BH Radio 1 slavi 10. godišnjicu postojanja. Mada je nastao na tradiciji, bolje reći na ruševinama bivšeg državnog radija, i naslijedio poznate frekvencije, bio je to posve novi projekt kod nas, nepoznati javni servis.
U neslavnoj porodici javnih servisa, koji se bjesomučno trude da zadovolje partikularne interese pojedinih političkih partija ili ekonomskih moćnika, BH Radio 1 postaje i ostaje Jedan za sve, kako glasi njihov udarni slogan. Još od prije prvog dana emitovanja, na čelu ove kuće Senada Ćumurović uporno brani obraz profesije, unatoč pritiscima i sumnjičenjima.
Ćumurović: Ovih dana moje kolege i ja dosta razgovaramo o ovih 10 godina. Što kaže jedan moj kolega: „Da mi je neko tada rekao da ćemo slaviti i obilježavati 10-tu godišnjicu BH Radio 1, obzirom na uslove i okolnosti, ne bih mu vjerovao. Bio sam čak malo i skeptik. Sve mi se to činilo jako dalekim, ali došli smo do, čini mi se, 10 prilično uspješnih godina BH Radija 1.“
Ćumurović: Naravno da ima. Mene i sada smeta što neki ljudi brkaju to javni i državni. Radeći ovih 10 godina, i od samog početka, jako sam svjesna, vodim računa o tome i značajna mi je razlika između državnog i javnog, od načina finansiranja, pa do koncepta. Jedna od ključnih karakteristika javnog servisa je ta da mora, ukoliko želi da bude prepoznat kao takav, ukoliko želi da bude prihvaćen, pogotovo u ovakvoj konstataciji političkih odnosa, kao što je na teritoriji BiH, da bude neovisan od politike.
Ćumurović: Istraživanja koja su prije pet-šest godina rađena u različitim dijelovima BiH jesu potvrdili da BH Radio 1, uz sva ograničenja, jeste prepoznat kao servis svih građana BiH. Ko želi iščitavati taj slogan, može to činiti na različite načine, u jednom pozitivnom, otvorenom konceptu, mada je bilo i primjedbi da je to neki centralistički, unitaristički pristup. Poenta tog slogana je da ovaj mediji zaista želi da bude otvoren za različita mišljenja, različite stavove, različitih grupa, ne samo političkih ili društvenih, nego i grupa na margini, kojima se generalno u medijima ne posvećuje dovoljno pažnje, od nacionalnih, seksualnih i raznih drugih manjina. Za sve to bi trebao da bude otvoren. Za sve takve manjine i manjinska mišljenja, različita mišljenja, trebao bi da bude prostor otvoren na BH Radiju 1. Trudimo se u tom smislu. Mislim da je percepcija dosta dobra i jako ju je bilo teško izgraditi. Nekoliko sedmica nakon početka BH Radija 1, mene je direktno u kancelariju nazvala gospođa, koja mislim, da je po nekoj uvodnoj priči, polazila od neke BiH. Pitala me je zašto objavljujemo toliko informacija iz Foče. Pitala sam šta je problem? Rekla je da je Foča u Republici Srpskoj. Sve je to BiH. Sa svih strana je bilo negodovanja. Možda su se ljudi bili odvikli od muzike koja se emitovala, od glasova, od jezika. Ljudi su se odvikli od jedne mješavine i otvorenosti. U tom smislu je to bila novina. Za mene lično, sa moje tačke gledišta, velika je stvar da se pokrene jedan takav projekt.
