RSE: Završen je četvrti po redu NAFF. Šta su sve gledaoci mogli vidjeti u ovom, ljetnom dijelu Festivala (Festival ima i svoj zimski, radni dio)?
Rajić: Mogli su vidjeti 54 filma u takmičarskom programu i 22 filma u Panorami. To je manji broj filmova nego prošle godine, jer su filmovi koji su došli bili duži po tajmingu. Tako da je mogao ući manji broj filmova, pošto nam je ograničeno vrijeme za projektiranje. To je ljetno kino i samo se uveče može projektirati. Radi se o izuzetno dobrim filmovima, koji su dobili i po nekoliko svjetskih nagrada. Program je, dakle, bio izuzetno dobar i mislim da su gledaoci uživali. Nije se radilo samo o art filmovima, već i filmovima s lijepom pričom, porukom i tako dalje. Bili su prisutni i gosti iz sedam-osam zemalja, autori filmova. Tako da smo imali ugodna večernja druženja uz crtane filmove.
RSE: Iz koliko zemalja su filmovi došli?
Rajić: Na NAFF su poslani filmovi iz ukupno 42 zemlje, a u takmičarski program su ušli filmovi iz 24 zemlje. Ove godine je iz Amerike došlo preko 20 filmova. Došlo je dosta filmova iz Engleske, Njemačke, Rusije… To nam puno znači, jer je prošle godine iz Amerike došao samo jedan film, iz Rusije dva... Znači, one zemlje koje dosta drže do svog animiranog filma, u početku nisu ni slale filmove na naš festival. Međutim, ove godine je došao ogroman broj filmova iz zemlja sa razvijenom industrijom animiranog filma. Došlo je i dosta filmova iz zemalja regiona, ali stručni žiri ima direktivu da u takmičarski dio ulaze najbolji filmovi bez obzira odakle dolazili. Tako da su ušli po jedan film iz Srbije, Hrvatske i Bosne i Hercegovine, i to oni koji su dobili neku nagradicu. Nije fer prema ljudima iz drugih zemalja koji šalju odlične filmove da ih ne uzimamo da bismo ubacili svoje. Ipak je to svjetski festival, nije lokalna manifestacija. Mislim da je to ispravan put.
RSE: Ove godine smo imali specifičnost – umjesto prošlogodišnjeg žirija mladih, isključivo stručni žiri.
Rajić: Ove godine nije bilo žirija mladih jer je ove godine taj radni dio preuzelo pod svoje Ministarstvo kulture, tako da ja tu nisam imao upliva i nisam mogao da odaberem žiri. Sve nagrade je izabrao stručni žiri. Ali to ne znači da dogodine nećemo ponovo imati žiri mladih. Ove godine nismo imali ni novčane nagrade, jer od Fondacije za film nismo dobili ništa, ali imamo jedno izuzetno priznanje – kanadska softverska firma Tum Bum je našla na internetu naš festival, izanalizirala njegov rad i samoinicijativno nam poslala 4.000 dolara softverskih prava za pobjednike festivala.
RSE: Većina filmova koja je prikazana, već je nagrađena na svjetskim festivalima. To znači da je postojala želja njihovih autora da se njihova djela pojave i u Neumu, što ukazuje na ugled neumske smotre.
Rajić: Ove godine smo recimo imali dva filma oskarovca Billa Plimptona Dobili smo i njegov cjelovečernji film da se premijerno prikazao u Neumu, međutim NAFF nije festival cjelovečernjih filmova i nismo ga prikazali, da ne bismo ispali iz konteksta. Bill Plimpton je trebao doći, međutim takvim velikanima moraš platiti bar putne troškove. To je velika šteta. Sedamdeset i osam autora je izrazilo želju da ove godine dođu u Neumu. Da je bilo mogućnosti dovesti ih ovdje, to bi bio mali Cannes animiranog filma. Ali, šta ćeš, možeš se prostrijet samo onoliko koliko si dug.
RSE: Unatoč velikom ugledu, unatoč željama tolikog broja autora da dođu, niste bili u mogućnosti da ih sve skupite. Da li je taj nedolazak velikih imena animiranog filma jedini problem NAFF-a ili ima još toga? Da li je u pitanju objektivna financijska situacija u državi ili i nerazumijevanje odnosno nepriznavanje velikog ugleda ovog festivala?
