Počinje XXVI Sarajevska zima, festivala koji će trajati do zadnjeg dana februara. Učestvovat će oko 1.500 umjetnika iz 45 zemalja čitavog svijeta, a sve se odvija pod motom - Šta sad?
O programima i porukama festivala razgovaramo sa Ibrahimom Spahićem, osnivačem i aktualnim direktorom ovog projekta.
Spahić: Jeste. Počela je sa „Citymap“, Weimar Bauhaus University, i Danicom Dakić koja je počela da radi na work shop-u. Ona ima izvanredan program sa umjetnicima iz 13 zemalja, od Kolumbije do Japana, Njemačke, sa Akademijom likovne umjetnosti i Filozofskim fakultetom i ima jednu veliku javnu debatu u galeriji Charlama Depot.
U Zemaljskom muzeju Bosne i Hercegovine počinje izložba „U svijetu igre“. U Domu policije, djeca iz SOS organizacije, djeca bez roditelja, grade svoj svijet mašte.
U Muzeju Sarajeva počinje izložba „Stvarni i virtualni muzej“. Tu ćemo predstaviti Tekiju, stare zanate i mnoge druge filmove u 3D projekciji, doktorice Selme Rizić i njenih saradnika.
U Umjetničkoj galeriji Bosne i Hercegovine se otvara izložba „Međuprostor“, najzanimljivijih mladih stvaralaca iz Banja Luke. Tu je i velika izložba umjetnika sa svih kontinenata svijeta u Turskom kulturnom centru. Bit će promenada uličnog teatra iz Seula. Na ceremoniji otvaranja očekujemo izvanredan program.
U Narodnom pozorištu ćemo moći ponovo da vidimo makedonske prvake, ljude koje će ispričati baletnu priču „Šeherzada“. Nakon toga će predstaviti svoje kostime iz proteklih šest decenija i fotografije najuspješnijih predstava.
Bit će predstavljen prvi koprodukcijski projekt SARTR-a i Sarajevske zime, premijerom predstave „Ovo je Jonesco, budalo”.
Na kraju će biti party Sarajevske zime, sa gostima koji su obilježili 7. februar 2010. godine, pod znakom jednostavnog osjećanja da svi mi nađemo odgovor Šta sada, u ovom trenutku.
Spahić: Direktoru mostarskog pozorišta još uvijek nisu vraćeni ključevi, da bi se vratio da radi svoju predstavu. Vjerojatno će ih dobiti 14. februara, na Valentina. Sa predstavom Djelidba, će imati priliku da se vrati u svoju matičnu kuću i normalizira odnose sa publikom, sa javnošću, sa vlastima, sa samim sobom i kolegama u kolektivu. On je već postavio svima nama pitanje - Šta sada, u situaciji kada su zatvorena pozorišta u Mostaru i kada je bila najavljena jedna stravična odmazda prema kulturi i umjetnosti u cijeloj našoj zemlji.
RSE: U širem kontekstu, ne samo bosansko-hercegovačkom, nego i u regionalnom i u evropskom, to pitanje ima posebno značenje i govori o položaju umjetnosti i položaju kulture.
Spahić: Predsjednica Evropske komisije za kulturu i obrazovanje došla je da otvori ovaj festival, zajedno sa Željkom Komšićem, predsjedavajućim Predsjedništva Bosne i Hercegovine, koji tvrdi da festival dijeli vrijednosti protekle dvije decenije evropske, svjetske i civilizacijske kulturne baštine, kao i savremenog stvaralaštva. Realna podrška umjetnicima i institucijama kulture, umjetnosti, nauke, obrazovanja je svedena na razinu neke nepotrebne potrošnje. Riječ je o onome što je pitanje egzistencije, proizvodnje života, odnosa među ljudima.
Nikakva politika ne može zamijeniti ono što se zove kultura, umjetnost i duh. To nije u prirodi evropskog građanina, a ni u prirodi svijeta. Mislim da je to jedan vječiti sukob sa pitanjem koji se stalno ponavlja, u tramvaju, u taksiju, u porodici, kada odete na predstavu, kada izađete sa predstave - Šta sada?
