Piše: Andrej Filimonov
Jelena Sanikova piše pisma političkim zatvorenicima od kada je bila tinejdžerka u Sovjetskom Savezu 1970-ih godina. Gotovo pola vijeka kasnije, zbog teškog pritiska ruske države na svako neslaganje intenzivirano ratom u Ukrajini, ona je zauzeta više nego ikada prije.
Pjesnikinja, prevoditeljica, publicistkinja i disidentkinja koja je zatvarana i poslana u interni egzil u svojim 20-tim godinama, Sanikova je odlučila da veliki dio svog vremena posveti pisanju pisama i razglednica zatvorenicima – "mali pozdravi iz slobodnog svijeta", kako ih naziva.
Takođe, pruža i drugu osnovnu podršku ljudima za koje vjeruje da su stavljeni iza rešetaka zbog političkog aktivizma i svojih ideala.
"Kada sam i sama bila u zatvoru, naučila sam šta znači biti zatvoren i koliko su važna pisma kada ste tamo", rekla je za Sibirske realnosti Radija Slobodna Evropa (RSE).
"Kada sam bila u egzilu, dobivala sam pisma od stranaca i znam koliko podrške i pomoći su mi pružila. Tako da danas smatram da je moja obaveza da pišem zatvorenicima."
Prema navodima sada zabranjene grupe za ljudska prava, Memorial, broj ljudi koji su označeni kao politički zatvorenici u Rusiji se utrostručio u posljednjih pet godina, dostigavši brojku od 554 osobe.
Od kada je Moskva izvršila invaziju na Ukrajinu u februaru 2022. redovi onih koji su se našli pod pritiskom udvostručio se ljudima kažnjenim zbog antiratnih aktivnosti i izjava, kao zbog navodne "izdaje" ili "opravdavanja terorizma". Desetine drugih su trenutno pod istragom ili čekaju suđenje za slučne optužbe.
Sanikova je 16. jula poslala zatvorenicima pisma sa "razglednicama, slatkim naljepnicama i dobrim željama". Tokom godina broj razglednica i pisama koje je poslala narastao je na hiljade.
"Sada kada je broj političkih zatvorenika veoma visok, nije moguće svima pisati", priznaje Sanikova (63). "Ali možete pokušati uključiti prijatelje i poznanike. Jako sam sretna što vidim da se pojavljuje sve više inicijativa ovog tipa. Ljudi shvataju da zatvorenicima trebaju riječi podrške."
'Najmračnije je prije zore'
"Sutra je prvi dan ljeta", piše u pismu koje je nedavno stiglo od uvaženog istoričara Jurija Dmitrijeva koji služi 15-godišnju kaznu. Njegovi podržavaoci kažu da je ova kazna osveta za istraživanje zločina sovjetskog diktatora Josifa Staljina, "ali muhe i komarci već oko tri sedmice zvaću i sisaju sirote zatvorenike", nastavlja se u pismu Dmitrijeva.
"Mi živimo malo mirnije ovdje nego vi koji ste s druge strane zida", piše Dmitrijev. "Mi makar imamo neku jasnoću, kazna, početak i kraj. Ali vi nikada ne znate kada i odakle će se oni sručiti na vas. Ali, isto kao i vi, i mi čekamo da se sve ovo završi."
"Nadam se da ćeš preživjeti terminalnu fazu Putinovog režima", zaključuje. "Čuvaj se."
Sanikova kaže da je impresionirana time koliko mnogo zatvorenika uspijeva da bude oprimistično. I, kao Dmitrijev, pokušava da utješi one koji su izvan zatvorskih zidova. U tom kontekstu, ona spominje opozicionog političara Vladimira Kara-Murzu, koji je osuđen na 25 godina zatvora u aprilu nakon što je optužen za izdaju i druga krivična djela jer je kritikovao invaziju Rusije na Ukrajinu.
"On mnogo piše", rekla je Sanikova, "govori da ne izgubimo optimizam i nadu."
U junu je Kara-Murza rekao da su ga zatvorske vlasti nezakonito sprječavale da prima pisma.
Ilja Jašin, još jedan opozicioni političar koji služi kaznu od osam i po godina jer je osudio invaziju na Ukrajinu, nedavno je napisao sličnu poruku na razglednici koju je poslao iz zatočeništva.
"Hvala na iskrenoj i toploj poruci", napisao je. "Jako mi se dopala. Sačuvajte optimizam i vjeru u ljude. Noć je najmračnija prije zore. Sve će biti dobro, Ilja Jašin."
