(Autori programa Pred licem pravde: Merdijana Sadović, Sabina Čabaravdić)
Deceniju i po nakon završetka rata u BiH još uvijek nije utvrđen konačan broj žrtava. Brojevi koji se s vremena na vrijeme pojave u javnosti su uglavnom procjene koje se temelje na pretpostavkama, ali nikada nije provedeno temeljno istraživanje zasnovano na naučnim metodama.
Nijedna domaća niti međunarodna institucija još uvijek nije utvrdila tačan broj ubijenih vojnika i civila od 1992. do 1995. godine u BiH. Najviše uspjeha u prikupljanju i dokumentovanju podataka o ratnim žrtvama u BiH do sada je imao Dokumentaciono istraživački centar iz Sarajeva.
Tokom suđenja u Haškom tribunalu od 2000. godine angažovani su eksperti - demografi koji su utvrđivali ljudske gubitke u BiH. Podaci sa kojima su se prvobitno suočili kretali su se od 25 do 330.000 ubijenih ljudi, što je, kako ističu u Tribinalu, bilo neprihvatljivo. Prvi demografski ekspertski izvještaj odnosio se na nestala lica prilikom pada Srebrenice 1995. godine i korišten je na suđenju generalu Radislavu Krstiću, koji je pravosnažno osuđen na 35 godina zatvora. Jedan od sudskih vještaka demografa Tužilaštva u Hagu Helge Brunborg kaže:
„Počeo sam sa prikupljanjem lista žrtava iz Srebrenice. Cilj je bio da se utvrdi minimalan broj mrtvih i nestalih osoba sa ovog područja jula, 1995. godine. Godine 2000., kada je urađena prva studija, utvrdili smo oko 7.500 nestalih muškaraca i 48 žena. Ovo je uglavnom bazirano na listama nestalih osoba jer je u to doba bio mali broj identifikovanih. Primijetili smo da su prijavljeni kao nestali uglavnom bili muškarci između 20 do 24 godine. Ovi podaci uglavnom su dolazili od Međunarodnog Crvenog krsta. Radili smo sa nekoliko drugih lista uporedo, kombinovali i provjeravali istintost podataka, te eliminisali one koji su se pojavljivali na više mjesta. Takođe smo provjeravali i među imenima preživjelih jer su se nekada pojavljivale i zloupotrebe, a imena nestalih nekada pojavljivala na glasačkim listićima. Ipak mogu reći kako su godijne prolazile, bilo je sve više identifikovanih, a u novembru 2007. na našem spisku bilo je nešto više od 8.000 žrtava iz Srebrenice.“
Geoffrey Nice, bivši tužilac Haškog tribunala u slučaju Milošević, kaže kako su podaci o broju žrtava prikupljeni putem ekspertskih demografskih izvještaja u Haškom tribunalu objektivni i teško oborivi:
„Podaci prikupljeni u Tribinalu vjerovatno nikada neće biti pobijeni. Prikupljeni su na osnovu naučnih istraživanja i zbog toga oni ne mogu ni biti oboreni. Pružaju dokaze o onom šta se zaista dešavalo na ovim prostorima, a ujedno onemogućavaju pojedince da prepravljaju istoriju u cinične političke svrhe, što se često dešava.“
U nekoliko navrata u BiH organizovane su komisije koje su trebale utvrditi broj nastradalih tokom rata, ali nijedna od njih nije uspjela doći do bilo kakvog rezultata. Zbog uplitanja politike i stranačkih obračuna neke od njih, osim što su potrošile stotine hiljada maraka, poput one za utvrđivanje istine o stradalima u Sarajevu, nisu uradile ništa.