Danas imamo mogućnost samo da konstatujemo da smo zemlja mnogih propuštenih prilika, godina i izgubljenog vremena. Bojim se da ovo već počinje ličiti na gubljenje jedne prostorne orijentacije - šta smo, gdje smo, kuda idemo? Mislim da umjetnost, kultura, nauka, obrazovanje, daju najpametnije i najbolje odgovore, ukoliko ih se sluša, ukoliko se razgovara sa ljudima, ukoliko se traga zajedno sa ljudima koji pripadaju onome što zovemo inteligencija, kreativna snaga društva. Mislim da je to izostalo i da ono što danas predstavlja Bosnu i Hercegovinu u svijetu, kao i na razini vlasti, razumije vrijednost tog dijaloga i nužnost otvaranja tog prostora.
Spahić: To su Šopen, Šuman, Meša Selimović, Skender Kulenović, Vojo Dimitrijević, Puškin, Tolstoj. Radi se o stotinama godina iza nas, godinama njihovog rođenja ili smrti, o njihovom utjecaju na bosansko-hercegovačke i svjetske tokove. O tome koliko sloboda govora, sloboda stvaralaštva, kultura različitosti, humanizam, inteligencija povezuje. Radi se o jednoj potpuno prirodnoj situaciji koju festival obilježava na različite načine, od pozorišnih predstava, razgovora u Nacionalnoj biblioteci, do izložbi.
Festival je koncentriran na velike jubileje Ivice Šarića, 35 godina njegovog rada, Vlade Jokanovića Vladimira, koji slavi 50 godina života na daskama. Govoriti ćemo o Danilu Kišu, izvesti njegovo djelo Grobnica za Borisa Davidovića. To sve govori o nekoj želji da se bolje razumije ovaj svijet. A kako ćete ga bolje razumjeti, nego kroz sliku, muziku, riječ, pokret, kroz djela velikih stvaralaca. Festival je organski vezan za njihovo djelo.
Spahić: To je teško jer nismo članica Evropske unije. Mi smo grad prijatelj sa Istambulom i imamo vrlo dobre odnose sa Esenom, sadašnjom kulturnom predstojnicom Evrope. Pozvali smo i umjetnike iz Vajmara, koji su ranije bili kulturna predstojnica Evrope. Tu će biti gosti, i umjetnici i predstavnici vlasti, iz Maribora, koji su domaćini 2013. godine.
Ne vidim nikakav razlog da Evropska unija, putem Evropskog parlamenta, koji dijeli vlast u kulturi, i obaveze i dogovornosti, sa Evropskom komisijom i komesarom, ne napravi taj potez i Sarajevu da šansu. Imamo kulturnu, povijesnu i svaku drugu baštinu. Mi pripadamo svjetskoj i evropskoj kulturnoj strukturi i metropoli. Htjeli smo 2014. godine, na 100 godina atentata, izaći sa nekom pričom o miru, o stvaranju, o evropskom ambijentu kojem doprinosi Bosna i Hercegovina. Imamo legitimno pravo tražiti tu titulu. Riječ je o jednoj stvarnoj predstojnici kulture i duha. Mislim da Evropi čini čast da Sarajevo dobije jednu takvu titulu.
Kada se sve gleda, bez ikakvih osjećanja žrtve, patnje, priče o tome, koja je dio naše istorije, ne samo proteklih 20 godina, nego i decenija i stotina godina ranije, mi treba da se okrenemo jednoj budućnosti koja pokazuje kolika je vitalnost, vrijednost i značenje jedne Danice Dakić, koja okupi cijelu planetu i napravi tako sjajan projekt u Vajmaru. Mnogo takvih ličnosti kod nas ima jer danas dolaze vijesti iz Evrope o našim ljudima, za koje kažu da su pravi predstavnici nove evropske generacije.
O programima i porukama festivala razgovaramo sa Ibrahimom Spahićem, osnivačem i aktualnim direktorom ovog projekta.
RSE: Dvadeset i šesta Sarajevska zima već je počela.
