Uz nekidašnji Dan državnosti, u sarajevskom Colegium Artisticum-u otvorena je redovna revijalna izložba Udruženja likovnih umjetnika Bosne i Hercegovine (ULU).
Mi ne želimo izložbe gdje neće doći premijer ili predsjednik ili neka politička ličnost, da nam da do znanja da politika želi da bude umiješana u to. Zna se gdje je novac i jako nam je bitno da nas ljudi, koji su u politici, prate. Naravno i kritika treba da da svoje učešće i mislim da je u tome i neka budućnost, kaže prvi čovjek Udruženja, Irfan Hozo.
Hozo: Moglo bi se reći da je zastupljeno izuzetno puno umjetnika. Obzirom da je to revijalna izložba, nema karakter žiriranja, tako da izlažu svi oni koji su mislili da mogu da izlože nešto iz prethodnog perioda.
Hozo: Da, 108 umjetnika je uzelo učešće ove godine.
Hozo: Tako je.
Hozo: Slažem se.
Hozo: Svaki put kada pravimo jednu revijalnu izložbu, ona je vezana za ovaj datum, koji je nama od izuzetnog značaja. Izložba se zove revijalna upravo iz tog razloga da svi imaju mogućnost da pokažu ono što misle. To je suština.
Mi smo pokazali kako u vremenu iza nas likovni umjetnici brane darovitost i snagu slikarskog umijeća sa tragovima izvora najljepših motiva koje oni slikaju. Drugo je pitanje da li je to u skladu sa jačinom najboljeg u Udruženju. To je mjera koju ćemo možda u budućnosti imati na umu. Dali smo slobodu svim ljudima da daju kao dar svojoj zemlji nešto što misle da trebaju da daju.
Hozo: Nama je potrebna jedna kritika. Lično bih volio da imamo jedan kritički osvrt prema svemu tome. Na žalost, kritika to ne prati baš u najboljem smislu i moguće da bi kritika mogla da se veže na kritiku, pa bi mogli popraviti našu izložbu.
Hozo: Dolazimo uvijek na onu staru temu, pomalo to već prelazi u neku naviku, ali to je naša realnost. Mi još nismo dobili novac za ovu izložbu. Ono što nas prati sve vrijeme je politička i društvena klima, koja nema otvorene pozicije prema umjetnosti, nema stav, nemamo ni budžete koji to prate. Mi imamo snagu koju želimo iskazati, ne biramo načine, nastojimo kroz izložbe da budemo prisutni. Mi iz nekih drugih izvora pokrivamo ovu izložbu. To su neke naše negativne stvari koje bi često puta neki htjeli da zaborave. Ćute na to. Na nama nije da ćutimo. Mi moramo ovo praviti zaradi umjetnika, građanstva, naše publike. To je naš dobitak. Ako i to još izgubimo, onda čemu umjetnost u ovom gradu? To manjka uvijek.
Hozo: Ne znam da li je teška riječ ako kažem da preživljavamo. Preživljavamo jedan težak period, kao i ova Bosna, kao i ova kompletna recesija u svijetu. Mislim da je i nas to pogodilo na neki način. Mislim da je i samo održanje naš uspjeh. Moramo se održati u ovim teškim vremenima. I ova izložba je način kako da pokažemo da se mi održavamo, da možemo, da hoćemo.
Hozo: Želimo izaći vani. Želimo biti prisutni i na evropskoj i na svjetskoj sceni. Ovdje želimo reprezentativne izložbe. Mi ne želimo izložbe gdje neće doći premijer ili predsjednik ili neka politička ličnost, da nam da do znanja da politika želi da bude umiješana u to. Zna se gdje je novac i jako nam je bitno da nas ljudi, koji su u politici, prate. Naravno i kritika treba da da svoje učešće i mislim da je u tome i neka budućnost. Ako se da ocjena u smislu kako treba, onda je sve u redu.
Mi ne želimo izložbe gdje neće doći premijer ili predsjednik ili neka politička ličnost, da nam da do znanja da politika želi da bude umiješana u to. Zna se gdje je novac i jako nam je bitno da nas ljudi, koji su u politici, prate. Naravno i kritika treba da da svoje učešće i mislim da je u tome i neka budućnost, kaže prvi čovjek Udruženja, Irfan Hozo.
RSE: Da li je ovo do sada najveća revijalna izložba u Bosni i Hercegovini?
Hozo: Moglo bi se reći da je zastupljeno izuzetno puno umjetnika. Obzirom da je to revijalna izložba, nema karakter žiriranja, tako da izlažu svi oni koji su mislili da mogu da izlože nešto iz prethodnog perioda.
RSE: Izlaže više od stotinu umjetnika?
