Program "Zajedničke niti" koji je osmislila grupa psihologinja na sveučilištu u Geteburgu, a u nekoliko zemalja pokazao se vrlo učinkovitim i podrazumjeva izražavanje traume bez riječi, već nekoliko mjeseci provodi se u bihaćkom povratničkom naselju Orašac. Cilj je kroz multidisciplinarni pristup osnažiti i pomoći ženama koje su proživjele ratne traume.
Članice udruženja "Žene sa Une" prošle su obuku za trenere na programu koji u konkretnom slučaju obuhvata tri modula rada sa ciljnom grupom.
"Cilj je programa je da ponudi put ka psihičkom ozdravljenju koji slijedi nakon traume. Nije predvidjen za krizna vremena, već nakon traume", kaže Mirsada Pečenković, trenerica.
Osim edukativno- infomativnog te vježbi traumatizacije i svjesnosti program obuhvata i kreativno izražavanje, odnosno žene na njima jednostavniji i lakši način pričaju svoju ratnu priču i prenose je na platno i to slikanjem ili vezenjem.
"Ja se bavim edukativnim dijelom o traumi i njenim posljedicama, kao i o tome kako mogu da se bolje suočavaju sa svojim problemima. Program je dobro osmišljen i razradjen na način da uz rad na platnu imamo i edukacijski dio. Obraća se pažnja na svjesnost o tjelesnim senzacijama kako bi one postale svjesne odredjenih simptoma koje osjećaju - anksioznost ili nemir... Da se usredoče na svoje tijelo jer to često zaboravljamo svi", ističe Nensi Hadžić, psihologinja u udruženju "Žene sa Une".
Voditeljica kreativnih radionica Fatima Šušljar veoma je zadovoljna postignutim na radionicama.
"Rad na tekstilu je u stvari način da kažete jednu priču bez riječi. To je umjetnička terapija koju su naše majke korisitile šivanje priče na platnu. Upravo su žene okupljene u ovaj projekat sašile svoju priču na platnu i podjelile svoja traumatska iskustva."
Iako je proces oporavka od ratnih trauma izuzetno težak i dug već su vidljivi odredjeni pomaci. Osmjeh na licima žena Orašca, najvećeg povratničkog naselja na području grada Bihaća to govori, a potvrdjuje i psihologinja Hadžić.
Fatima Zulić najstarija je medju polaznicima. Kaže da je svašta proživjela i da joj je ovaj program mnogo pomogao.
"Baš zato bih voljela da više žena dolazi. Ne znam zašto to neko izbjegava jer svaka od nas koja dodje osjeća se puno bolje."
Ramizija Zulić kaže da svakog petka, kada su radionice, dodje kući sretnija i veselija, kao i Senija Ramić.
"Napunim baterije i rasteretim se. Nekako osjećam da tu možemo o svemu pričati i šaliti se i o ozbiljnim temama razgovarati."
"Program Zajedničke niti, pokazalo se da smanjenjuje anksioznosti i stres. One su prihvatile i vidi se da uživaju, da su otvorene za nova saznanja imaju puno pitanja i žele pomoći sebi. Moja su iskustva u radu sa njima jako pozitivna, ali proces oporavka od ratnih trauma je dug. Ovaj program se radi u tri modula. Mi smo pri kraju prvog i do odredjenih pomaka jeste došlo", zaključuje Hadžić.
Prvi modul podrazumijeva 14 radionica i bit će okončan do kraja decembra.