Izvan političkih tokova
IlustracijaĆumurović: To je bilo na ljudima koji su to radili potpuno izvan nekih političkih tokova. Poštovali smo ambijent u kojem živimo, ali milim da je tim ljudi biran, koliko se moglo procijeniti, po nekim profesionalnim kriterijima. Bilo je puno pritisaka na mene da urednik treba biti ovaj, direktor onaj, a šef deska onaj. I tada sam vjerovala da, samo ukoliko stvorimo kvalitetan program, prepoznat, imamo šansi da uspijemo. Ako stvari poredamo Bošnjak, Srbin, Hrvat, Sarajevo, Mostar, Banja Luka, tim nekim, ponekada i vještačkim balansom, možda ćemo zadovoljiti neke političke krugove, ali to nije javni servis. U krajnjem slučaju, gubi se smisao i razlog našeg postojanja.
Ćumurović: Ne znam. Mislim da ovdje, barem u nekom uredničkom stafu, postoji konsenzus oko toga šta su naši profesionalni standardi. Postoje uređivačke smjernice koje bi trebale da važe za sve tri emitera i one su zajedničke. Interpretacija je uvijek nešto što je drugačije od onoga što je napisano na papiru. Ovih 10 godina to i pokazuje. Mislim da to dosta zavisi od urednika i od pristupa tome. I dalje smatram da lošu ili problematični stvar možete obraditi na jedan normalan, civilizacijski način, a to je jezik koji mi promovišemo sve ove godine.
Pad prihoda
Ćumurović: Veliki su sada problemi sa vrlo velikim padom prihoda od RTV takse. Mi se finansiramo, kao i svi javni emiteri, od RTV takse i prihoda od marketinga. To su dva glavna izvora prihoda. Nismo ni na kakvim budžetima, državnim ili enititetskim. Pogotovo je RTV BiH u specifičnom položaju, obzirom da imamo Vijeće ministara i unutar države takvu političku konstelaciju odnosa, da čak i one obaveze, koje po svim evropskim standardima i u svim evropskim državama, država plaća za javne emitere, poput satelita i digitalizacije. Mi tu imamo problema. Obaveze, koje su evropskim standardima definisane, naša država, ili ono što je predstavlja kroz Vijeće ministara, ne obavlja. Mi smo bili prinuđeni, zbog dugovanja i obaveza, da sa 31. 12. 2010. godine ugasimo satelit. Što se tiče našeg redovnog programa za BiH, on se isključivo finansira od RTV takse i marketinga. Znamo da je recesija svugdje, pa i u BiH. Od marketinga i nije bilo nekog dramatičnog pada prihoda u nekom prethodnom periodu, ali je zabilježen dramatičan pad prihoda od RTV takse kod sva tri emitera. I tu se mora nešto u dogledno vrijeme pod hitno učiniti. Tu je potrebno razmišljati i o nekom zakonskom okviru i modalitetima toga. Ljudi moraju shvatiti da je to neka obaveza.
Ćumurović: Valjda ćemo malo preciznije na to pitanje odgovoriti naredne sedmice. BH Radio 1, i povodom ove godišnjice, ne želeći samo slaviti, nego i skrenuti pažnju na poziciju radija kao medija, organizira jedan okrugli sto 5. maja. Upravo je tema - Kakva je budućnost radija kao medija. Moje iskustvo je, pa i ono teorijsko znanje, da ni jedan novi medij nije ugušio onaj prethodni. Naravno da novi mediji, koji se pojavljuju, nameću neke nove zadatke i otvaraju neki novi prostor za konkurenciju i za utrku. Radio je uvijek bio poznat kao najbrži mediji. Sada imamo vrlo ozbiljnu konkurenciju u Internetu. Treba se boriti, ali smatram da sva ta konkurencija, i u tehnološkom i u profesionalnom smislu, samo jača sve medije, pa i radio kao medij. Sa druge strane, svi pokazatelji u svijetu, u SAD-u, u razvijenim zemljama zapadne Evrope, ukazuju na to da radio ponovo, nakon jednog perioda stagnacije, postaje vrlo bitan mediji. U BiH, čini se, da nas još uvijek nije dotakao taj val. Volim radio i za mene ima jednu neposrednost koju televizija nema. Cijeli svoj dosadašnji profesionalni angažman sam vezala za radio. Ponekada me i vrijeđa kada me ljudi pitaju zašto ne odem na televiziju. To bi kao trebao da bude neki viši nivo profesionalnog razvoja. Za mene to nije tako. Volim radio i vjerujem u budućnost radija.Mislim da je važno da BiH ima profesionalan javni servis, koji će zaista biti otvoren za sve ljude. Treba pobjeći od formalnog balansa i treba prezentirati informacije po njihovoj važnosti i po značaju za ljude u ovoj zemlji. U tom smislu se BH Radio 1 i trudi. Slogan ove desete godišnjice je „U ritmu života“.