'Sudar sa sistemom'
Za postojanje političkih zatvorenika u Sovjetskom Savezu Sanikova je prvi put saznala iz stranih radijskih emisija dok je bila učenica. Kao tinejdžerka 1970-ih upoznala je porodicu zatvorenog disidenta Kronida Ljubarskog i oni su joj prvi rekli da je moguće pisati pisma takvim zatvorenicima.
"On je primao mnogo pisama, a ja sam dodala moj mali doprinos", rekla je. "Pisma su stigla i on ih je spomenuo u pismu svojoj supruzi. U određenom trenutku, ohrabrila sam se i počela u pismima da iznosim svoje mišljenje, zbog čega su bila konfiskovana a ja sam upala u nevolje u školi ali i sa lokalnim vlastima. Bila sam u devetom razredu i nisam potpuno shvatila moj prvi sudar sa sistemom."
Nakon što je Ljubarski pušten iz zatvora i protjeran iz Sovjetskog Saveza 1977., počeo je da objavljuje informacije o sovjetskim političkim zatvorenicima, objašnjavajući kako da im se piše.
"1980-ih, njegova lista je postala vodič za mene pošto sam se upustila u sakupljanje informacija o zatvorenicima i pokušavala da im pomognem", rekla je Sanikova. "Koristila sam ovu listu kada bih okupila prijatelje za Novu godinu ili Vaskrs, kako bi poslali veliki broj razglednica u zatvore, radne logore i mjesta unutrašnjeg egzila."
"Odabirali smo lijepe razglednice i pisali ljubazne riječi, lijepe želje a troje od nas četvoro bi potpisali svaku razglednicu", prisjeća se.
Sanikova je kasnije saznala takvi napori ponekad imaju ogroman učinak. Gleb Jakunin, sveštenik disident koji je bio zatvoren sedam godina 1980-ih, nikada nije zaboravio pisma koja je primao.
"Gotovo na samrti, kad god bi me vidio, sjetio bi se kako su ga u zatvoru razveseljavale naše razglednice i pitao za sudbinu onih koji su ih potpisali razglednice zajedno sa mnom", rekla je za Jakunina koji je umro 2014.
KGB je 1984. godine uhapsio tada 24-godišnju Sanikovu i držao je u moskovskom zatvoru Lefortovo, u kojem su danas zatvoreni ljudi koje hapsi FSB (Federalna služba bezbjednosti), glavna nasljednica KGB-a.
Kasnije je osuđena na godinu dana zatvora i četiri godine egzila u Sibiru zbog "antisovjetskog agitivanja i propagande".
"Nastavila sam da pišem političkim zatvorenicima čak i dok sam bila u egzilu", rekla je Sanikova. "Takođe sam se dopisivala sa mnogo drugih ljudi u egzilu."
Tokom vremena provedenog u zatvoru, Sanikova je i sama primila mnogo pisama od stranaca iz inostranstva.
"Ne znam kako su ti ljudi saznali za mene, ali mislim da su bili članovi Amnesty Internationala i drugih sličnih organizacija", rekla je.
Vratila se u Moskvu krajem 1987. i nastavila sa svojim aktivizmom za ljudska prava i nastavila je da piše pisma političkim zatvorenicima.
'Obećanje promjene'
Do danas, posao uveliko staje isti – grupa od četvoro prijatelja piše rođendanske čestitke ili šalje zatvoreniku razglednice za različite praznike.
"Volim da kupujem razglednice sa klasičnim slikama iz muzeja", objasnila je. "Takođe, pejzaže sa lijepim pogledom na gradove. Konačno, u ćelija je bez pogleda."
Ona takođe šalje koverte, papir i prazne čestitke kako bi olakšala zatvorenicima da komuniciraju sa vanjskim svijetom.
"Želim da im dam nadu da ovaj užas nije vječan", rekla je, "i da će se stvari promijeniti na bolje. Ne želim da izgube nadu. Lako je upasti u očajanje kada si u zatvoru."
Iako je broj ljudi koji su pod pritiskom uznemirujuće za Sanikovu, ona je ohrabrena samoniklim pokretom podrške ljudima koji se smatraju političkim zatvorenicima. Politička partija Jabloko redovno organizuje pisanje pisama u gradovima širom zemlje.
Nekoliko bivših političkih zatvorenika preuzelo je brigu o onima koji su i dalje iza rešetaka zbog politički motivisanih optužbi. Dosta zatvorenika ima Telegram i druge kanale društvenih medija koji daju informacije o njima i o tome kako ih kontaktirati.
"Sve ovo je rad volontera koji su saosjećajni", rekla je. "A to je razlog za nadu. Takva solidarnost sama po sebi je dragocjena i, pored toga, to je obećanje promjene na bolje."
Facebook Forum