Do kraja naredne sedmice u Sarajevu se održava JazzFest, jedna od najznačajnijih međunarodnih kulturnih manifestacija, koja se po svojim dometima i porukama stavlja uz rame sa MESS-om i SFF-om. Gost Radija 27 je pokretač ovoga projekta i njegov lider, Edin Zubčević.
Zubčević: Tako smo planirali, nadam se da će tako i biti. JazzFest će otvoriti veliki američki pjevač, Kurt Elling, koji će izvesti repertoar koji su svojevremeno snimili Coltrane i Hartman. Radi se zaista o vrlo specifičnom projektu, o vrlo važnom pjevaču, koji je, po općoj ocjeni, možda najvažniji jazz pjevač današnjice. Repertoar ima i neku svoju znamenitost, tako da mislim da imamo izuzetan program za otvaranje ovogodišnjeg JazzFest-a.
Zubčević: Pokušavamo predstaviti dio bogatstva i raznolikost onoga što egzistira na muzičkoj sceni u globalnom smislu. Nastojimo prezentirati stilski slične koncerte, što znači da će koncert Kurt Elling-a biti jedini koji bi se mogao nazvati nekim jazz main stream-om. Većina ostalih koncerata imaju malo, ili ni malo, veze sa jazz-om, ali definitivno ne spadaju u nešto što se zove main stream. Neko zbog toga može steći dojam da preovladava etno, ali radi se o muzici koja na najbolji način reprezentira duh vremena u kojem živimo. To je i koncepcija festivala, to je ono za šta se zalažemo i šta želimo da promoviramo – aktualnu muziku, a ne muziku koja je nekada bila aktualna.
Zubčević: Bit će još Amerikanaca, ali u okviru drugih band-ova i projekata, koji će biti ove godine na festivalu. Jedan tipični američki jazz ćemo imati samo na otvaranju. Već sljedećeg dana ćemo imati priliku da predstavimo Anouar Brahem sa njegovim novim projektom. On je tuniški virtuozni svirač oud-a. Radi se o internacionalnom ansamblu. To želim da istaknem - da prezentiramo muziku koju čine različiti muzičari. Konkretno u ovom slučaju, dolaze muzičari iz Tunisa, Švedske, Njemačke i Libana. Već sljedećeg dana bit ćemo u prilici da gledamo band Trilok Gurtu, kojeg čine muzičari sa tri kontinenta. Zatim možemo gledati Karim Ziada u Bosanskom kulturnom centru, na glavnoj sceni. Posljednjeg dana, u okviru programa na glavnoj sceni u Bosanskom kulturnom centru, će nastupati Renaud Garcia – Fons, francusko-španski kontrabasista, koji također dolazi sa jednim internacionalnim ansamblom.
Tu je i Next generation, koji je prošle godine uspješno krenuo i prvi put predstavljen, koji je zapravo i nastao kao ideja da se osigura unutar konteksta JazzFest-a jedan programski prostor za domaće izvođače, bez obzira na to koju vrstu muzike sviraju. Sve dok je ta muzika kreativna, inventivna i u skladu sa visokim umjetničkim standardima, ona je dobrodošla. Prvi dan ćemo imati jedan vrlo zanimljiv projekt. Mislim da samo u Bosni i Hercegovini mogu nastati takvi projekti. Iz Mostara nam dolazi duet Arkul, kojeg čine Vladimir Mićković i Atilla Aksoj. Njih dvojica dolaze sa dvije obale Mostara i izvode sefardsku muziku. Sljedećeg dana, na toj istoj sceni, koja se dešava u Pozorištu mladih, će nastupiti Damir Imamović sa svojim novim repertoarom. Jedina scena koja je namijenjena publici da se ispleše i zabavi je Dom mladih. U domu mladih ćemo 6. novembra predstaviti britanski dvojac LTJ Bukem Feat MC Conrad, a već sljedećeg dana američko-japansko-švicarsku kombinaciju Jojo Mayer, koja se zove Nerve. To bi bilo sve što se tiče koncertnih programa. Radionica će biti sa Kurt Elling-om 4. novembra, a 8. novembra sa Renaud Garcia - Fons-om. Pored toga će biti i tradicionalna radionica za djecu, koja se zove Upoznaj instrumente i jedna izložba, jedna vrsta retrospektive JazzFest-a kroz optiku fotografa Zijaha Gafića.