Dokumentaciono istraživački centar iz Sarajeva već godinama prikuplja podatke o ubijenim vojnicima i civilima na čitavom području BiH. Direktor Mirsad Tokača vjeruje da bi približan broj nastradalih mogao bi biti oko 100.000:
„Ja mogu reći da ja imam sada približno 99.000 imena, i da ja procjenjujem da je u BiH ubijeno, nestalo približno 101.000 ili 102.000, ali ne mogu reći da je ubijeno 150.000 ili 250.000 jer nemam podlogu za takvu vrstu procjene. Dakle, procjena se može djelimično razlikovati o onoga što egzaktno imate, ali se ne može tri puta razlikovati od toga. Ja sam proveo više od dvije godine testirajući i tragajući za tim da potvrdim ovo što sam radio. Možda se nikad sto posto nećemo približiti istini, ali mislim da smo već sada toliko blizu da svaka vrsta ideološke ili političke manipulacije nema prostora. Mi sužavamo taj prostor. I taj pristup koji smo mi promovirali - da govorimo o identitetu žrtva, da govorimo o imenima i prezimenima, da ilustrujemo to fotografijama, da čuvamo sjećanje na žrtve, zapravo je pristup koji mi se čini da je logičan, a da se manje bavimo procjenama.“
Nedeljko Mitrović, iz Organizacije porodica nestalih i zarobljenih iz RS, kaže kako zbog političkih manipulacija u BiH josš uvijek nije u punom kapacitetu proradio ni državni Institut za nestale koji je osnovan prije dvije godine:
.
„Srpska strana, uslovno rečeno, dostavila je svoj spisak nestalih - čak i na internetu. Mi imamo na osnovu relevantnih podataka koji inače služe za procjene ne za utvrđivanje. Utvrđivanje, zna se, ako se ide od slučaja do slučaja, koriste cifre, koriste izvori, koriste matične knjige, koriste se groblja i mnogi drugi elementi. Ali na osnovu naših procjena, između 30.000 i 35.000 je dosta realno prepostaviti da je nastradalih Srba. I ne samo Srba, već i onih koji su na bilo koji način ostali na području RS.“
Mirsad Tokača naglašava da je jednako važno i teško utvrditi tačan broj žrtava u ratu u BiH, koliko i ubijediti ljude danas da prihvate te brojke:
„Ovo više nije pitanje ko je dogovoran, ko je kriv, ko nije kriv, ovo je pitanje da mi pošaljemo antiratnu poruku - da pokažemo šta rat kao društvena pojava proizvodi, koju tragediju, koje probleme, pa tek onda da otvorimo ovo pitanje ko je kriv, ko nije. Ali to je posao sudova, tužilaštava. Nek oni utvrđuju individualnu krivičnu odgovornost pojedinaca, a naše je da odamo poštu građanima ove zemlje koji su poginuli u ratu. I to je moja neka humanistička poruka. Mene uopće ne zanima zašto je neko ratovao, je li se borio za ovo ili za ono, koju ideologiju je branio, je li to bilo ispravno ili neispravno. Moje je bilo da registrujem građane BiH koji su mrtvi. I to je onaj najmanji mogući imenilac na kome je budućnost ove zemlje, a ne stalno i ponovo ignorisati tuđu žrtvu. Ja ne mogu ignorisati ako je neko bio žrtva a eto kao ne pripada mojoj naciji. To je diskriminacija onda. Dakle, vrhovni etički princip je da poštujete svakog čovjeka koje je ljudsko biće i da ga registrujete kao nekog ko je stradao bilo kao vojnik, bilo kao civil, ili je još uvijek nestala osoba.“
Vjeruje se kako konačan broj žrtava rata u BiH nikada neće biti utvrđen.
* * *
Pročitajte glavni prilog iz ovosedmičnog izdanja programa Pred licem pravde Pred početak suđenja Karadžiću.
* * *
Program Pred licem pravde - Suđenja za ratne zločine na prostoru bivše Jugoslavije pripremaju Radio Slobodna Europa i Institut za ratno i mirnodopsko izvještavanje(IWPR). Svake nedjelje od 18.30 do 19.00 i od 22.30 do 23.00 sata - samo u našem radijskom programu i na internet stranici.