Rajić: Jedini ko je ove godine pomogao našem festivalu je Ministarstvo kulture i sporta, iako sa pedeset posto manje sredstava nego prošle godine. Sve ostalo je ostalo na obećanjima. Nijedna organizacija, ni privredna, ni društvena, nije podržala festival. A mislim da je mogla. Jer, ako se mogu sa velikim ciframa podržavati neki drugi festivali, onda se sa nekim sitnim mogao podržati i NAFF, koji definitivno spada u vrh kulturnih događanja u BiH. Ne znam za drugu manifestaciju u BiH u kojoj učestvuje preko četrdeset zemalja svijeta već dvije godine za redom. Znači, festival je priznat u svijetu, međutim ovdje za njega nekog velikog sluha nema. Sredstva koja mi trošimo su smiješna. Mnogo više košta jedan koncert Severine ili Halida Bešlića nego naš cijeli festival. Tako da mislim da je to nemanje sluha za NAFF malo sramotno.
RSE: Ovdje nije u pitanju samo festival kao festival, već i činjenica da si ti, ekipa oko tebe i ovaj cijeli projekat reanimirao kompletnu umjetnost animiranog filma u BiH. Crtanog filma u BiH zapravo nije ni bilo prije nego što je krenuo ovaj projekat. Poslije vaših radnih kampova imamo prve crtane filmove u BiH, koji su prerasli u jedan čitav pokret, a i dalje nije podržan niotkud.
Rajić: Da, festival je svake godine duplo jači, a potpora duplo manja. Ono jezgro koje sam ja stvarao se lagano rasplinjuje. Ima nevjerovatnih talenata. Ni Hrvatska i Srbija zajedno nemaju toliko talenata koliko ih je prošlo kroz naše radne kampove. Međutim, sad to postaje neki drugi koncept, ja na to više ne mogu uticati. Mi smo to pokrenuli, sad postoje dva kampa u okviru Ministarstva kulture, šteta je što više nema našeg kampa, koji je bio definitivno najjači na Balkanu, dolazili su ljudi iz četiri-pet zemalja. Prošle godine smo imali ponudu da dođu djeca iz sedam zemalja, ali to se, nažalost, nije moglo ralizovati. Najbolji predavači koji postoje na ovim prostorima su predavali na tom kampu, od Marušića do Željkovića, Mujičića, Stanića, Majdaka… To su sve vrhunski animatori, svjetski priznati.
RSE: Ovo, nažalost, nije jedini projekat koji u BiH krene pa počne klecati. Ja se nadam da ti i ljudi oko tebe, ljudi kojima je film na duši, neće izgubiti entuzijazam unatoč svim ovim problemima na koje nailazimo.
Rajić: Ja sam došao iz Zagreba prije osam godina. Svih tih osam godina sam posvetio tome. Ove godine, osim u Neumu, počinjem raditi i sa Školom crtanog filma u Kosači. Evo sad sam dobio i poziv iz Ploča da tamo predajem dva puta tjedno. Prema tome, negdje ima sluha. Od tog ne odustajem, to je moj život. Ja sam zaljubljenik u crtani film, pa tama bila samo dva polaznika, ja ću s njima raditi. Ali, kažem, šteta što nešto što dostigne maksimum mora da se ugasi. Možda se opet vrati na maksimum, ne znam. Ja sam optimista i ne odustajem. Muka je, ali kad sve završiš, toplo ti je oko srca, pa se isplati. Nije sve ni u parama, ima sitnih zadovoljstava i satisfakcija u kojima čovjek uživa.
RSE: Ja bih na kraju da podijelim ovaj optimizam i da obećamo našim slušaocima da ćemo se obojica, sa svoje strane, potruditi da i naredne godine pričamo o Festivalu animiranog filma u Neumu.
Rajić: Apsolutno će ga biti, pa taman bio u kafiću. Ja od tog ne odustajem. Nije tu samo moja ekipa, tu je i podrška iz Zagreba, Beograda, Sarajeva, izvana… Čovjek mora biti uporan i držat se toga. Dođe sve na svoje. Ja sam optimista i mislim da će jednog dana to biti jedno malo kulturno čudo u Neumu.
