U petak se navršava 825 godina od Povelje Kulina bana, pisane na starobosanskom narodnom jeziku i bosanskim pismom bosančica, koja je upućena dubrovačkom knezu Krvašu.
Tadašnji bosanski vladar na taj način je regulisao trgovačke odnose između Bosne i Dubrovnika, odnosno dao je dubrovačkim trgovcima slobodu trgovanja bez ikakvog poreza. Istoričari se slažu kako je riječ o najstarijem dosad pronađenom i očuvanom bosanskom državnom dokumentu, ali i najstarijem kod svih južnoslavenskih naroda. Povelju je zapisao dijak Radoje.
„…Ja, Ban Bosanski Kulin, obećavam Tebi kneže Krvašu i svim građanima Dubrovčanima pravim Vam prijateljem biti od sada i dovijeka. I pravicu držati sa Vama i pravo povjerenje, dokle budem živ. Svi Dubrovčani koji hode kuda ja vladam, trgujući, gdje god se žele kretati, gdje god hoće, s pravim povjerenjem i pravim srcem, bez ikakve zlobe, a šta mi ko da svojom voljom kao poklon. Neće im biti od mojih časnika sile, i dokle u mene budu, davat ću im pomoć kao i sebi, koliko se može, bez ikakve zle primisli...“ - ovako počinje dokumentarni film autora Zahrudina Isakovića „Povelja Kulina bana.“
A tog 29. avgusta 1189. godine počelo je novo doba za bosansku državu. Poveljom su otvorene njene privredne veze sa Dubrovnikom, a u razvoju trgovine i saobraćaja Kulin ban je vido put za brži razvoj države, pa je dubrovačkim trgovcima dao posebne privilegije.
„Dakako da su i Bosna i Kulin ban imali koristi od svega toga - i zbog toga i jeste Kulin pozivao strane trgovce da dolaze, da trguju, dakle, to je bilo u obostranom interesu. Vrlo je zanimljivo da Kulin u svojoj Povelji Dubrovčanima daje preimućstva, daje privilegije dubrovačkim trgovcima koje su za ono vrijeme neuobičajene“, navodi Istoričar Enver Imamović.
Uz 825. godišnjicu ovog veoma značajnog dokumenta u istoriji ne samo srednjovjekovne Bosne nego BiH, pa i cijelog južnoslovenskog prostora, dobro se upitati gdje je danas zemlja Kulina bana.
„Obično se obilježavanje Kulinove povelje svodi na obilježavanje državnosti BiH. Ako taj dokument promotrimo u tom kontekstu, vidjećemo da, nažalost, od te državnosti gotovo nema ništa, odnosno da je danas BiH razbaštinjena država, država bez unutrašnjeg i vanjskog konsenzusa, država koja je daleko od bilo kakvog smislenog procesa vlastite evropeizacije. BiH 20 i više godina ostaje jedina zemlja u Evropi i regionu bez ustava – naš ustav je tzv. Aneks 4 Dejtonskog sporazuma“, kaže istoričar Dubravko Lovrenović.
Moderna BiH u svom posjedu nema Povelju Kulina bana. Tri primjerka su izvan ove zemlje, a jedini koji ih je sve vidio je Zehrudin Isaković, autor dokumentarnog filma “Povelja Kulina bana”:
„Primjerak za koji se smatra da je original nalazi se u Sankt Peterburgu, u prostorijama Ruske akadamije nauka, na odjelu za slavistiku, uvjerio sam se na licu m,jesta – u primjerenim i vrlo dobrim uvjetima za čuvanje dokumenata te kategorije. I dva javnosti poznata prijepisa - oba se nalaze u Dubrovačkom arhivu. Oni su također dobro čuvani. I vlasti i nadležni stručnjaci koji skrbe o ta tri dokumenta su svjesni njihove vrijednosti“, pojašnjava Isaković.
Bilo je nekoliko pokušaja da se iz Rusije Povelja “vrati kući“, ali bez uspjeha. Pregovarano je i sa Dubrovačkim arhivom da se bar dostavi privremeno kako bi bila viđena u zemlji u kojoj je nastala. I ti pokušaji su propali. Postoji verzija da je Povelja Kulina bana, koja se danas nalazi u posjedu Ruske akademije nauka i umjetnosti, ukradena iz Dubrovačkog arhiva.
„S koljena na koljena se prenosi to predanje da je zapravo ruski konzul u nekoj opštoj zbrci kada je gorio Dubrovački arhiv uzeo taj dokument. Pa ja čak mogu reći da ga je možda i spasio. Ali, s druge strane, bez obzira što ste spasili dokument, trebate imati dobru namjeru i vratiti ga onamo gdje ste ga našli, a to je Dubrovački arhiv. Evo, i da ga je taj Jeremije Gagić, ruski konzul u to vrijeme, i vratio Dubrovačkom arhivu, on opet ne bi bio kod nas u BiH. Bio bi u Arhivu, tamo gdje jesu i ova dva prijepisa“, navodi Isaković.
Jedan putopisac je u doba nastajanja Povelje zapisao da je “Kulinova Bosna prostrana, velika deset i više dana hoda.” Danas kad ništa više nije isto, mladi okupljeni u Demokratski omladinski pokret BiH (DOP), inicijatori su prijedloga da se 29. avgust, dan kada je nastala Povelja, proglasi praznikom.
„Prije dvije godine smo uputili klubovima stranaka u Parlamentu FBiH inicijativu da se ovaj dan proglasi jednim novim praznikom u FBiH – mi smo ipak svjesni činjenice da to na državnom nivou malo teže može proći, tako da smo išli na Parlament Federacije. Međutim, mi do dana današanjeg nismo dobili nikakav zvaničan odgovor. I, naravno, nije se nijedna procedura pokrenula vezano za Povelju Kulina bana. Itekako je bitno da mladi ljudi znaju o Povelji i da se vrate tome, da nam to bude pravi nacionalni praznik“, konstatuje Ernad Deni Čomaga, predsjednik DOP-a.
Demokratski omladinski pokret je u petak organizovao i okrugli sto, na kojem je ponovo naglašen značaj Povelje za državu BiH, za koju je, odnosno za njenog autora, narod je vezivao predaju o dobrim, starim vremenima - “Od Kulina bana do dobrijeh dana”. Takođe, Kulina je narod opjevao, što je svom stilu prilagodio pjevač Seid Memić Vajta:
Danas, ove 2014.godine, u zemlji Kulinoj, mnogi kažu: “Da je Kulina bana ovih dana.“
