Vlada Federacije Bosne i Hercegovine dala je saglasnost za prodaju osam državnih preduzeća, među ostalim i dva telekoma. Ekonomisti ocjenjuju da je to očajnički potez u vremenu velikih deficita u budžetu da se prodajom "porodičnog srebra" namaknu novci. Drugi, pak, kažu da je to još jedan klimoglav međunarodnim finansijskim institucijama kako bi po svaku cijenu zadržali fotelje dok ne obezbijede i svoje unučiće.
Vladin plan privatizacije Bosnalijeka, Energopetrola, Fabrike duhana Sarajevo, Energoinvesta Sarajevo, Sarajevo osiguranja i Aluminija Mostar i dijela dva telecoma (bez obrazloženja koji su to dijelovi) dugo je najavljivan kažu ekonomisti i ocjenjuju da je ovakav potez potvrda da sitni politički interesi prevladavaju u svakom segmentu.
Dr. Žarko Papić, politički analitičar i direktor Inicijative za bolju i humaniju inkluziju, ocjenjuje da je ovaj potez Vlade Federacije BiH dvostruko loš.
"S jedne strane to znači da se odustalo od uvođenja korporacijskog upravljanja u javnim preduzećima, što znači potpunu depolitizaciju menadžmenta i uvođenje profesionalnog čime bi javna preduzeća bila rentabilna i imala bolji profit. S druge strane prodaja, u žargonu rečeno 'porodičnog srebra' je očito iz nužde s obzirom na veliki deficit u budžetu. Ovo uopšte nije pravi trenutak za prodaju velikih, ozbiljnih, javnih preduzeća s obzirom da će cijena biti niska zbog nestabilne političke situacije u Bosni I Hercegovini", tvrdi Papić, te ističe:
"Na kraju želim reći da prodaja jeste sugestija iz onoga što se nesretno zove Reformska agenda, a ne reformski program, međutim bojim se da obje entitetske vlade reformsku agendu čitaju kao prvačići u osnovnoj školi i uče je napamet bez ikakvih ozbiljnijih procjena posljedica poteza koje čine."
Podsjetimo, Republika Srpska je ranije prodala nekoliko državnih preduzeća među kojima i telekom. Novci su potrošeni, a Vladi RS je jedino ostalo da se zadužuje sve više i kod međunarodnih finansijskih institucija i kod komercijalnih banaka jer nema više šta da proda.
Ekonomistica Svetlana Cenić podsjeća da najveću cijenu ovakve politike plaćaju građani.
"Nikakvih pozitivnih efekata nije bilo jer su se te pare potrošile na koješta. Jedan od primjera je da su upravo tim parama i parama poreskih obveznika davali kredite propalim firmama i firmama koje su u minusu. To pokazuje kakva je to pamet. Hajde da uzmemo da, možda, ima efekat u onom smislu: rešićemo se konačno javnih preduzeća kao partijskih depoa, znači kadrova koje postavljaju i udomljavaju vladajuće strukture", navodi Cenić.
Profesor Nikola Grabovac, nekadašnji ministar finansija Federacije BiH navodi da je ovo samo jedan korak ka propasti države, osmišljen davno za zemlje u tranziciji, kojim se državno vlasništvo i prirodni resursi prodaju za male novce, a država uvodi u dužničko ropstvo.
On podsjeća na "četiri koraka do prokletstva" jedne države u režiji međunarodnih finansijskih institucija o čemu je pisao i u svojoj knjizi "Privreda BiH pred kolapsom", a prema teoriji profesora Jozefa Štiglica, dobitnika Nobelove nagrade za ekonomiju.
"Mi u Bosni i Hercegovini smo već prošli prva tri koraka: privatizaciju, liberalizaciju cijena, privatizaciju banaka. Četvrti korak je preuzimanje državne imovine i prirodnih resursa. S obzirom da MMF kreditira budžete u Bosni i Hercegovini, on uvjetuje naredni kredit prodajom državnih preduzeća, pri čemu će oni na tajni način učestvovati u preuzimanju ove imovine po veoma niskim cijenama", ocjenjuje Grabovac.
Nikola Grabovac podsjeća da je prije deset godina BH Telecom procijenjen na 1,5 milijardi maraka i navodi da bi mnogo bolji efekat bio depolitiziranje javnih preduzeća koja bi mogla godišnje obezbijediti priliv od 500 miliona maraka u proračun Federacije BiH.
Cenić zaključuje da političare u Bosni i Hercegovini samo interesuje kratkoročna dobit i vlastita korist.
"Apetiti su potpuno jasni. Građani BiH dobro znaju kakva je ekonomska situacija koliko god vladajuća struktura šminkala podatke. Znaju oni dobro da sutra treba odgovoriti ko će vraćati tolike kredite, šta ćemo sa ljudima iz tih javnih preduzeća koji će biti proglašeni viškom, kako će njih zbrinuti. Pa vidite da idu dotle da predlažu da poslanici u državnom Parlamentu imaju svoje savjetnike, jer kad prodaju preduzeća moraju negdje zbrinuti kadrove. Znači da je na sceni samo 'daj da ja sebe obezbedim još dok imam priliku, a posle šta bude' ", zaključuje Svetlana Cenić.
