Nažalost, 130 godina poslije niko ne zna koliko ljudi danas živi u BiH, jer se aktuelna vlast ne može dogovoriti kako će popisati stanovništvo. Očigledno, za bh. prilike ne važi stara latinska: “Istorija je učiteljica života.”
BiH je bila druga zemlja u Evropi, nakon Belgije, koja je imala savremeni popis stanovništva zasnovan na naučnoj metodologiji. Austrougarska uprava godinu dana prije toga popisala je sva naseljena mjesta u zemlji i numerisla kuće, podsjeća Magbul Škoro, autor monografije “Pozdrav iz BiH”:
“Značajan popis je bio u Beligiji. To se smatra prvi modernim popisom - 1864. godine. A drugi popis bio je u BiH 1879. godine.”
BiH tad je imala šest okruga, sa 49 kotara, 43 grada i preko 5.000 sela. U njoj je ukupno živjelo oko milion i 200.000 ljudi. Ti podaci pokazuju demografski značajno drugačiju sliku glavnog grada BiH, ali i ostalih gradova u zemlji, kaže Škoro:
“Sarajevo ima 10.748 muškaraca, 10.629 žena, ukupno 21.387. Od toga 14.848 muslimana, 3.747 pravoslavaca, 698 katolika, 2.077 Jevreja i sedam ostalih. Karakteristika je da vidite ovdje koliko je prisustvo Jevereja u BiH, odnosno u samom Sarajevu bilo.“
Prema administrativno-političkoj organizaciji BiH bila je podijeljena na šest okruga u to vrijeme, što bi odgovaralo modernoj regionalizaciji, oko koje u poslijeratnoj BiH nikada nije postignut dogovor. Evo kako je to i praktično izgledalo:
„Mostaru kao okrugu pripadaju kotari Mostar, Bileća, Foča, Gacko, Ljubinje, Ljubuški, Nevesinje, Počitelj, Stolac i Trebinje. Danas su npr. neki gradovi drastični u smislu populacije građana koji tamo žive. Recimo, Trebinje je tada imalo 2.970 kuća, 7.936 muškarac, 8.549 žena - ratuju ljudi, ginu, idu vani, nema ih.“
Država koja odluči da radi nešto ništa nije nemoguće. Oni su imali sredstva, odvojili su sredstva i dali su sebi cilj da za godinu dana moraju imati ulazne podatke koji su tada metodološki bili potrebni za jedan popis.
„Država koja odluči da radi nešto ništa nije nemoguće. Oni su imali sredstva, odvojili su sredstva i dali su sebi cilj da za godinu dana moraju imati ulazne podatke koji su tada metodološki bili potrebni za jedan popis. I onda se krenulo s popisom.“
Naslijeđe za naredne generacije
Profesor istorije na Filozofskom fakultetu u Sarajevu Zijad Šehić kaže da su i ovi popisi, kao i mnogi poslije njih, u modernom svijetu imali isti cilj i svrhu:
„Oni su na izvjestan način dali kompletnu i potpunu sliku BiH, struktura postojećih u zemlji, tako da su se mogli određeni planovi budućeg razvoja provoditi. A u tom periodu došlo je do značajnijih promjena u samoj zemlji. Prije svega, izvršeno je katastarsko snimanje cjelokupne zemlje, tako da smo dobili kompletnu sliku BiH i njenog teritorija.“
Oni su na izvjestan način dali kompletnu i potpunu sliku BiH, struktura postojećih u zemlji, tako da su se mogli određeni planovi budućeg razvoja provoditi.
Tako je BiH prije više od 130 godina imala potpune podatke o broju stanovnika i njihovoj vjerskoj i socijalnoj strukturi. Zahvaljujući tim popisima, koji su ostali u naslijeđe generacijama poslije, moguće je pratiti i modernu istoriju, napominje prof. Šehić:
„Pri kraju austrougarske uprave u BiH imamo znantnije povećanje za tih 40 godina - broj stanovništva od prvog popisa od 1,158.000 se penje gotovo na 2.000.000. Za naredni period austrougarski - 1910. godine popisom je data kompletna slika BiH koja nas može podsjećati i na onu sliku kakva će biti i u posljednjem popisu 1991. godine.“
Nakon toga za vrijeme Kraljevine Srba Hrvata i Slovenaca izvršena su još dva popisa, a poslije 2. svjetskog rata još šest. U svim tim burnim vremenima, kada su se na ovim prostorima smjenjivali različiti vladari i vlasti, BiH kao zemlja pratila je savremene tokove i ostatak svijeta.
Danas, 20 godina nakon posljednjeg popisa 1991., niko sa sigurnošću ne može reći koliko ljudi živi u BiH, jer se aktuelna vlast ne može dogovoriti kako će popisati stanovništvo. 130 godina nakon prvog modernog popisa, BiH bi 2011. mogla biti jedina zemlja u Evropi, ali i šire, koja ga uopšte neće imati.