Prema procjenama Svjetskog saveza dijaspore BiH, izvan domovine živi preko milijun građana. Tamo su izrasle i nove generacije mladih ljudi koji polako gube vezu sa Bosnom i Hercegovinom, odnosno gube kulturu i jezik. Tim povodom u Sarajevu je održan susret mladih iz bh. dijaspore.
Dženeta Karabegović iz Banjaluke dugi niz godina živi u Engleskoj. Tamo se školovala i trenutačno priprema doktorat iz oblasti političkih znanosti na temu mobilnosti bh. dijaspore. Smatra da se mladi iz dijaspore trebaju povezivati sa državom porijekla u domenu profesije kojom se bave, što ona u području političkih znanosti već radi.
„Ja se bavim tim političkim pitanjima – ako se radi o državi i političkoj svijesti, onda je jako važno za mlade ljude da povezani s politikom u domovini, a i u državi u kojoj žive, možda čak da imaju međunarodne relacije sa državom u kojoj stanuju i državom iz koje su porijeklom.“
Što se tiče života u dijaspori, odnosno u razvijenim demokratskim društvima, Dženeta kaže kako postoji mnogo pozitivnih i negativnih stvari. To se odnosi i na Bosnu i Hercegovinu.
„Veliki nedostatak toga je što se izgubi nešto od tog bosansko-hercegovačkog, ta kultura, tradicija, pogotovo kod nas mladih koji smo kao mali izašli, ili smo čak rođeni u dijaspori. A prednosti, naravno, uvijek se mogu naći – to je demokratija, to su neke velike ideje ili ekonomske mogućnosti koje su veće. Kada se gleda na te pozitivne stvari u inostranstvu, onda se nekad i zaboravi da ima pozitivnih stvari i u Bosni i Hercegovini.“
Mirela Muftarević imala je dvije godine kada je sa roditeljima napustila Sarajevo. Danas više od 20 godina živi u Sjedinjenim Američkim Državama. Kaže da ne želi izgubiti vezu sa svojom domovinom, te da se želi na različite načine uključivati u društvene procese Bosne i Hercegovine.
„U Sent Luisu ima nas oko 70.000 Bosanaca, ali mi smo počeli nekako da gubimo svoju kulturu. Dosta djece, ove mlađe generacije, uopšte ne priča bosanski, zaboravili su da ga govore. Treba da zadržimo našu kulturu i naš jezik, da znamo da smo Bosanci, da ne bi to izgubili. Ako to izgubimo, dosta će ih nestati. Treba da se vežemo s našom kulturom.“
Elvin Mišut, nakon petnaest godina života u SAD-u vratio se u Bosnu i Hercegovinu, gdje je magistrirao na Ekonomskom fakultetu u Sarajevu. Danas kroz posao surađuje sa kompanijama iz SAD-a. Kaže da je iznimno bitno raditi na povezivanju Bosne i Hercegovine sa dijasporom.
„Ovakvi susreti su mnogo važni za omladinu vani. Ja znam, ja dok sam živio tamo, nisam imao puno prijatelja kad dođem u Bosnu i Hercegovinu, obično budem s rođakom ili dva, i to je to. A ovo je idealna prilika da se upoznaju novi prijatelji, da se stvara neka društvena mreža, a u budućnosti možda i neka poslovna saradnja.“
Podršku susretima bh. dijaspore dali su i mladi iz Bosne i Hercegovine. Studentica iz Sarajeva Amina Bilalagić smatra da se vremenom može mnogo toga promijeniti. Mladi iz dijaspore trebaju iskoristiti svoja znanja u Bosni i Hercegovini.
„Jako je važno pokazati mladima, kako ovdje tako i u dijaspori, da situacija u Bosni i Hercegovini i nije toliko loša, da se može učiniti boljom ukoliko mi udružimo snage, ukoliko se znanja udruže, da na primjer, mladi iz dijaspore dođu i svoja znanja iskoriste i ulože, recimo, u privredu Bosne i Hercegovine, u razvitak ekonomije, u razvijanje poslova, te da se omogući mladima iz Bosne i Hercegovine da se s njima udruže i da te snage zajedno iskoriste. Međutim, to je jako teško učiniti pristupačnim mladima zato što ima i predrasuda – misle da neće uspjeti, da je manjak ekonomskih sredstava, prostora i slično.“
Hilmija Arnautović, predsjednik Centra za društveno obrazovanje mladih, koji je organizator susreta mladih bh.dijaspore.
„Mi ćemo kroz ove susrete pokušati da povežemo tu omladinu u dijaspori, ne samo sa domovinom nego i njih međusobno, tako da oni mogu ostvariti razne saradnje, na poslovnom i na drugim planovima. U svakom slučaju ćemo im, pošto ćemo u okviru naših susreta posjetiti i Ekonomski fakultet u Sarajevu, pokazati da i ovdje postoje adekvatne obrazovne institucije koje mogu pružiti dodatno obrazovanje gdje oni mogu svoje obrazovanje dodatno da prošire i da ostanu tu, u Bosni i Hercegovini.“
Bosna i Hercegovina ima jednu od najbrojnijih dijaspora, koja se u posljednjih četrdeset godina iseljavala u tri vala. U njoj žive mlade generacije, visoko obrazovane, koje svojim znanjem, radom i novcem mogu mnogo učiniti za državu u kojoj su rođeni ili iz koje potiču.
