Položaj radnika u Bosni i Hercegovini nikada nije bio teži, jednoglasni su u ocjeni radnici, građani i sindikalci, sagovornici Radija Slobodna Evropa.
U zeničkoj Željezari, na primjer, mnogi radnici čekaju na uvezivanje radnog staža. Iako je u vlasništvu Federacije BiH, Željezara je u stečaju. Radnik Avdija Halilović u Željezari radi već 31 godinu, a 14 godina staža nije redovno uplaćeno, zbog čega će ovaj radnik imati problem za odlazak u penziju. O položaju radnika u BiH, Avdija Halilović za Radio Slobodna Evropa (RSE) kaže:
„Prvi maj za nas radnike više nije praznik. Trebalo bi dignuti masovne proteste, trebalo bi tražiti promjene, položaj radnika je nikakav. Federalna Vlada i vlasnici gledaju da što više iskoriste radnika, a što manje da ga plate, ustvari da ga otjeraju iz Bosne i Hercegovine, tako se i ponašaju. Neadekvatno plaćeni, radno vrijeme nikakvo, prava nikakva, zaštita nikakva“, kaže Halilović.
U slučaju radnika Željezare iz Zenice sindikalna borba nije izostala, tvrdi Halilović, a upitan da kaže svoje mišljenje o konkretnoj borbi sindikata za radnička prava, Halilović odgovara:
„Sindikat ne može bez radnika, a radnici moraju shvatiti da se moraju ujediniti, da moraju zajednički sa sindikatom krenuti u žešću borbu, jer svaki dan je sve gore za radnike.“
Umjesto borbe i sindikalnim udruživanjem za bolje uslove života i rada, mnogi radnici odlaze iz Bosne i Hercegovine. Predsjednik Sindikata građevinarstva i industrije BiH Mahir Semić u razgovoru za Radio Slobodna Evropa navodi podatke Agencije za statistiku BiH, koji pokazuju da je samo u Sloveniju prošle godine otišlo oko 13. 600 radnika, od čega 10 hiljada građevinskih radnika. Semić dodaje da su uslovi rada u Sloveniji, ali i u drugim zemljama Evrope mnogi bolji, te da su građevinari iz BiH cijenjeni radnici u inostranstvu.
„U sektoru građevine je povećana plata. Morali su poslodavci više davati radnicima da bi radnici ostali da rade. Ugovorili su poslove, a da bi stigli ispoštovati rokove, morali su povećati plate. Tako da je prosječna plata povećana i iznosi 650 KM (oko 325 eura)“, objašnjava Semić.
U metalskom sektoru u Bosni i Hercegovini prije rata radilo je 225.000 radnika, danas nešto manje od 35 hiljada. Većina radnika nije sindikalno uvezana, a odnos prema njima se razlikuje u zavisnosti od poslodavca, kaže predsjednik Sindikata metalaca Zeničko-dobojskog kantona Kenan Mujkanović.
„Sindikat metalaca BiH okuplja članove iz 60-ak firmi, ima oko 13. 000 članova, odnosno 60 posto od ukupnog broja radnika u metalskom sektoru u Federaciji BiH. Ne mogu reći da je stanje katastrofalno, ali je kompleksno. Tamo gdje poslodavac ne uvažava sindikat ili ga ne uvažava dovoljno, imamo problem da uopšte uspostavimo komunikaciju sa poslodavcima. Gdje postoji komunikacija, borimo se, naravno, za bolji položaj, za veće plate, za bolju zaštitu na radu. Kad su u pitanju plate i tu situacija varira. Imamo firmi gdje je prosječna plata 1050 KM (525 eura), a imamo firmi gdje je ta plata oko 500 KM (250 eura)“, kaže Mujkanović.
Zakon o radu koji je donesen u Federaciji BiH 2015. godine pogoršao je stanje radnika, i to zbog nekoliko razloga - od „rušenja“ kolektivnih ugovora do ograničavanja otpremnine u slučaju tehnološkog viška, mišljenje je Kenana Mujkanovića, sindikalca iz Zenice.
Selvedin Šatorović, predsjednik Saveza samostalnih sindikata BiH smatra da umjesto da vlasti popravljaju status radnika, oni rade na raskolu unutar sindikata, zbog čega su radnike isporučili poslodavcima „na milost i nemilost“.
Šatorović kaže da je očiti primjer za to činjenica da je Bosna i Hercegovina jedina zemlja u Evropi koja nema definisanu najnižu cijenu rada.
„Pokušavaju skloniti Savez samostalnih sindikata sa puta da se isključivo interesira za utvrđivanje najniže cijene rada, donošenje zakona o uvezivanju radnog staža, Zakona o zaštiti na radu, koji je nezamislivo ali istinito iz 1990. godine, izmjene Zakona o štrajku. Dakle, da našu energiju trošimo optuživajući bilo koga. Nego, pozivamo te kolege da budu uistinu pravi sindikalci, da prestanu biti sindikalni mešetari i da ne budu u službi Vlade Federacije BiH“, napominje Šatorović za RSE.
Da se radnici nalaze u teškom položaju jasno je i građanima Sarajeva – Igoru, Mersihi i Fadili, ali za razliku od sindikalaca, borbu za radnička prava ocjenjuju suprotno. Smatraju da i ne postoji sindikalna borba.
Facebook Forum