Radnici građevinskog preduzeća Hidrogradnja protestovali su u ponedjeljak pred zgradom Vlade Federacije BiH u Sarajevu, zahtijevajući da im uplate plaće i doprinose koje im godinama duguju. Traže od Vlade kao većinskog vlasnika da riješi njihov status, jer sada, kako kažu, niti rade, niti mogu u penziju.
Federalni ministar energije, rudarstva i industrije Nermin Džindić razgovarao je u ponedeljak sa radnicima i obećao da će vlada aktivnije krenuti da riješava nagomilane probleme u tom preduzeću.
Agonija radnika Hidrogradnje traje godinama. Uzalud su prije dvije godine 45 dana uzastopno protestovali, njihovi zahtjevi ostali su isti. Plaću nisu primili 25 mjeseci, ne mogu se liječiti, a oko 160 radnika čeka da bude penzionisano.
Među njima je Mustafa Kurtalić, koji ima 39 godina radnog staža i svakodnevno ide na posao.
„Ništa dobro se iz toga nije izrodilo, sada je još teža situacija. Plata nema, ni toplog obroka. Radimo bez ičega. Svako šest mjeseci dođe novi direktor. Uzme pare i ode. Samo se smjenjuju, a radnici ostanu na ledini“, priča ovaj ogorčeni radnik Hidrogradnje.
Oko 30 radnika od 2013. godine je odjavljeno, ali ne mogu otići u penziju, jer im radni staž nije uvezan. Salko Imamović jedan je od njih.
„Ne znam kako firma može odjaviti radnika, ako nije uplatila sve doprinose. Ali to je tako! U ovoj državi može svašta“, čudi se Imamović.
Preduzeće Hidrogradnja nekadašnji je građevinski gigant. Priznato preduzeće, ne samo u Bosni i Hercegovini i bivšoj Jugoslavije, već i u svijetu. Zapošljavalo je tada oko 7.000 radnika. Sada ih je oko 640. Nakon rata, uprava Hidrogradnje nije se borila da osvoji tržište.
„Ne radimo, ne daju nam posla. Dvije godine sam na čekanju. Radnici su ogorčeni. A što se firme tiče, neka je prodaju, neka urade šta hoće, ali neka izmire dugovanja prema radnicima. Mi ćemo biti tada zadovoljni“, objašnjava radnik Paša Pripo.
Predsjednik Sindikata Hidrogradnje Redžep Tufekčić kaže da radnici godinama bezuspješno ukazuju na kriminal i korupciju.
"Ovo je zadnji radnički apel da se ispune naša prava, jer ono što sljeduje radnika, treba mu se dati. Znači, doprinosi, zdravstvo, odnosno plate. Ako se prodaje imovina – onda da se izmire dugovanja prema radnicima. Ako radnik ne treba, neka ide u penziju ili na biro ili u drugu firmu. To treba da se riješi dok ima kapitala. Vjerujte, sutra će reći da 'imali ste kapital kad se prodali imovinu, zašto se niste namirili'“, kaže predsjednik sindikata Redžep Tufekčić.
On je naglasio da Vlada, kao većinski vlasnik, mora izmiriti obaveze prema zaposlenima, koje, bez tužbi radnika, iznose između 35 i 40 miliona konvertibilnih maraka.