Zubčević: Mi dajemo puno više nego što dobijamo. Mi smo prve festivale organizirali bez ikakve pomoći nadležnih institucija. Tražili smo novac u zemlji i inostranstvu od različitih fondova, ambasada i sponzora, kako bi napravili ovaj projekt, u nadi da će jednog dana, kada predstavimo jedan kvalitetni projekt kao što je ovaj, gdje smo bili prilično uvjereni šta to želimo napraviti, pomoć doći sama od sebe. To su bila vremena kada smo bili potpuni idealisti. Sada smo otrežnjeni idealisti i pokušavamo da funkcioniramo u jednom limitirajućem okviru, kao da ne postoji taj okvir.
Zubčević: Nije problem s učesnicima dogovoriti angažmane jer mi već 13 godina radimo ovaj posao, imamo i reference i iskustvo i znanje i kontakte. Znamo kako to da uradimo. Teži dio priče je prikupiti potrebna sredstva. Prikupljanje novca se dešava na isti način na koji se dešava sve ove godine, a to je da kontaktiramo različite fondove u zemlji i inostranstvu, sarađujemo sa ambasadama, imamo i sponzore. Pomažu nam i institucije kulture. Snalazimo se na različite načine. Ono što je bitno, to je da imamo izuzetan odziv publike, prilično vjernu i lojalnu publiku koja pomaže da se ovaj festival desi kupovinom ulaznica. Uvijek mi imponuje kada nas stavljaju u kontekst onoga što je najbolje u ovoj zemlji, pogotovo u smislu međunarodne kulture, ali svi ovi značajni festivali su potpuno različiti, tako da ih je jako teško porediti. Radimo pod različitim okolnostima, ali mislim da svako ima svoju ulogu i svoje mjesto u kulturnom mozaiku ovoga grada i ove zemlje. Mislim da bi Bosna i Hercegovina bila kulturno puno siromašnija da nema upravo festivalsku kulturu, koju možete na određeni način kritizirati jer je periodična. Ona ostavlja trajne tragove, ima trajan rezultat i konkretne efekte. Omogućava da u ovoj zemlji postoje neka visoko kvalitetna kulturna dešavanja.
Zubčević: To vjerojatno misle oni koji su navikli da troše novac kroz različite oblike javnih ustanova, čast izuzecima. Koji su navikli da budu u određenim budžetima i sada im taj novac nedostaje. Mi funkcioniramo tako što imamo vrlo male komadiće i mrvice. Kad pogledate koliko košta jedna javna ustanova u toku godine, koju vrstu programa i koliko produkcije ona iznese za taj novac, i to uporedite recimo sa jednim JazzFest-om, koliko on košta i koju vrstu kvalitete programa, produkcije i standarda za taj novac u toku godine ponudi, onda ćete vidjeti da se radi o jednoj velikoj disproporciji i da pravi gutači novca, oni koji devastiraju kulturne fondove, jesu brojne javne ustanove, ne mislim na sve, nego na jedan dobar dio tih javnih ustanova u zemlji koje troše ogroman novac, a ne nude dovoljno kvalitetne programe. Naše su sale pune, što pokazuje da i publika treba ovaj festival, da grad treba ovaj festival jer je ovo jedna od manifestacija koja pomaže pozitivnom imidžu Bosne i Hercegovine, ne samo u svijetu. Svi ti ljudi koji dolaze u Bosnu i Hercegovinu na JazzFest odnose odavde lijepe uspomene i postaju na neki način mali ambasadori ove zemlje. Ono što je najbitnije jeste da ovakvi događaji služe na ponos i čast građanima ove zemlje.
RSE: Evo nas uoči 13. JazzFest-a i to zaista u velikom stilu.
Zubčević: Tako smo planirali, nadam se da će tako i biti. JazzFest će otvoriti veliki američki pjevač, Kurt Elling, koji će izvesti repertoar koji su svojevremeno snimili Coltrane i Hartman. Radi se zaista o vrlo specifičnom projektu, o vrlo važnom pjevaču, koji je, po općoj ocjeni, možda najvažniji jazz pjevač današnjice. Repertoar ima i neku svoju znamenitost, tako da mislim da imamo izuzetan program za otvaranje ovogodišnjeg JazzFest-a.
