Sarajevski reditelj Haris Pašović, osnivač East-West teatra, značajnog pozorišnog projekta, dobitnik je ovogodišnjeg Lovorovog vijenca, najznačajnije nagrade Međunarodnog teatarskog festivala MESS.
PAŠOVIĆ: Jesam važan dio toga, ali ne bih mogao ništa sam napraviti. To je kolektivni rad, u kojem učestvuju svi moji saradnici, oni koji su zaposleni u East-West-u, ali i mnogi saradnici koje imamo širom Bosne i Hercegovine, Srbije, Hrvatske, Slovenije, pa i iz zemalja koje su izvan regiona. Publika je rekla - Mi smo Istok i Zapad, publika je prihvatila East-West centar. Bez te potvrde, mi ne bismo mogli ništa napraviti.
PAŠOVIĆ: Mislim da je publika prepoznala da smo mi jedna moderna kompanija, energična da govorimo na pravi način o stvarima koje se tiču ljudi.
PAŠOVIĆ: To je stvarno jako lijepo i mislim da je MESS, na čelu sa direktorom Dinom Mustafićem, napravio jedan jako zanimljiv, jedan vrlo kreativan izbor sa dodjelom nagrade, koja je najviša nagrda na MESS-u, time što je u isto vrijeme dodijelio nagradu Oskaru Danonu i Collegium Artisticum-u i East-West-u. Oskar Danon i umjetnici iz Collegium Artisticum-a su 1939. godine, u vrijeme kada je Evropom počeo da hara fašizam, došli u Sarajevo i iz ničega napravili jedno izvanredno umjetničko udruženje. Borili su se protiv fašizma, civilizacijskim i duhovnim uzdignućem i održavali, ne samo nadu, nego i civilizacijske vrijednosti, koje su uvijek u kriznim vremenima ugrožene. Mi pokušavamo, unutar naših mogućnosti, to da radimo. Ponovo je, poslije 70 godina, osnovana jedna umjetnička grupa, veoma kvalitetnih umjetnika, koji u veoma skromnim uslovima prave prilično veliku stvar i promoviraju čiste civilizacijske vrijednosti. Jednako smo dobro prihvaćeni kod kuće i međunarodno.
PAŠOVIĆ: MESS i mi imamo vrlo sličnu poziciju kada je u pitanju politika nezavisnosti, kada je u pitanju estetska platforma, kada je u pitanju naš kozmopolitizam. U ratu, kada sam bio direktor MESS-a, sam sa mojim kolegama transformirao MESS u međunarodni teatarski i filmski festival. To je bilo jezgro iz kog se razvio današnji MESS, a kasnije i Filmski festival.
PAŠOVIĆ: Svako je vjerovatno u svoje vrijeme imao oponente. To su kao neke mustre, koje iz neke, često provincijalne slabosti, pokušavaju da dovedu u pitanje one visoke profesionalne standarde, koji ugrožavaju jedan mediokritetski pogled na svijet i jednu teoriju „ne talasaj“, iza čega se krije mnoštvo neradnika, koji žive na sredstvima poreskih obveznika i nekako se provlače kroz život.
PAŠOVIĆ: To je jedan politički falsifikat koji se pokušava plasirati jer i MESS i teatar i muzika i film su u vrijeme opsade radili, a publika je tada dokazala da je kultura suštinska potreba svakog čovjeka i društva u cjelini. Tako da je potpuno deplasirano i licemjerno govoriti da će biti uštede na kulturi. Na kulturu se izdvaja najmanje od svih drugih područja života, a kultura ima najveće rezultate. Na MESS-u smo imali razgovore, gdje se umjetnici, kritičari i ostali sastanu i razgovaraju o predstavama. Tako smo se u jednoj sobi, na istom razgovoru, našli mi, Narodno pozorište Republike Srpske iz Banja Luke i mostarski Teatar mladih. To je bio jedan jako uzbudljiv trenutak, jedan trenutak u kome su se umjetnici ove zemlje prvi put sreli i upoznali, razmijenili mišljenja. Čuli smo jedni o drugima, ali da nije MESS-a, to se ne bi dogodilo. Priča o tome - zašto MESS u vrijeme krize - je stvarno priča onih ljudi koji žele da ta kriza bude još veća. To je priča onih ljudi koji ne žele da se umjetnici iz Banja Luke, Mostara i Sarajeva sretnu u istoj sobi.