Hozo: Da, 108 umjetnika je uzelo učešće ove godine.
RSE: Među njim i oni što su članovi ULU Bosne i Hercegovine, ali ne žive ovdje?
Hozo: Tako je.
RSE: Svako je izložio po dva djela. To je oko 200 djela. Skupiti na jednom mjestu, na istom zidu objesiti Afana, Izu Alečkovića, Čermagića, Džeku i tako dalje, sa poletarcima, koji tek stiču imena u likovnoj zajednici, je zanimljiv pristup.
Hozo: Slažem se.
RSE: Poznajem dosta ljudi koji nisu baš uvjereni kako su ovakve revije dobre. Smatraju da su pomalo retrogradne i da se kvalitet izgubi u mnoštvu, da je nemoguće dati bilo kakav vrednosni sud, kamoli istinski.
Hozo: Svaki put kada pravimo jednu revijalnu izložbu, ona je vezana za ovaj datum, koji je nama od izuzetnog značaja. Izložba se zove revijalna upravo iz tog razloga da svi imaju mogućnost da pokažu ono što misle. To je suština.
Mi smo pokazali kako u vremenu iza nas likovni umjetnici brane darovitost i snagu slikarskog umijeća sa tragovima izvora najljepših motiva koje oni slikaju
Mi smo pokazali kako u vremenu iza nas likovni umjetnici brane darovitost i snagu slikarskog umijeća sa tragovima izvora najljepših motiva koje oni slikaju. Drugo je pitanje da li je to u skladu sa jačinom najboljeg u Udruženju. To je mjera koju ćemo možda u budućnosti imati na umu. Dali smo slobodu svim ljudima da daju kao dar svojoj zemlji nešto što misle da trebaju da daju.
Politika i kritika
RSE: Dosta članova Udruženja ne želi da izlaže u neodabranom društvu. Da li se to tumači kao neki principijelni stav ili podcjenjivački?
Hozo: Nama je potrebna jedna kritika. Lično bih volio da imamo jedan kritički osvrt prema svemu tome. Na žalost, kritika to ne prati baš u najboljem smislu i moguće da bi kritika mogla da se veže na kritiku, pa bi mogli popraviti našu izložbu.
RSE: Šta Udruženje dobija ovakvim revijama, osim manifestacije svoje brojnosti i moći?
Hozo: Dolazimo uvijek na onu staru temu, pomalo to već prelazi u neku naviku, ali to je naša realnost. Mi još nismo dobili novac za ovu izložbu. Ono što nas prati sve vrijeme je politička i društvena klima, koja nema otvorene pozicije prema umjetnosti, nema stav, nemamo ni budžete koji to prate. Mi imamo snagu koju želimo iskazati, ne biramo načine, nastojimo kroz izložbe da budemo prisutni. Mi iz nekih drugih izvora pokrivamo ovu izložbu. To su neke naše negativne stvari koje bi često puta neki htjeli da zaborave. Ćute na to. Na nama nije da ćutimo. Mi moramo ovo praviti zaradi umjetnika, građanstva, naše publike. To je naš dobitak. Ako i to još izgubimo, onda čemu umjetnost u ovom gradu? To manjka uvijek.
RSE: Vi pravite jednu veliku reviju, unatoč svemu onome što vas ovdje drži i sprečava da to uradite. Taj prkos je sam po sebi dovoljan razlog za izložbu. Kako danas živi likovni umjetnik, kako funkcioniše njegova krovna organizacija u ovakvim uslovima?
Hozo: Ne znam da li je teška riječ ako kažem da preživljavamo. Preživljavamo jedan težak period, kao i ova Bosna, kao i ova kompletna recesija u svijetu. Mislim da je i nas to pogodilo na neki način. Mislim da je i samo održanje naš uspjeh. Moramo se održati u ovim teškim vremenima. I ova izložba je način kako da pokažemo da se mi održavamo, da možemo, da hoćemo.
RSE: Šta bi po vašem mišljenju trebalo naglavce preokrenuti da bi i vama i svim ljudima koji žive za umjetnost i od umjetnosti nekada svanulo?
Hozo: Želimo izaći vani. Želimo biti prisutni i na evropskoj i na svjetskoj sceni. Ovdje želimo reprezentativne izložbe. Mi ne želimo izložbe gdje neće doći premijer ili predsjednik ili neka politička ličnost, da nam da do znanja da politika želi da bude umiješana u to. Zna se gdje je novac i jako nam je bitno da nas ljudi, koji su u politici, prate. Naravno i kritika treba da da svoje učešće i mislim da je u tome i neka budućnost. Ako se da ocjena u smislu kako treba, onda je sve u redu.