RSE: Pošto nisam dobar poznavalac džeza (jazz-a), bilo bi zgodno da nam kažeš koga to još imamo očekivati sljedeće sedmice?
Zubčević: Pokušavamo predstaviti dio bogatstva i raznolikost onoga što egzistira na muzičkoj sceni u globalnom smislu. Nastojimo prezentirati stilski slične koncerte, što znači da će koncert Kurt Elling-a biti jedini koji bi se mogao nazvati nekim jazz main stream-om. Većina ostalih koncerata imaju malo, ili ni malo, veze sa jazz-om, ali definitivno ne spadaju u nešto što se zove main stream. Neko zbog toga može steći dojam da preovladava etno, ali radi se o muzici koja na najbolji način reprezentira duh vremena u kojem živimo. To je i koncepcija festivala, to je ono za šta se zalažemo i šta želimo da promoviramo – aktualnu muziku, a ne muziku koja je nekada bila aktualna.
RSE: Razgovarao sam sa nekim kolegama i baš smo zaključili kakav je to jazz kada ima samo jedan Amerikanac. Znači govorimo o malo slobodnijoj interpretaciji jazz-a, bez strogih kalupa, bez onoga na što smo navikli.
Zubčević: Bit će još Amerikanaca, ali u okviru drugih band-ova i projekata, koji će biti ove godine na festivalu. Jedan tipični američki jazz ćemo imati samo na otvaranju. Već sljedećeg dana ćemo imati priliku da predstavimo Anouar Brahem sa njegovim novim projektom. On je tuniški virtuozni svirač oud-a. Radi se o internacionalnom ansamblu. To želim da istaknem - da prezentiramo muziku koju čine različiti muzičari. Konkretno u ovom slučaju, dolaze muzičari iz Tunisa, Švedske, Njemačke i Libana. Već sljedećeg dana bit ćemo u prilici da gledamo band Trilok Gurtu, kojeg čine muzičari sa tri kontinenta. Zatim možemo gledati Karim Ziada u Bosanskom kulturnom centru, na glavnoj sceni. Posljednjeg dana, u okviru programa na glavnoj sceni u Bosanskom kulturnom centru, će nastupati Renaud Garcia – Fons, francusko-španski kontrabasista, koji također dolazi sa jednim internacionalnim ansamblom.
Tu je i Next generation, koji je prošle godine uspješno krenuo i prvi put predstavljen, koji je zapravo i nastao kao ideja da se osigura unutar konteksta JazzFest-a jedan programski prostor za domaće izvođače, bez obzira na to koju vrstu muzike sviraju. Sve dok je ta muzika kreativna, inventivna i u skladu sa visokim umjetničkim standardima, ona je dobrodošla. Prvi dan ćemo imati jedan vrlo zanimljiv projekt. Mislim da samo u Bosni i Hercegovini mogu nastati takvi projekti. Iz Mostara nam dolazi duet Arkul, kojeg čine Vladimir Mićković i Atilla Aksoj. Njih dvojica dolaze sa dvije obale Mostara i izvode sefardsku muziku. Sljedećeg dana, na toj istoj sceni, koja se dešava u Pozorištu mladih, će nastupiti Damir Imamović sa svojim novim repertoarom. Jedina scena koja je namijenjena publici da se ispleše i zabavi je Dom mladih. U domu mladih ćemo 6. novembra predstaviti britanski dvojac LTJ Bukem Feat MC Conrad, a već sljedećeg dana američko-japansko-švicarsku kombinaciju Jojo Mayer, koja se zove Nerve. To bi bilo sve što se tiče koncertnih programa. Radionica će biti sa Kurt Elling-om 4. novembra, a 8. novembra sa Renaud Garcia - Fons-om. Pored toga će biti i tradicionalna radionica za djecu, koja se zove Upoznaj instrumente i jedna izložba, jedna vrsta retrospektive JazzFest-a kroz optiku fotografa Zijaha Gafića.
Sada smo otriježnjeni idealisti
RSE: Kako čovjek, oko koga se sve vrti, gleda na činjenicu da se JazzFest uvijek, u svim analizama, komentarima, razmišljanjima, svrstava uz bok MESS-a i SFF-a, kao nešto najbolje što imamo, mada je JazzFest i skromnijih razmjera i ulaganja?