PAŠOVIĆ: Naravno da je i nama isto skresan budžet, kao i svakom drugom, ali kod nas se to najviše osjeti. Mi imamo najmanje sredstava od svih drugih pozorišta u Bosni i Hercegovini, a imamo najbolje rezultate. U našem pozorištu ima ljudi koji nikada ne dođu u pozorište, čak ni da uzmu platu jer platu uzimaju u banci. Ima dosta pozorišta u ovoj zemlji u kojima se takve stvari dešavaju. Prema tome, tačno je to da politika ima jedan katastrofalan odnos prema kulturi u većini slučajeva. Moram izdvojiti Ministarstvo za kulturu Federacije, koji jedini ima strukturiranu politiku prema kulturnim projektima, ali ima i najmanji budžet u odnosu na kantonalne budžete. Isto tako, ima puno zaposlenih, navodnih umjetnika po teatrima, koji bi morali mnogo više da rade. U našim teatrima ima i stolova za stolni tenis i neočišćenih WC-a, ali to nije pitanje politike, to je pitanje ljudi koji su zaposleni u tim kućama.
PAŠOVIĆ: Volim ovo da radim, uživam u tome i to je moj život. Imam fantastične saradnike. Jedna cijela ekipa, i mlađih i malo manje mlađih ljudi, su izrasli u izvanredne profesionalce u East-West-u, kao Hadžiabdić, koji je naš izvršni producent ili naša kolegica, Sanela Brčić, koja je company manager. Tu su odlični glumci. Tu je naš tehnički tim ljudi, mladi ljudi koji su ušli u jednu profesiju, koja je slabo plaćena i koja je deficitarna u ovoj zemlji. Mi nemamo dovoljno svjetlo majstora, tonskih majstora, rekvizitera, garderobijera, a u našem East-West-u su izrasli takvi ljudi. Čovjek puno radi, pa se nekada i umori. Onda se malo odmorimo, pa nastavimo.
RSE: Kada ste dobili nagradu, rekao si da to nije nagrada tebi, nego čitavom kolektivu. Ali, ti si ipak dobri duh projekta.
PAŠOVIĆ: Jesam važan dio toga, ali ne bih mogao ništa sam napraviti. To je kolektivni rad, u kojem učestvuju svi moji saradnici, oni koji su zaposleni u East-West-u, ali i mnogi saradnici koje imamo širom Bosne i Hercegovine, Srbije, Hrvatske, Slovenije, pa i iz zemalja koje su izvan regiona. Publika je rekla - Mi smo Istok i Zapad, publika je prihvatila East-West centar. Bez te potvrde, mi ne bismo mogli ništa napraviti.
RSE: Šta je to East-West zapravo preporučilo za ovakvo jedno priznanje?
PAŠOVIĆ: Mislim da je publika prepoznala da smo mi jedna moderna kompanija, energična da govorimo na pravi način o stvarima koje se tiču ljudi.
RSE: Mora da godi dobiti ovakvo priznanje, u isto vrijeme kada i maestro Oskar Danon, jedan od osnivača Collegium Aristicum-a. Taj projekt je star tačno 70 godina i trebao je, kao i East-West, da pokrene neke procese - i političke i duhovne i društvene u ondašnjem vremenu.
PAŠOVIĆ: To je stvarno jako lijepo i mislim da je MESS, na čelu sa direktorom Dinom Mustafićem, napravio jedan jako zanimljiv, jedan vrlo kreativan izbor sa dodjelom nagrade, koja je najviša nagrda na MESS-u, time što je u isto vrijeme dodijelio nagradu Oskaru Danonu i Collegium Artisticum-u i East-West-u. Oskar Danon i umjetnici iz Collegium Artisticum-a su 1939. godine, u vrijeme kada je Evropom počeo da hara fašizam, došli u Sarajevo i iz ničega napravili jedno izvanredno umjetničko udruženje. Borili su se protiv fašizma, civilizacijskim i duhovnim uzdignućem i održavali, ne samo nadu, nego i civilizacijske vrijednosti, koje su uvijek u kriznim vremenima ugrožene. Mi pokušavamo, unutar naših mogućnosti, to da radimo. Ponovo je, poslije 70 godina, osnovana jedna umjetnička grupa, veoma kvalitetnih umjetnika, koji u veoma skromnim uslovima prave prilično veliku stvar i promoviraju čiste civilizacijske vrijednosti. Jednako smo dobro prihvaćeni kod kuće i međunarodno.
RSE: Ipak, MESS-ova estetika, njegova ideja dijaloga i tolerancije, način mišljenja, korespondira sa svim o čemu smo do sada govorili.
