Romi iz izbjegličkog kampa na periferiji Podgorice, potpuno uništenog u požaru koji se dogodio u utorak, u srijedu su protestima ispred zgrade vlade i kancelarije UNHCR-a u Podgorici tražili od nadležnih da trajno riješe njihov smještaj i status u Crnoj Gori.
Protiv su boravka u šatorima u kojima je, kažu, u toplim julskim danima nemoguće živjeti. Nadležni obećavaju trajna rješenja i tvrde da su u ovom trenutku uradili ono što je u njihovoj moći. No, to nije dovoljno za 800 Roma izbjeglih sa Kosova kojima je vatra progutala sve što imaju, sem golih života.
Devedesetak šatora koje je obezbijedio Crveni krst postavljenih tokom noći na zgarištu izbjegličkog kampa razljutilo je njegove stanovnike Rome, koji su protestom ispred zgrade vlade i sjedišta UNHCR-a saopštili da neće takav smještaj.
Stanovnici izbjegličkog kampa u Crnu Goru su pobjegli sa Kosova u vrijeme NATO bombardovanja 1999. godine. Četrdesetak baraka u koje je živjelo i preko 20 ljudi, njihov je trinaestogodišnji dom. Kako je sve uništeno, oni sada traže trajni smještaj i rješenje njihovog statusa u Crnoj Gori.
Od ranih jutarnjih sati nezadovoljstvo izbjeglih Roma je raslo, što smo zabilježili u srijedu ujutro u kampu, kada nam je Bujar Džimaili, kome je kao i ostalim stanovnicima kampa vatra uništila sve, kaže:
„Obećanje ludom radovanje. Od 2006. opredijeljen je novac za romsku populaciju, za stambene objekte od tvrdog materijala. Hoću da znam koliko ću ostati u šatoru. Ako ne možete da riješite pitanje trajnog smještaja, nemojte nas varati. Bolje nas strijeljajte, ovo je mučenje“.
“Svi ugroženi su zbrinuti i napravljeno je lijepo šatorsko naselje”, reakcija je ministra rada i socijalnog staranja Suada Numanovića:
“Uspjeli smo da zbrinemo sve stanovnike. Obezbijedili im hranu i vodu. Napravili smo i lijepo šatorsko naselje, gdje ćemo zbrinuti svih 800 osoba koje su ostale bez krova nad glavom. Tokom jučerašnjeg dana šetoro djece je smješteno u domu “Mladost” u Bijeloj, a četiri, stare, iznemogle osobe u dom starih u Bijelom Polju”, naveo je ministar rada i socijalnog staranja.
Numanović kaže da je riječ samo o nužnom privremenom smještaju, te da vlada traži rješenje gdje da smjesti romske izbjeglice dok se za njih izgrade stanovi.
Miris paljevine, neraščišćeni ostaci izgorjelih baraka, spašene lične stvari pokraj puta, umorni ljudi od kojih su mnogi noć dočekali pod vedrim nebom u iščekivanju da bar donekle normalizuju život, atmosfera je koju smo zabiljezili u kampu.
U rješavanje pitanja romskih izbjeglica u Crnoj Gori uključena je Evropska unija koja je ranije opredijelila 2,5 miliona eura za finansiranje trajnog smještaja stanovnika kampa „Konik“ na periferiji Podgorice. U nedavnom izvještaju Savjeta Evrope kaže se da kamp predstavlja “de facto segregaciju i da su uslovi života tamo nečovječni i opasni”.
Kamp je do sada gorio nekoliko puta, a uzrok poslednjeg požara je kako se pretpostavlja –nemar.
Protiv su boravka u šatorima u kojima je, kažu, u toplim julskim danima nemoguće živjeti. Nadležni obećavaju trajna rješenja i tvrde da su u ovom trenutku uradili ono što je u njihovoj moći. No, to nije dovoljno za 800 Roma izbjeglih sa Kosova kojima je vatra progutala sve što imaju, sem golih života.
Devedesetak šatora koje je obezbijedio Crveni krst postavljenih tokom noći na zgarištu izbjegličkog kampa razljutilo je njegove stanovnike Rome, koji su protestom ispred zgrade vlade i sjedišta UNHCR-a saopštili da neće takav smještaj.
Stanovnici izbjegličkog kampa u Crnu Goru su pobjegli sa Kosova u vrijeme NATO bombardovanja 1999. godine. Četrdesetak baraka u koje je živjelo i preko 20 ljudi, njihov je trinaestogodišnji dom. Kako je sve uništeno, oni sada traže trajni smještaj i rješenje njihovog statusa u Crnoj Gori.
Od ranih jutarnjih sati nezadovoljstvo izbjeglih Roma je raslo, što smo zabilježili u srijedu ujutro u kampu, kada nam je Bujar Džimaili, kome je kao i ostalim stanovnicima kampa vatra uništila sve, kaže:
„Obećanje ludom radovanje. Od 2006. opredijeljen je novac za romsku populaciju, za stambene objekte od tvrdog materijala. Hoću da znam koliko ću ostati u šatoru. Ako ne možete da riješite pitanje trajnog smještaja, nemojte nas varati. Bolje nas strijeljajte, ovo je mučenje“.
“Svi ugroženi su zbrinuti i napravljeno je lijepo šatorsko naselje”, reakcija je ministra rada i socijalnog staranja Suada Numanovića:
“Uspjeli smo da zbrinemo sve stanovnike. Obezbijedili im hranu i vodu. Napravili smo i lijepo šatorsko naselje, gdje ćemo zbrinuti svih 800 osoba koje su ostale bez krova nad glavom. Tokom jučerašnjeg dana šetoro djece je smješteno u domu “Mladost” u Bijeloj, a četiri, stare, iznemogle osobe u dom starih u Bijelom Polju”, naveo je ministar rada i socijalnog staranja.
Numanović kaže da je riječ samo o nužnom privremenom smještaju, te da vlada traži rješenje gdje da smjesti romske izbjeglice dok se za njih izgrade stanovi.
Miris paljevine, neraščišćeni ostaci izgorjelih baraka, spašene lične stvari pokraj puta, umorni ljudi od kojih su mnogi noć dočekali pod vedrim nebom u iščekivanju da bar donekle normalizuju život, atmosfera je koju smo zabiljezili u kampu.
U rješavanje pitanja romskih izbjeglica u Crnoj Gori uključena je Evropska unija koja je ranije opredijelila 2,5 miliona eura za finansiranje trajnog smještaja stanovnika kampa „Konik“ na periferiji Podgorice. U nedavnom izvještaju Savjeta Evrope kaže se da kamp predstavlja “de facto segregaciju i da su uslovi života tamo nečovječni i opasni”.
Kamp je do sada gorio nekoliko puta, a uzrok poslednjeg požara je kako se pretpostavlja –nemar.