U neslavnoj porodici javnih servisa, koji se bjesomučno trude da zadovolje partikularne interese pojedinih političkih partija ili ekonomskih moćnika, BH Radio 1 postaje i ostaje Jedan za sve, kako glasi njihov udarni slogan. Još od prije prvog dana emitovanja, na čelu ove kuće Senada Ćumurović uporno brani obraz profesije, unatoč pritiscima i sumnjičenjima.
RSE: Iza nas je 10 godina BH Radio 1. Ti si od početka broj jedan u tom projektu. Osjeća li se čovjek ispunjenim kada vidi da to nije bilo uzalud?
Ćumurović: Ovih dana moje kolege i ja dosta razgovaramo o ovih 10 godina. Što kaže jedan moj kolega: „Da mi je neko tada rekao da ćemo slaviti i obilježavati 10-tu godišnjicu BH Radio 1, obzirom na uslove i okolnosti, ne bih mu vjerovao. Bio sam čak malo i skeptik. Sve mi se to činilo jako dalekim, ali došli smo do, čini mi se, 10 prilično uspješnih godina BH Radija 1.“
RSE: Vi niste krenuli sa ledine ali je to ipak bio istinski početak jer je prvi put instalisan javni servis u funkciji građana, a ne produžetak, nekada uspješnog, državnog radija. I među kolegama ima stanovišta da je vama lako jer ste naslijedili mnogo toga.
Ćumurović: Naravno da ima. Mene i sada smeta što neki ljudi brkaju to javni i državni. Radeći ovih 10 godina, i od samog početka, jako sam svjesna, vodim računa o tome i značajna mi je razlika između državnog i javnog, od načina finansiranja, pa do koncepta. Jedna od ključnih karakteristika javnog servisa je ta da mora, ukoliko želi da bude prepoznat kao takav, ukoliko želi da bude prihvaćen, pogotovo u ovakvoj konstataciji političkih odnosa, kao što je na teritoriji BiH, da bude neovisan od politike.
RSE: Još uvijek me impresionira vaš slogan „Jedan za sve“, po nekoj unutarnjoj energiji, po nekom kolektivnom entuzijazmu, nekoj zakletvi. Jeste li postali jedan za sve?
Ćumurović: Istraživanja koja su prije pet-šest godina rađena u različitim dijelovima BiH jesu potvrdili da BH Radio 1, uz sva ograničenja, jeste prepoznat kao servis svih građana BiH. Ko želi iščitavati taj slogan, može to činiti na različite načine, u jednom pozitivnom, otvorenom konceptu, mada je bilo i primjedbi da je to neki centralistički, unitaristički pristup. Poenta tog slogana je da ovaj mediji zaista želi da bude otvoren za različita mišljenja, različite stavove, različitih grupa, ne samo p
Ovaj mediji zaista želi da bude otvoren za različita mišljenja, različite stavove, različitih grupa, ne samo političkih ili društvenih, nego i grupa na margini, od nacionalnih, seksualnih i raznih drugih manjina.
Izvan političkih tokova
RSE: Čini mi se da živite u veoma neprijatnoj atmosferi familije javnog sistema, grupe servisa koji se bore za prestiž u broju prijava kod Regulatorne agencije, na spisku traženih negativnih programskih ocjena, kada su neke akcije, kao što je predizborna kampanja, u pitanju. Kako vas i zbog čega nema u tim negativnim statistikama?
