U Sarajevu je predstavljen Međunarodni protokol o dokumentiranju i istraživanju slučajeva seksualnog nasilja u konfliktu. Protokolom se uspostavljaju standardi za prikupljanje, dokumentiranje i pohranjivanje dokaza i informacija o seksualnom nasilju kao zločinu u skladu sa međunarodnim pravom.
Nasiha Mujičić iz Viteza žrtva je seksualnog zlostavljanja u proteklom ratu na prostoru Bosne i Hercegovine.
„U jednoj kancelariji su me držali, u tom radničkom univerzitetu, Vojna policija. Zatvorili su me u neku sobicu, sa jednim krevetom. Tu su se dešavale razne teške situacije, međutim, 30. na 31. august je Kovač Anto iz Viteza, bio je tad zapovjednik Vojne policije, meni to uradio, taj strašni zločin.“, prisjeća se Nasiha.
Međunarodni protokol službeno je predstavljen na Globalnom samitu za sprječavanje seksualnog nasilja u konfliktu, koji je održan u lipnju ove godine u Londonu.
Inicijativa je došla od tadašnjeg ministra vanjskih poslova Velike Britanije Vilijama Hejga i posebne izaslanice Visokog komesara Ujedinjenih naroda za pitanja izbjeglica Anđeline Džoli.
O namjeni i načinima primjene protokola u Bosni i Hercegovini govori britanski ambasador u BiH Edvard Ferguson.
„Ovaj protokol je namijenjen kao praktični alat za istraživače koji rade na istraživanju slučajeva seksualnog nasilja u konfliktima kako bi se osiguralo da se na odgovarajući način osigura pravda za žrtve, ali i ne samo pravda, nego i kompenzacija za ono što su doživjele. Pored toga, također imamo praktične aktivnosti koje se tiču obuke sudaca i tužitelja, ali isto tako i istražitelja.“, objašnjava Ferguson.
Iako protokol nije pravno obavezujući, šef Misije OSCE-a u Bosni i Hercegovini Džonatan Mur uvjeren je kako će domaće institucije ipak djelovati u skladu s njim.
„Ali ipak, korak unaprijed je da ima i toliko pažnje, raznih vlada, raznih međunarodnih institucija, i domaćih institucija. Nadamo se da će to uticati na situaciju u budućnosti.“, kaže Mur.
Bosna i Hercegovina do sada nije dovoljno brinula o žrtvama seksualnog nasilja, konstatirao je član Predsjedništva Bosne i Hercegovine, Bakir Izetbegović. Ovo je prilika da se takva praksa promijeni, nastavlja on.
„Mi smo snažno za to, i snažno smo za srž samog protokola, da se konačno nađu mehanizmi kako bi prestala praksa nekažnjavanja, običaja nekažnjavanja seksualnog nasilja.“, podvukao je Izetbegović.
Ukoliko se ovim protokolom barem prekine šutnja o zločinima koji su već dvadeset godina tabu tema, to je već veliki pomak, smatra Nasiha Mujičić.
„Znači da se govori o tome, da se ne šuti, jer šutnja je mnoge žene dovela u teška psihička stanja iz kojih se ne mogu povratiti. Ja sam također išla i liječila se. Eto, hvala Bogu, nekako sam uspjela da se dignem nazad.“
Žrtve seksualnog zlostavljanja progovorile su i u dokumentarnom filmu „Nečujni krik“ Balkanske istraživačke mreže, koji je premijerno prikazan u Sarajevu. Film je nastao kao rezultat istraživanja o seksualno zlostavljanim muškarcima i ženama tijekom rata. Mirna Buljugić, vršiteljica dužnosti direktorice BIRN-a BiH o tome kaže:
„Cilj filma je da pokažemo kroz šta osobe koje su preživjele seksualno zlostavljanje prolaze kada je u pitanju sudski proces, kome mogu da se obrate, kakvu pomoć mogu da očekuju od Suda, od Odjela za podršku, od udruženja i različitih asocijacija. Također, jedan od razloga zašto smo snimili film je da ponukamo, odnosno motiviramo osobe koje još nisu progovorile. Jer ima između 20 i 50 hiljada osoba koje su silovane tokom rata koje nisu progovorile, da ih motiviramo da progovore. Jer jedino na taj način mogu se počinioci ovih zločina kazniti. I mislim da je put njihove rehabilitacije od početka do kraja upravo presuda počiniocima, odnosno to je ta njihova satisfakcija.“, smatra Mirna Buljugić.
Najveći broj aktera u filmu su osobe koje su seksualno zlostavljane u BiH i susjednim državama. Osim njih, u filmu sudjeluju i stručnjaci i predstavnici nevladinih organizacija. Oni govore o problemima s kojima se ovi ljudi suočavaju, nastavlja Buljugić.
„Mi smo imali mogućnost da sa svima razgovaramo, da provedemo puno vremena na terenu. Oni su pričali o tome koji su problemi. Oni su, dakle, osobe koje žive na margini društva trenutno i mislim da im svi mi trebamo dati podršku. Mislim da su nevladine organizacije dosta toga uradile, da je zaista sada na državi. Danas je i protokol upravo konkretan razlog i mislim da je sada na državi da uradi taj potez, da se donese zakon, da se omogući da one mogu ostvariti status, naknadu i tako dalje.“, zaključuje Buljugić.