Dženeta Karabegović iz Banjaluke dugi niz godina živi u Engleskoj. Tamo se školovala i trenutačno priprema doktorat iz oblasti političkih znanosti na temu mobilnosti bh. dijaspore. Smatra da se mladi iz dijaspore trebaju povezivati sa državom porijekla u domenu profesije kojom se bave, što ona u području političkih znanosti već radi.
„Ja se bavim tim političkim pitanjima – ako se radi o državi i političkoj svijesti, onda je jako važno za mlade ljude da povezani s politikom u domovini, a i u državi u kojoj žive, možda čak da imaju međunarodne relacije sa državom u kojoj stanuju i državom iz koje su porijeklom.“
Što se tiče života u dijaspori, odnosno u razvijenim demokratskim društvima, Dženeta kaže kako postoji mnogo pozitivnih i negativnih stvari. To se odnosi i na Bosnu i Hercegovinu.
„Veliki nedostatak toga je što se izgubi nešto od tog bosansko-hercegovačkog, ta kultura, tradicija, pogotovo kod nas mladih koji smo kao mali izašli, ili smo čak rođeni u dijaspori. A prednosti, naravno, uvijek se mogu naći – to je demokratija, to su neke velike ideje ili ekonomske mogućnosti koje su veće. Kada se gleda na te pozitivne stvari u inostranstvu, onda se nekad i zaboravi da ima pozitivnih stvari i u Bosni i Hercegovini.“
Mirela Muftarević imala je dvije godine kada je sa roditeljima napustila Sarajevo. Danas više od 20 godina živi u Sjedinjenim Američkim Državama. Kaže da ne želi izgubiti vezu sa svojom domovinom, te da se želi na različite načine uključivati u društvene procese Bosne i Hercegovine.
„U Sent Luisu ima nas oko 70.000 Bosanaca, ali mi smo počeli nekako da gubimo svoju kulturu. Dosta djece, ove mlađe generacije, uopšte ne priča bosanski, zaboravili su da ga govore. Treba da zadržimo našu kulturu i naš jezik, da znamo da smo Bosanci, da ne bi to izgubili. Ako to izgubimo, dosta će ih nestati. Treba da se vežemo s našom kulturom.“
Elvin Mišut, nakon petnaest godina života u SAD-u vratio se u Bosnu i Hercegovinu, gdje je magistrirao na Ekonomskom fakultetu u Sarajevu. Danas kroz posao surađuje sa kompanijama iz SAD-a. Kaže da je iznimno bitno raditi na povezivanju Bosne i Hercegovine sa dijasporom.
„Ovakvi susreti su mnogo važni za omladinu vani. Ja znam, ja dok sam živio tamo, nisam imao puno prijatelja kad dođem u Bosnu i Hercegovinu, obično budem s rođakom ili dva, i to je to. A ovo je idealna prilika da se upoznaju novi prijatelji, da se stvara neka društvena mreža, a u budućnosti možda i neka poslovna saradnja.“
Podršku susretima bh. dijaspore dali su i mladi iz Bosne i Hercegovine. Studentica iz Sarajeva Amina Bilalagić smatra da se vremenom može mnogo toga promijeniti. Mladi iz dijaspore trebaju iskoristiti svoja znanja u Bosni i Hercegovini.
„Jako je važno pokazati mladima, kako ovdje tako i u dijaspori, da situacija u Bosni i Hercegovini i nije toliko loša, da se može učiniti boljom ukoliko mi udružimo snage, ukoliko se znanja udruže, da na primjer, mladi iz dijaspore dođu i svoja znanja iskoriste i ulože, recimo, u privredu Bosne i Hercegovine, u razvitak ekonomije, u razvijanje poslova, te da se omogući mladima iz Bosne i Hercegovine da se s njima udruže i da te snage zajedno iskoriste. Međutim, to je jako teško učiniti pristupačnim mladima zato što ima i predrasuda – misle da neće uspjeti, da je manjak ekonomskih sredstava, prostora i slično.“
Hilmija Arnautović, predsjednik Centra za društveno obrazovanje mladih, koji je organizator susreta mladih bh.dijaspore.
„Mi ćemo kroz ove susrete pokušati da povežemo tu omladinu u dijaspori, ne samo sa domovinom nego i njih međusobno, tako da oni mogu ostvariti razne saradnje, na poslovnom i na drugim planovima. U svakom slučaju ćemo im, pošto ćemo u okviru naših susreta posjetiti i Ekonomski fakultet u Sarajevu, pokazati da i ovdje postoje adekvatne obrazovne institucije koje mogu pružiti dodatno obrazovanje gdje oni mogu svoje obrazovanje dodatno da prošire i da ostanu tu, u Bosni i Hercegovini.“
Bosna i Hercegovina ima jednu od najbrojnijih dijaspora, koja se u posljednjih četrdeset godina iseljavala u tri vala. U njoj žive mlade generacije, visoko obrazovane, koje svojim znanjem, radom i novcem mogu mnogo učiniti za državu u kojoj su rođeni ili iz koje potiču.