Rajić: Mogli su vidjeti 54 filma u takmičarskom programu i 22 filma u Panorami. To je manji broj filmova nego prošle godine, jer su filmovi koji su došli bili duži po tajmingu. Tako da je mogao ući manji broj filmova, pošto nam je ograničeno vrijeme za projektiranje. To je ljetno kino i samo se uveče može projektirati. Radi se o izuzetno dobrim filmovima, koji su dobili i po nekoliko svjetskih nagrada. Program je, dakle, bio izuzetno dobar i mislim da su gledaoci uživali. Nije se radilo samo o art filmovima, već i filmovima s lijepom pričom, porukom i tako dalje. Bili su prisutni i gosti iz sedam-osam zemalja, autori filmova. Tako da smo imali ugodna večernja druženja uz crtane filmove.
Na NAFF su poslani filmovi iz ukupno 42 zemlje, a u takmičarski program su ušli filmovi iz 24 zemlje. Ove godine je iz Amerike došlo preko 20 filmova. Došlo je dosta filmova iz Engleske, Njemačke, Rusije…
RSE: Iz koliko zemalja su filmovi došli?
Rajić: Na NAFF su poslani filmovi iz ukupno 42 zemlje, a u takmičarski program su ušli filmovi iz 24 zemlje. Ove godine je iz Amerike došlo preko 20 filmova. Došlo je dosta filmova iz Engleske, Njemačke, Rusije… To nam puno znači, jer je prošle godine iz Amerike došao samo jedan film, iz Rusije dva... Znači, one zemlje koje dosta drže do svog animiranog filma, u početku nisu ni slale filmove na naš festival. Međutim, ove godine je došao ogroman broj filmova iz zemlja sa razvijenom industrijom animiranog filma. Došlo je i dosta filmova iz zemalja regiona, ali stručni žiri ima direktivu da u takmičarski dio ulaze najbolji filmovi bez obzira odakle dolazili. Tako da su ušli po jedan film iz Srbije, Hrvatske i Bosne i Hercegovine, i to oni koji su dobili neku nagradicu. Nije fer prema ljudima iz drugih zemalja koji šalju odlične filmove da ih ne uzimamo da bismo ubacili svoje. Ipak je to svjetski festival, nije lokalna manifestacija. Mislim da je to ispravan put.
RSE: Ove godine smo imali specifičnost – umjesto prošlogodišnjeg žirija mladih, isključivo stručni žiri.
Rajić: Ove godine nije bilo žirija mladih jer je ove godine taj radni dio preuzelo pod svoje Ministarstvo kulture, tako da ja tu nisam imao upliva i nisam mogao da odaberem žiri. Sve nagrade je izabrao stručni žiri. Ali to ne znači da dogodine nećemo ponovo imati žiri mladih. Ove godine nismo imali ni novčane nagrade, jer od Fondacije za film nismo dobili ništa, ali imamo jedno izuzetno priznanje – kanadska softverska firma Tum Bum je našla na internetu naš festival, izanalizirala njegov rad i samoinicijativno nam poslala 4.000 dolara softverskih prava za pobjednike festivala.
RSE: Većina filmova koja je prikazana, već je nagrađena na svjetskim festivalima. To znači da je postojala želja njihovih autora da se njihova djela pojave i u Neumu, što ukazuje na ugled neumske smotre.
Rajić: Ove godine smo recimo imali dva filma oskarovca Billa Plimptona Dobili smo i njegov cjelovečernji film da se premijerno prikazao u Neumu, međutim NAFF nije festival cjelovečernjih filmova i nismo ga prikazali, da ne bismo ispali iz konteksta. Bill Plimpton je trebao doći, međutim takvim velikanima moraš platiti bar putne troškove. To je velika šteta. Sedamdeset i osam autora je izrazilo želju da ove godine dođu u Neumu. Da je bilo mogućnosti dovesti ih ovdje, to bi bio mali Cannes animiranog filma. Ali, šta ćeš, možeš se prostrijet samo onoliko koliko si dug.
RSE: Unatoč velikom ugledu, unatoč željama tolikog broja autora da dođu, niste bili u mogućnosti da ih sve skupite. Da li je taj nedolazak velikih imena animiranog filma jedini problem NAFF-a ili ima još toga? Da li je u pitanju objektivna financijska situacija u državi ili i nerazumijevanje odnosno nepriznavanje velikog ugleda ovog festivala?