PAŠOVIĆ: MESS i mi imamo vrlo sličnu poziciju kada je u pitanju politika nezavisnosti, kada je u pitanju estetska platforma, kada je u pitanju naš kozmopolitizam. U ratu, kada sam bio direktor MESS-a, sam sa mojim kolegama transformirao MESS u međunarodni teatarski i filmski festival. To je bilo jezgro iz kog se razvio današnji MESS, a kasnije i Filmski festival.
RSE: Ima znatan broj ljudi kod nas, iz umjetničkih krugova, koji bi rado da nema ni MESS-a, ni East-West-a, ni sličnih.
PAŠOVIĆ: Svako je vjerovatno u svoje vrijeme imao oponente. To su kao neke mustre, koje iz neke, često provincijalne slabosti, pokušavaju da dovedu u pitanje one visoke profesionalne standarde, koji ugrožavaju jedan mediokritetski pogled na svijet i jednu teoriju „ne talasaj“, iza čega se krije mnoštvo neradnika, koji žive na sredstvima poreskih obveznika i nekako se provlače kroz život.
RSE: Ove godine im se nekako nametnula prilika za stanovište kako je cinično trošiti pare na velike manifestacije kada ukupna kultura, posebno pozorište, posrće.
PAŠOVIĆ: To je jedan politički falsifikat koji se pokušava plasirati jer i MESS i teatar i muzika i film su u vrijeme opsade radili, a publika je tada dokazala da je kultura suštinska potreba svakog čovjeka i društva u cjelini. Tako da je potpuno deplasirano i licemjerno govoriti da će biti uštede na kulturi. Na kulturu se izdvaja najmanje od svih drugih područja života, a kultura ima najveće rezultate. Na MESS-u smo imali razgovore, gdje se umjetnici, kritičari i ostali sastanu i razgovaraju o predstavama. Tako smo se u jednoj sobi, na istom razgovoru, našli mi, Narodno pozorište Republike Srpske iz Banja Luke i mostarski Teatar mladih. To je bio jedan jako uzbudljiv trenutak, jedan trenutak u kome su se umjetnici ove zemlje prvi put sreli i upoznali, razmijenili mišljenja. Čuli smo jedni o drugima, ali da nije MESS-a, to se ne bi dogodilo. Priča o tome - zašto MESS u vrijeme krize - je stvarno priča onih ljudi koji žele da ta kriza bude još veća. To je priča onih ljudi koji ne žele da se umjetnici iz Banja Luke, Mostara i Sarajeva sretnu u istoj sobi.
RSE: Tvoja filozofija pozorišta se poprilično razlikuje od načina na koji se kod nas radi. Nisam primijetio da se vi u East-West-u žalite, unatoč činjenici da zaista postoji kresanje budžeta u kulturi.
PAŠOVIĆ: Naravno da je i nama isto skresan budžet, kao i svakom drugom, ali kod nas se to najviše osjeti. Mi imamo najmanje sredstava od svih drugih pozorišta u Bosni i Hercegovini, a imamo najbolje rezultate. U našem pozorištu ima ljudi koji nikada ne dođu u pozorište, čak ni da uzmu platu jer platu uzimaju u banci. Ima dosta pozorišta u ovoj zemlji u kojima se takve stvari dešavaju. Prema tome, tačno je to da politika ima jedan katastrofalan odnos prema kulturi u većini slučajeva. Moram izdvojiti Ministarstvo za kulturu Federacije, koji jedini ima strukturiranu politiku prema kulturnim projektima, ali ima i najmanji budžet u odnosu na kantonalne budžete. Isto tako, ima puno zaposlenih, navodnih umjetnika po teatrima, koji bi morali mnogo više da rade. U našim teatrima ima i stolova za stolni tenis i neočišćenih WC-a, ali to nije pitanje politike, to je pitanje ljudi koji su zaposleni u tim kućama.
RSE: Ukoliko si se malo umorio i posustao, Dino te je natjerao ovom nagradom da radiš i dalje.
PAŠOVIĆ: Volim ovo da radim, uživam u tome i to je moj život. Imam fantastične saradnike. Jedna cijela ekipa, i mlađih i malo manje mlađih ljudi, su izrasli u izvanredne profesionalce u East-West-u, kao Hadžiabdić, koji je naš izvršni producent ili naša kolegica, Sanela Brčić, koja je company manager. Tu su odlični glumci. Tu je naš tehnički tim ljudi, mladi ljudi koji su ušli u jednu profesiju, koja je slabo plaćena i koja je deficitarna u ovoj zemlji. Mi nemamo dovoljno svjetlo majstora, tonskih majstora, rekvizitera, garderobijera, a u našem East-West-u su izrasli takvi ljudi. Čovjek puno radi, pa se nekada i umori. Onda se malo odmorimo, pa nastavimo.
