sabitović.
Raj za loše poslodavce
U Bosni i Hercegovini se dnevno gubi desetine radnih mjesta, postojeći zakoni o radu i zaštiti prava radnika se ne poštuju, a oni koji ih krše – nisu kažnjeni. Sve to Bosnu i Hercegovinu svrstava na posljednje mjesto na ljestvici u Evropi po poštivanju prava radnika. Najviše nepravilnosti ima u trgovini i uslužnim djelatnostima, kaže profesorica ekonomije Svetlana Cenić.
„Zašto ima najviše nepravilnosti u trgovini i uslužnim delatnostima? Zato što je višak nezaposlenih toliki da je ponuda radne snage na tržištu mnogo veća nego potražnja, zato što su niske plate u uslužnim delatnostima i trgovini, zato što ne zahteva dodatnu obuku. Vi sad imate i ljude s fakultetima koji rade u trgovini, rade za mizerne plate, nikakve uslove rada ne dobijaju, a najlakše ih je otpustiti“, kaže Cenić.
Cenić napominje na već uvriježenu praksu kriminala i korupcije prilikom odobravanja otvaranja velikih trgovačkih centara u BiH koju prakticiraju političari.
„Koji trgovinski lanac je otvoren a da nije deo političkog establišmenta bio na otvaranju? Hoćete da vas podsetim na Pevec u Banjaluci? Otvorio se s pevanjem i pucanjem, s helikopterima sletanje. Gde je Pevec sada? Koliko je koštao Merkator, koliko su reket morali da plate po kvadratnom metru da bi se otvorili ovde ili onde? Teret reketa koji se svakodnevno plaća snose radnici, jer vi dobro znate činovnike, nemojte da sad počnemo – od vrha pa do dna, koji se i na mesečnoj osnovi 'ugrađuju' u nekim firmama.“
Jedini mehanizam zaštite svojih prava koji radnici u Bosni i Hercegovini imaju je sindikalno organizovanje. Sindikalci upozoravaju da je Bosna i Hercegovina raj za loše poslodavce koji nerijetko ne dopuštaju radnicima formiranje sindikata.
„Najčešće se iz tih firmi izbacujemo. Ne možemo čak ni razgovarati direktno s radnicima, nego moramo prvo dobiti dozvolu, iako je to u suprotnosti sa svim međunarodnim konvencijama, i Ustavom i zakonom“, navodi Mersiha Beširović iz Sindikata trgovine BiH.
Praksa u Bosni i Hercegovini je takva da država gotovo kažnjava poslodavce koji pokušavaju raditi po pravilima, šaljući im stalno inspekcije i povećavajući im dadžbine, ocjenjuje Nijaz Skenderagić iz Udruženja poslodavaca FBiH.
„Tragično je da u nekim ključnim pitanjima za ekonomiju Bosne i Hercegovine odlučuju nekompetentni ljudi, ljudi koji ni trafiku u životu nisu vodili, a odlučuju o sudbinama hiljada radnika ili stotina poslodavaca u ovoj državi.“
Jedno od rješenja je i jedinstven nastup prema nadležnima da se zakoni primjenjuju i usklade kako bi se stvorili bolji uslovi za radnike, kažu u sindikatu. Takođe - jačanje sindikalnih organizacija, jer radnici jedino na taj način mogu da se bore za svoja prava. No, treba napomenuti da Bosna i Hercegovina u postratnom periodu nije imala ozbiljniju ekonomsku strategiju. A bez regrutovanja svih resursa u poboljšanje ekonomije situacija se neće bitnije promijeniti.
U BiH poštuje se tek minimum radničkih prava. Prema posljednjim istraživanjima gotovo 20 posto onih koji imaju sreću pronaći posao rade na crno. Oni koji su zaposleni, nerijetko nemaju platu po nekoliko mjeseci, ili se za njih ne plaćaju doprinosi, a sve više radnika nema pravo ni na godišnji odmor, slobodne dane, dok je prekovremeni rad gotovo redovna pojava. Neuskalađenost ponude i potražnje na tržištu rada i neizricanje kazni za nepoštivanje zakona omogućuje poslodavcima da pod prijetnjom otpuštanja krše sva radnička prava.
Više od 500 radnika "Hidrogradnje" tražilo je svoja prava ispred zgrade federalne Vlade.
Agonija radnika građevinskog preduzeća Hidrogradnja traje već godinama. Radnici nekadašnjeg građevinskog giganta ne mogu ići u penziju, ne mogu se liječiti, a u posljednje vrijeme ne primaju ni plaće. Dok im većinski vlasnik federalna Vlada duguje 55 miliona KM, poslovi izgradnje autoputa povjeravaju se firmama iz drugih zemalja.
„Nemamo doprinose uplaćene jedanaest godina, zdravstveno osiguranje nemamo devet mjeseci, kolege nam umiru na radnim mjestima zbog bolesti. Plate nismo svi dobili. Imamo oko dvadesetak ljudi koji do kraja godine imaju pravo na penziju, imamo ljudi na čekanju, invalida rada...“ navodi radnik Džafer Alić.