Rajić: Jedini ko je ove godine pomogao našem festivalu je Ministarstvo kulture i sporta, iako sa pedeset posto manje sredstava nego prošle godine. Sve ostalo je ostalo na obećanjima. Nijedna organizacija, ni privredna, ni društvena, nije podržala festival. A mislim da je mogla. Jer, ako se mogu sa velikim ciframa podržavati neki drugi festivali, onda se sa nekim sitnim mogao podržati i NAFF, koji definitivno spada u vrh kulturnih događanja u BiH. Ne znam za drugu manifestaciju u BiH u kojoj učestvuje preko četrdeset zemalja svijeta već dvije godine za redom. Znači, festival je priznat u svijetu, međutim ovdje za njega nekog velikog sluha nema. Sredstva koja mi trošimo su smiješna. Mnogo više košta jedan koncert Severine ili Halida Bešlića nego naš cijeli festival. Tako da mislim da je to nemanje sluha za NAFF malo sramotno.
RSE: Ovdje nije u pitanju samo festival kao festival, već i činjenica da si ti, ekipa oko tebe i ovaj cijeli projekat reanimirao kompletnu umjetnost animiranog filma u BiH. Crtanog filma u BiH zapravo nije ni bilo prije nego što je krenuo ovaj projekat. Poslije vaših radnih kampova imamo prve crtane filmove u BiH, koji su prerasli u jedan čitav pokret, a i dalje nije podržan niotkud.
Rajić: Da, festival je svake godine duplo jači, a potpora duplo manja. Ono jezgro koje sam ja stvarao se lagano rasplinjuje. Ima nevjerovatnih talenata. Ni Hrvatska i Srbija zajedno nemaju toliko talenata koliko ih je prošlo kroz naše radne kampove. Međutim, sad to postaje neki drugi koncept, ja na to više ne mogu uticati. Mi smo to pokrenuli, sad postoje dva kampa u okviru Ministarstva kulture, šteta je što više nema našeg kampa, koji je bio definitivno najjači na Balkanu, dolazili su ljudi iz četiri-pet zemalja. Prošle godine smo imali ponudu da dođu djeca iz sedam zemalja, ali to se, nažalost, nije moglo ralizovati. Najbolji predavači koji postoje na ovim prostorima su predavali na tom kampu, od Marušića do Željkovića, Mujičića, Stanića, Majdaka… To su sve vrhunski animatori, svjetski priznati.
RSE: Ovo, nažalost, nije jedini projekat koji u BiH krene pa počne klecati. Ja se nadam da ti i ljudi oko tebe, ljudi kojima je film na duši, neće izgubiti entuzijazam unatoč svim ovim problemima na koje nailazimo.
Rajić: Ja sam došao iz Zagreba prije osam godina. Svih tih osam godina sam posvetio tome. Ove godine, osim u Neumu, počinjem raditi i sa Školom crtanog filma u Kosači. Evo sad sam dobio i poziv iz Ploča da tamo predajem dva puta tjedno. Prema tome, negdje ima sluha. Od tog ne odustajem, to je moj život. Ja sam zaljubljenik u crtani film, pa tama bila samo dva polaznika, ja ću s njima raditi. Ali, kažem, šteta što nešto što dostigne maksimum mora da se ugasi. Možda se opet vrati na maksimum, ne znam. Ja sam optimista i ne odustajem. Muka je, ali kad sve završiš, toplo ti je oko srca, pa se isplati. Nije sve ni u parama, ima sitnih zadovoljstava i satisfakcija u kojima čovjek uživa.
RSE: Ja bih na kraju da podijelim ovaj optimizam i da obećamo našim slušaocima da ćemo se obojica, sa svoje strane, potruditi da i naredne godine pričamo o Festivalu animiranog filma u Neumu.
Rajić: Apsolutno će ga biti, pa taman bio u kafiću. Ja od tog ne odustajem. Nije tu samo moja ekipa, tu je i podrška iz Zagreba, Beograda, Sarajeva, izvana… Čovjek mora biti uporan i držat se toga. Dođe sve na svoje. Ja sam optimista i mislim da će jednog dana to biti jedno malo kulturno čudo u Neumu.