Spahić: Jeste. Počela je sa „Citymap“, Weimar Bauhaus University, i Danicom Dakić koja je počela da radi na work shop-u. Ona ima izvanredan program sa umjetnicima iz 13 zemalja, od Kolumbije do Japana, Njemačke, sa Akademijom likovne umjetnosti i Filozofskim fakultetom i ima jednu veliku javnu debatu u galeriji Charlama Depot.
U Zemaljskom muzeju Bosne i Hercegovine počinje izložba „U svijetu igre“. U Domu policije, djeca iz SOS organizacije, djeca bez roditelja, grade svoj svijet mašte.
U Muzeju Sarajeva počinje izložba „Stvarni i virtualni muzej“. Tu ćemo predstaviti Tekiju, stare zanate i mnoge druge filmove u 3D projekciji, doktorice Selme Rizić i njenih saradnika.
U Umjetničkoj galeriji Bosne i Hercegovine se otvara izložba „Međuprostor“, najzanimljivijih mladih stvaralaca iz Banja Luke. Tu je i velika izložba umjetnika sa svih kontinenata svijeta u Turskom kulturnom centru. Bit će promenada uličnog teatra iz Seula. Na ceremoniji otvaranja očekujemo izvanredan program.
U Narodnom pozorištu ćemo moći ponovo da vidimo makedonske prvake, ljude koje će ispričati baletnu priču „Šeherzada“. Nakon toga će predstaviti svoje kostime iz proteklih šest decenija i fotografije najuspješnijih predstava.
Bit će predstavljen prvi koprodukcijski projekt SARTR-a i Sarajevske zime, premijerom predstave „Ovo je Jonesco, budalo”.
Na kraju će biti party Sarajevske zime, sa gostima koji su obilježili 7. februar 2010. godine, pod znakom jednostavnog osjećanja da svi mi nađemo odgovor Šta sada, u ovom trenutku.
Kreativna snaga društva
RSE: Šta se krije iza upitanosti - Šta sada?
Spahić: Direktoru mostarskog pozorišta još uvijek nisu vraćeni ključevi, da bi se vratio da radi svoju predstavu. Vjerojatno će ih dobiti 14. februara, na Valentina. Sa predstavom Djelidba, će imati priliku da se vrati u svoju matičnu kuću i normalizira odnose sa publikom, sa javnošću, sa vlastima, sa samim sobom i kolegama u kolektivu. On je već postavio svima nama pitanje - Šta sada, u situaciji kada su zatvorena pozorišta u Mostaru i kada je bila najavljena jedna stravična odmazda prema kulturi i umjetnosti u cijeloj našoj zemlji.
RSE: U širem kontekstu, ne samo bosansko-hercegovačkom, nego i u regionalnom i u evropskom, to pitanje ima posebno značenje i govori o položaju umjetnosti i položaju kulture.
Spahić: Predsjednica Evropske komisije za kulturu i obrazovanje došla je da otvori ovaj festival, zajedno sa Željkom Komšićem, predsjedavajućim Predsjedništva Bosne i Hercegovine, koji tvrdi da festival dijeli vrijednosti protekle dvije decenije evropske, svjetske i civilizacijske kulturne baštine, kao i savremenog stvaralaštva. Realna podrška umjetnicima i institucijama kulture, umjetnosti, nauke, obrazovanja je svedena na razinu neke nepotrebne potrošnje. Riječ je o onome što je pitanje egzistencije, proizvodnje života, odnosa među ljudima.
Nikakva politika ne može zamijeniti ono što se zove kultura, umjetnost i duh. To nije u prirodi evropskog građanina, a ni u prirodi svijeta. Mislim da je to jedan vječiti sukob sa pitanjem koji se stalno ponavlja, u tramvaju, u taksiju, u porodici, kada odete na predstavu, kada izađete sa predstave - Šta sada?
Nikakva politika ne može zamijeniti ono što se zove kultura, umjetnost i duh. To nije u prirodi evropskog građanina, a ni u prirodi svijeta. Mislim da je to jedan vječiti sukob sa pitanjem koji se stalno ponavlja, u tramvaju, u taksiju, u porodici, kada odete na predstavu, kada izađete sa predstave - Šta sada?