Deceniju i po nakon završetka rata u BiH još uvijek nije utvrđen konačan broj žrtava. Brojevi koji se s vremena na vrijeme pojave u javnosti su uglavnom procjene koje se temelje na pretpostavkama, ali nikada nije provedeno temeljno istraživanje zasnovano na naučnim metodama.
Nijedna domaća niti međunarodna institucija još uvijek nije utvrdila tačan broj ubijenih vojnika i civila od 1992. do 1995. godine u BiH. Najviše uspjeha u prikupljanju i dokumentovanju podataka o ratnim žrtvama u BiH do sada je imao Dokumentaciono istraživački centar iz Sarajeva.
Tokom suđenja u Haškom tribunalu od 2000. godine angažovani su eksperti - demografi koji su utvrđivali ljudske gubitke u BiH. Podaci sa kojima su se prvobitno suočili kretali su se od 25 do 330.000 ubijenih ljudi, što je, kako ističu u Tribinalu, bilo neprihvatljivo. Prvi demografski ekspertski izvještaj odnosio se na nestala lica prilikom pada Srebrenice 1995. godine i korišten je na suđenju generalu Radislavu Krstiću, koji je pravosnažno osuđen na 35 godina zatvora. Jedan od sudskih vještaka demografa Tužilaštva u Hagu Helge Brunborg kaže:
„Počeo sam sa prikupljanjem lista žrtava iz Srebrenice. Cilj je bio da se utvrdi minimalan broj mrtvih i nestalih osoba sa ovog područja jula, 1995. godine. Godine 2000., kada je urađena prva studija, utvrdili smo oko 7.500 nestalih muškaraca i 48 žena. Ovo je uglavnom bazirano na listama nestalih osoba jer je u to doba bio mali broj identifikovanih. Primijetili smo da su prijavljeni kao nestali uglavnom bili muškarci između 20 do 24 godine. Ovi podaci uglavnom su dolazili od Međunarodnog Crvenog krsta. Radili smo sa nekoliko drugih lista uporedo, kombinovali i provjeravali istintost podataka, te eliminisali one koji su se pojavljivali na više mjesta. Takođe smo provjeravali i među imenima preživjelih jer su se nekada pojavljivale i zloupotrebe, a imena nestalih nekada pojavljivala na glasačkim listićima. Ipak mogu reći kako su godijne prolazile, bilo je sve više identifikovanih, a u novembru 2007. na našem spisku bilo je nešto više od 8.000 žrtava iz Srebrenice.“
Geoffrey Nice, bivši tužilac Haškog tribunala u slučaju Milošević, kaže kako su podaci o broju žrtava prikupljeni putem ekspertskih demografskih izvještaja u Haškom tribunalu objektivni i teško oborivi:
„Podaci prikupljeni u Tribinalu vjerovatno nikada neće biti pobijeni. Prikupljeni su na osnovu naučnih istraživanja i zbog toga oni ne mogu ni biti oboreni. Pružaju dokaze o onom šta se zaista dešavalo na ovim prostorima, a ujedno onemogućavaju pojedince da prepravljaju istoriju u cinične političke svrhe, što se često dešava.“
U nekoliko navrata u BiH organizovane su komisije koje su trebale utvrditi broj nastradalih tokom rata, ali nijedna od njih nije uspjela doći do bilo kakvog rezultata. Zbog uplitanja politike i stranačkih obračuna neke od njih, osim što su potrošile stotine hiljada maraka, poput one za utvrđivanje istine o stradalima u Sarajevu, nisu uradile ništa.