RSE: Pretpostavljam da se i kod vas omakne neki mini izlet u psovačko-pljuvačku utakmicu sa kolegama iz drugih javnih servisa, a to je uvijek uljudnije. Kako kanališete tu prirodnu potrebu novinara i urednika da se takmiče u cilju podizanja slušanosti, pa makar na račun profesionalnih standarda?
Ćumurović: Ne znam. Mislim da ovdje, barem u nekom uredničkom stafu, postoji konsenzus oko toga šta su naši profesionalni standardi. Postoje uređivačke smjernice koje bi trebale da važe za sve tri emitera i one su zajedničke. Interpretacija je uvijek nešto što je drugačije od onoga što je napisano na papiru. Ovih 10 godina to i pokazuje. Mislim da to dosta zavisi od urednika i od pristupa tome. I dalje smatram da lošu ili problematični stvar možete obraditi na jedan normalan, civilizacijski način, a to je jezik koji mi promovišemo sve ove godine.
Pad prihoda
RSE: Vi, kao i čitav sistem, radite u sve težim i težim uslovima. RTV taksa je sve tanja, a do marketinškog dinara put je sve neizvjesniji.
Ćumurović: Veliki su sada problemi sa vrlo velikim padom prihoda od RTV takse. Mi se finansiramo, kao i svi javni emiteri, od RTV takse i prihoda od marketinga. To su dva glavna izvora prihoda. Nismo ni na kakvim budžetima, državnim ili enititetskim. Pogotovo je RTV BiH u specifičnom položaju, obzirom da ima
Od marketinga i nije bilo nekog dramatičnog pada prihoda u nekom prethodnom periodu, ali je zabilježen dramatičan pad prihoda od RTV takse kod sva tri emitera.
RSE: Ima li radio perspektivu u ovom naletu novih tehnologija?
Ćumurović: Valjda ćemo malo preciznije na to pitanje odgovoriti naredne sedmice. BH Radio 1, i povodom ove godišnjice, ne želeći samo slaviti, nego i skrenuti pažnju na poziciju radija kao medija, organizira jedan okrugli sto 5. maja. Upravo je tema - Kakva je budućnost radija kao medija. Moje iskustvo je, pa i ono teorijsko znanje, da ni jedan novi medij nije ugušio onaj prethodni. Naravno da novi mediji, koji se pojavljuju, nameću neke nove zadatke i otvaraju neki novi prostor za konkurenciju i za utrku. Radio je uvijek bio poznat kao najbrži mediji. Sada imamo vrlo ozbiljnu konkurenciju u Internetu. Treba se boriti, ali smatram da sva ta konkurencija, i u tehnološkom i u profesionalnom smislu, samo jača sve medije, pa i radio kao medij. Sa druge strane, svi pokazatelji u svijetu, u SAD-u, u razvijenim zemljama zapadne Evrope, ukazuju na to da radio ponovo, nakon jednog perioda stagnacije, postaje vrlo bitan mediji. U BiH, čini se, da nas još uvijek nije dotakao taj val. Volim radio i za mene ima jednu neposrednost koju televizija nema. Cijeli svoj dosadašnji profesionalni angažman sam vezala za radio. Ponekada me i vrijeđa kada me ljudi pitaju zašto ne odem na televiziju. To bi kao trebao da bude neki viši nivo profesionalnog razvoja. Za mene to nije tako. Volim radio i vjerujem u budućnost radija.Mislim da je važno da BiH ima profesionalan javni servis, koji će zaista biti otvoren za sve ljude. Treba pobjeći od formalnog balansa i treba prezentirati informacije po njihovoj važnosti i po značaju za ljude u ovoj zemlji. U tom smislu se BH Radio 1 i trudi. Slogan ove desete godišnjice je „U ritmu života“.