Zubčević: Mi dajemo puno više nego što dobijamo. Mi smo prve festivale organizirali bez ikakve pomoći nadležnih institucija. Tražili smo novac u zemlji i inostranstvu od različitih fondova, ambasada i sponzora, kako bi napravili ovaj projekt, u nadi da će jednog dana, kada predstavimo jedan kvalitetni projekt kao što je ovaj, gdje smo bili prilično uvjereni šta to želimo napraviti, pomoć doći sama od sebe. To su bila vremena kada smo bili potpuni idealisti. Sada smo otrežnjeni idealisti i pokušavamo da funkcioniramo u jednom limitirajućem okviru, kao da ne postoji taj okvir.
RSE: Kako se prikupe sredstva da se okupe svi ovi sjajni učesnici?
Zubčević: Nije problem s učesnicima dogovoriti angažmane jer mi već 13 godina radimo ovaj posao, imamo i reference i iskustvo i znanje i kontakte. Znamo kako to da uradimo. Teži dio priče je prikupiti potrebna sredstva. Prikupljanje novca se dešava na isti način na koji se dešava sve ove godine, a to je da kontaktiramo različite fondove u zemlji i inostranstvu, sarađujemo sa ambasadama, imamo i sponzore. Pomažu nam i institucije kulture. Snalazimo se na različite načine. Ono što je bitno, to je da imamo izuzetan odziv publike, prilično vjernu i lojalnu publiku koja pomaže da se ovaj festival desi kupovinom ulaznica. Uvijek mi imponuje kada nas stavljaju u kontekst onoga što je najbolje u ovoj zemlji, pogotovo u smislu međunarodne kulture, ali svi ovi značajni festivali su potpuno različiti, tako da ih je jako teško porediti. Radimo pod različitim okolnostima, ali mislim da svako ima svoju ulogu i svoje mjesto u kulturnom mozaiku ovoga grada i ove zemlje. Mislim da bi Bosna i Hercegovina bila kulturno puno siromašnija da nema upravo festivalsku kulturu, koju možete na određeni način kritizirati jer je periodična. Ona ostavlja trajne tragove, ima trajan rezultat i konkretne efekte. Omogućava da u ovoj zemlji postoje neka visoko kvalitetna kulturna dešavanja.
RSE: Unatoč svemu, postoji puno ljudi, i iz kulturnih krugova, koji tvrde kako vi, zajedno sa MESS-om i SFF-om, pojedoste sve pare za kulturu i sugerišu kakao bi sve te manifestacije, koje donose samopoštovanje, samopouzdanje, i gradu i državi, trebalo ukinuti, barem privremeno.
Zubčević: To vjerojatno misle oni koji su navikli da troše novac kroz različite oblike javnih ustanova, čast izuzecima. Koji su navikli da budu u određenim budžetima i sada im taj novac nedostaje. Mi funkcioniramo tako što imamo vrlo male komadiće i mrvice. Kad pogledate koliko košta jedna javna ustanova u toku godine, koju vrstu programa i koliko produkcije ona iznese za taj novac, i to uporedite recimo sa jednim JazzFest-om, koliko on košta i koju vrstu kvalitete programa, produkcije i standarda za taj novac u toku godine ponudi, onda ćete vidjeti da se radi o jednoj velikoj disproporciji i da pravi gutači novca, oni koji devastiraju kulturne fondove, jesu brojne javne ustanove, ne mislim na sve, nego na jedan dobar dio tih javnih ustanova u zemlji koje troše ogroman novac, a ne nude dovoljno kvalitetne programe. Naše su sale pune, što pokazuje da i publika treba ovaj festival, da grad treba ovaj festival jer je ovo jedna od manifestacija koja pomaže pozitivnom imidžu Bosne i Hercegovine, ne samo u svijetu. Svi ti ljudi koji dolaze u Bosnu i Hercegovinu na JazzFest odnose odavde lijepe uspomene i postaju na neki način mali ambasadori ove zemlje. Ono što je najbitnije jeste da ovakvi događaji služe na ponos i čast građanima ove zemlje.