Dokumentaciono istraživački centar iz Sarajeva već godinama prikuplja podatke o ubijenim vojnicima i civilima na čitavom području BiH. Direktor Mirsad Tokača vjeruje da bi približan broj nastradalih mogao bi biti oko 100.000:
„Ja mogu reći da ja imam sada približno 99.000 imena, i da ja procjenjujem da je u BiH ubijeno, nestalo približno 101.000 ili 102.000, ali ne mogu reći da je ubijeno 150.000 ili 250.000 jer nemam podlogu za takvu vrstu procjene. Dakle, procjena se može djelimično razlikovati o onoga što egzaktno imate, ali se ne može tri puta razlikovati od toga. Ja sam proveo više od dvije godine testirajući i tragajući za tim da potvrdim ovo što sam radio. Možda se nikad sto posto nećemo približiti istini, ali mislim da smo već sada toliko blizu da svaka vrsta ideološke ili političke manipulacije nema prostora. Mi sužavamo taj prostor. I taj pristup koji smo mi promovirali - da govorimo o identitetu žrtva, da govorimo o imenima i prezimenima, da ilustrujemo to fotografijama, da čuvamo sjećanje na žrtve, zapravo je pristup koji mi se čini da je logičan, a da se manje bavimo procjenama.“
Nedeljko Mitrović, iz Organizacije porodica nestalih i zarobljenih iz RS, kaže kako zbog političkih manipulacija u BiH josš uvijek nije u punom kapacitetu proradio ni državni Institut za nestale koji je osnovan prije dvije godine:
„Srpska strana, uslovno rečeno, dostavila je svoj spisak nestalih - čak i na internetu. Mi imamo na osnovu relevantnih podataka koji inače služe za procjene ne za utvrđivanje. Utvrđivanje, zna se, ako se ide od slučaja do slučaja, koriste cifre, koriste izvori, koriste matične knjige, koriste se groblja i mnogi drugi elementi. Ali na osnovu naših procjena, između 30.000 i 35.000 je dosta realno prepostaviti da je nastradalih Srba. I ne samo Srba, već i onih koji su na bilo koji način ostali na području RS.“
Mirsad Tokača naglašava da je jednako važno i teško utvrditi tačan broj žrtava u ratu u BiH, koliko i ubijediti ljude danas da prihvate te brojke:
„Ovo više nije pitanje ko je dogovoran, ko je kriv, ko nije kriv, ovo je pitanje da mi pošaljemo antiratnu poruku - da pokažemo šta rat kao društvena pojava proizvodi, koju tragediju, koje probleme, pa tek onda da otvorimo ovo pitanje ko je kriv, ko nije. Ali to je posao sudova, tužilaštava. Nek oni utvrđuju individualnu krivičnu odgovornost pojedinaca, a naše je da odamo poštu građanima ove zemlje koji su poginuli u ratu. I to je moja neka humanistička poruka. Mene uopće ne zanima zašto je neko ratovao, je li se borio za ovo ili za ono, koju ideologiju je branio, je li to bilo ispravno ili neispravno. Moje je bilo da registrujem građane BiH koji su mrtvi. I to je onaj najmanji mogući imenilac na kome je budućnost ove zemlje, a ne stalno i ponovo ignorisati tuđu žrtvu. Ja ne mogu ignorisati ako je neko bio žrtva a eto kao ne pripada mojoj naciji. To je diskriminacija onda. Dakle, vrhovni etički princip je da poštujete svakog čovjeka koje je ljudsko biće i da ga registrujete kao nekog ko je stradao bilo kao vojnik, bilo kao civil, ili je još uvijek nestala osoba.“
Vjeruje se kako konačan broj žrtava rata u BiH nikada neće biti utvrđen.
* * *
Pročitajte glavni prilog iz ovosedmičnog izdanja programa Pred licem pravde Pred početak suđenja Karadžiću.
* * *
Program Pred licem pravde - Suđenja za ratne zločine na prostoru bivše Jugoslavije pripremaju Radio Slobodna Europa i Institut za ratno i mirnodopsko izvještavanje(IWPR). Svake nedjelje od 18.30 do 19.00 i od 22.30 do 23.00 sata - samo u našem radijskom programu i na internet stranici.