Radnici Hidrogradnje primjer su najčešćeg kršenja prava radnika u Bosni i Hercegovini. Jedino što im preostaje je da prava traže na ulicama, nerijetko za to bivaju kažnjeni predstavnici sindikata ili organizatori protesta. Za one koji su ih doveli u tu situaciju - nema sankcija.
Svoja prava na ulicama tražili su u ponedjeljak i radnici nekadašnje tvornice Borac Travnik. U ovoj tvornici pokrenut je stečajni postupak, no novcem od preprodaje imovine nije predviđeno plaćanje dugovanja prema radnicima.
„Firma je privatizovana 2003. Mi smo propali sa velikim dugovanjima, došli smo u stečaj. Istog dana se raskinula privatizacija, istog dana se firma prodala. Sve je to diskutabilno. Kako su uspjeli da izmanipulišu tolike radnike, dok Agencija za privatizaciju uzima nam dionice?“ pita Ifeta Hajdarević.
U posljednje vrijeme sve je češći i mobing nad radnicima u Bosni i Hercegovini. 17.000 prosvjetnih radnika štrajkovalo je zbog odnosa pojedinih stranačkih kadrova postavljenih za direktore. Jedan od njih je i smijenjeni direktor osnovne muzičke škole na Ilidži u Sarajevu, koji odbija sići sa funkcije, a svakodnevno maltretira uposlenike. Potvrdio je to za RSE i nastavnik gitare Sanel Sabitović.
„Mene kao nastavnika je strah ući u učionicu, strah me za vrijeme nastave da mi on ne uleti, gospodin Mehmed Bajraktarević, i da me verbalno ili čak fizički ne napadne. Jer, takvih momenata je bilo u školi. On je pokazivao neku dozu agresivnosti“, kazao je Sabitović.
Raj za loše poslodavce
U Bosni i Hercegovini se dnevno gubi desetine radnih mjesta, postojeći zakoni o radu i zaštiti prava radnika se ne poštuju, a oni koji ih krše – nisu kažnjeni. Sve to Bosnu i Hercegovinu svrstava na posljednje mjesto na ljestvici u Evropi po poštivanju prava radnika. Najviše nepravilnosti ima u trgovini i uslužnim djelatnostima, kaže profesorica ekonomije Svetlana Cenić.
„Zašto ima najviše nepravilnosti u trgovini i uslužnim delatnostima? Zato što je višak nezaposlenih toliki da je ponuda radne snage na tržištu mnogo veća nego potražnja, zato što su niske plate u uslužnim delatnostima i trgovini, zato što ne zahteva dodatnu obuku. Vi sad imate i ljude s fakultetima koji rade u trgovini, rade za mizerne plate, nikakve uslove rada ne dobijaju, a najlakše ih je otpustiti“, kaže Cenić.
Cenić napominje na već uvriježenu praksu kriminala i korupcije prilikom odobravanja otvaranja velikih trgovačkih centara u BiH koju prakticiraju političari.
„Koji trgovinski lanac je otvoren a da nije deo političkog establišmenta bio na otvaranju? Hoćete da vas podsetim na Pevec u Banjaluci? Otvorio se s pevanjem i pucanjem, s helikopterima sletanje. Gde je Pevec sada? Koliko je koštao Merkator, koliko su reket morali da plate po kvadratnom metru da bi se otvorili ovde ili onde? Teret reketa koji se svakodnevno plaća snose radnici, jer vi dobro znate činovnike, nemojte da sad počnemo – od vrha pa do dna, koji se i na mesečnoj osnovi 'ugrađuju' u nekim firmama.“
Jedini mehanizam zaštite svojih prava koji radnici u Bosni i Hercegovini imaju je sindikalno organizovanje. Sindikalci upozoravaju da je Bosna i Hercegovina raj za loše poslodavce koji nerijetko ne dopuštaju radnicima formiranje sindikata.
„Najčešće se iz tih firmi izbacujemo. Ne možemo čak ni razgovarati direktno s radnicima, nego moramo prvo dobiti dozvolu, iako je to u suprotnosti sa svim međunarodnim konvencijama, i Ustavom i zakonom“, navodi Mersiha Beširović iz Sindikata trgovine BiH.
Praksa u Bosni i Hercegovini je takva da država gotovo kažnjava poslodavce koji pokušavaju raditi po pravilima, šaljući im stalno inspekcije i povećavajući im dadžbine, ocjenjuje Nijaz Skenderagić iz Udruženja poslodavaca FBiH.
„Tragično je da u nekim ključnim pitanjima za ekonomiju Bosne i Hercegovine odlučuju nekompetentni ljudi, ljudi koji ni trafiku u životu nisu vodili, a odlučuju o sudbinama hiljada radnika ili stotina poslodavaca u ovoj državi.“
Jedno od rješenja je i jedinstven nastup prema nadležnima da se zakoni primjenjuju i usklade kako bi se stvorili bolji uslovi za radnike, kažu u sindikatu. Takođe - jačanje sindikalnih organizacija, jer radnici jedino na taj način mogu da se bore za svoja prava. No, treba napomenuti da Bosna i Hercegovina u postratnom periodu nije imala ozbiljniju ekonomsku strategiju. A bez regrutovanja svih resursa u poboljšanje ekonomije situacija se neće bitnije promijeniti.
