U Bosni i Hercegovini rijetko koji dan prođe bez protesta obespravljenih radnika. Velik broj poduzeća, odnosno nekadašnjih privrednih giganata, je propao, a radnici su ostavljeni na ulici.
Mnogi od njih ne mogu ići u mirovinu jer im nije uvezan radni staž. Oni koji rade, nerijetko nemaju plaću i po nekoliko mjeseci, nisu prijavljeni, nemaju pravo na godišnji odmor i slobodne dane.
Radnik Nenad Dabić četrdeset godina proveo je radeći u zavidovićkoj Krivaji. Iako je ispunio uvjete za mirovinu, ne može ostvariti svoje pravo, jer mu nisu uplaćeni doprinosi za radni staž. Danas živi bez ikakvih primanja.
„Pamtim vremena kada je Krivaja brojala i do 10.000 radnika u samom Zavidoviću, sada oko 1.200 ljudi se vodi kao zaposleno, možda je broj sada i manji. Izašao sam iz frime u sedmom mjesecu prošle godine, sada je evo već devet meseci kako nemam nikakvih primanja. Da li je to dostojno čovjeka, da me danas izdržava mati koja ima 92 godine od svoje penzije.“
Sudbinu radnika Krivaje dijele i stotine drugih radnika propalih poduzeća. Usljed kriminalnih privatizacija, imovina ovih poduzeća je pokradena, a radnici su ostali na ulici.
„Staž mi nije uvezan. Mogao sam već od januara biti u penziji. Ako to urade meni i mojim kolegama, odmah mogu ići u penziju“, kaže Zijad Novalić, radnik Konfekcije „Borac“ iz Travnika.
Zbog katastrofalne situacije u nekadašnjem gigantu namjenske industrije svoja prava na ulicama svakodenevno traže i radnici banjalučkog Kosmosa.
Posebno trpe radnici zaposleni u privatnom sektoru jer ih posladavici vrlo često tretiraju kao sredstvo. Rade i do dvanaest sati dnevno, bez slobodnih dana i minimalnog godišnjeg odmora. U Sindikatu trgovine i uslužnih djelatnosti BiH ističu, kako su radnici u ovom sektoru „duhovi“, na koje niko ne mari.
„Iako su možda tihi i ako ih ne vidite jer su stalno iza kasa i u skladištima, itekako znaju koja su njihova prava i poručujem da od njih nećemo odustati“, kaže predsjednica Sindikata Meliha Beširović.
Na radnička prava u BiH u posljednje vrijeme sve se više žale i prosvjetni radnici. Kažu kako im je profesija potcijenjena i nedovoljno plaćena.
„Materijalni položaj prosvjetnih radnika je jako nekorektan u odnosu na druge državne službenike. Mi u osnovnom obrazovanju smo najniže plaćeni, govorim o našoj županiji", pojašnjava Slavko Lauš, predsjednik Sindikata učitelja Hrcegovačko – neretvanskog kantona.
U Bosni i Hercegovini, entitetske vlade pripremaju nove zakone radu po nalogu međunarodnih finacijskih institucija. Protiv ovih zakona, pobunili su se sindikati, tvrdeći, da će oni dodatno ugroziti radnička prava.
„Stavovi sindikata su poznati, nećemo dozvoliti izmjene Zakona o radu FBiH, u dijelu da se ukinu ugovori na neodređeno, da se uvode agencije koje će iznajmljivati radnike jer se na taj način radnik tretira kao najamna roba. Nećemo dozvoliti ono što se najavljivalo i u prošlom mandatu Vlade, a to je stavljanje van snaga postojećeg kolektivnog ugovora“, kaže Ismet Bajramović, predsjednik Saveza samostalnih sindikata BiH.
Radnička prava se najviše krše tamo gdje nema sindikalnog organiziranja, mišlljenja je predsjednica Saveza sindikata RS Ranka Mišić.
„Imamo opšti kolektivni ugovor kojim smo utvrdili veći obim prava, nego što daje zakon. Nećemo dati da se uruši ijedno radničko pravo i kada je u pitanju odmor, topli obrok, zaštita mladih i žena. Tamo gdje nije organizovan sindikat, krše se radnička prava.“
Nezaposlenost, „sivo“ tržište rada, neefikasne institucije i izostanak adekvatnih sankcija za prekršitelje uzroci su sve lošijeg položaja radnika u BiH. Većina rješenje vide u osnaživanju sindikalnih organizacija i njihovom dijalogu sa udruženjima poslodavaca.