Danas imamo mogućnost samo da konstatujemo da smo zemlja mnogih propuštenih prilika, godina i izgubljenog vremena. Bojim se da ovo već počinje ličiti na gubljenje jedne prostorne orijentacije - šta smo, gdje smo, kuda idemo? Mislim da umjetnost, kultura, nauka, obrazovanje, daju najpametnije i najbolje odgovore, ukoliko ih se sluša, ukoliko se razgovara sa ljudima, ukoliko se traga zajedno sa ljudima koji pripadaju onome što zovemo inteligencija, kreativna snaga društva. Mislim da je to izostalo i da ono što danas predstavlja Bosnu i Hercegovinu u svijetu, kao i na razini vlasti, razumije vrijednost tog dijaloga i nužnost otvaranja tog prostora.
Nova evropska generacija
RSE: Ove godine imate priliku obilježiti značajne godišnjice nekolicine svjetskih i naših velikana, što nekadašnjih, što još živućih, stvaralački aktivnih?
Spahić: To su Šopen, Šuman, Meša Selimović, Skender Kulenović, Vojo Dimitrijević, Puškin, Tolstoj. Radi se o stotinama godina iza nas, godinama njihovog rođenja ili smrti, o njihovom utjecaju na bosansko-hercegovačke i svjetske tokove. O tome koliko sloboda govora, sloboda stvaralaštva, kultura različitosti, humanizam, inteligencija povezuje. Radi se o jednoj potpuno prirodnoj situaciji koju festival obilježava na različite načine, od pozorišnih predstava, razgovora u Nacionalnoj biblioteci, do izložbi.
Festival je koncentriran na velike jubileje Ivice Šarića, 35 godina njegovog rada, Vlade Jokanovića Vladimira, koji slavi 50 godina života na daskama. Govoriti ćemo o Danilu Kišu, izvesti njegovo djelo Grobnica za Borisa Davidovića. To sve govori o nekoj želji da se bolje razumije ovaj svijet. A kako ćete ga bolje razumjeti, nego kroz sliku, muziku, riječ, pokret, kroz djela velikih stvaralaca. Festival je organski vezan za njihovo djelo.
RSE: Govorio si o ambiciji da Sarajevo za četiri godine, 2014., bude obilježeno čašću evropske predstojnice kulture.
Spahić: To je teško jer nismo članica Evropske unije. Mi smo grad prijatelj sa Istambulom i imamo vrlo dobre odnose sa Esenom, sadašnjom kulturnom predstojnicom Evrope. Pozvali smo i umjetnike iz Vajmara, koji su ranije bili kulturna predstojnica Evrope. Tu će biti gosti, i umjetnici i predstavnici vlasti, iz Maribora, koji su domaćini 2013. godine.
Ne vidim nikakav razlog da Evropska unija, putem Evropskog parlamenta, koji dijeli vlast u kulturi, i obaveze i dogovornosti, sa Evropskom komisijom i komesarom, ne napravi taj potez i Sarajevu da šansu. Imamo kulturnu, povijesnu i svaku drugu baštinu. Mi pripadamo svjetskoj i evropskoj kulturnoj strukturi i metropoli. Htjeli smo 2014. godine, na 100 godina atentata, izaći sa nekom pričom o miru, o stvaranju, o evropskom ambijentu kojem doprinosi Bosna i Hercegovina. Imamo legitimno pravo tražiti tu titulu. Riječ je o jednoj stvarnoj predstojnici kulture i duha. Mislim da Evropi čini čast da Sarajevo dobije jednu takvu titulu.
Kada se sve gleda, bez ikakvih osjećanja žrtve, patnje, priče o tome, koja je dio naše istorije, ne samo proteklih 20 godina, nego i decenija i stotina godina ranije, mi treba da se okrenemo jednoj budućnosti koja pokazuje kolika je vitalnost, vrijednost i značenje jedne Danice Dakić, koja okupi cijelu planetu i napravi tako sjajan projekt u Vajmaru. Mnogo takvih ličnosti kod nas ima jer danas dolaze vijesti iz Evrope o našim ljudima, za koje kažu da su pravi predstavnici nove evropske generacije.
