Nakon jednotjednog prekida zbog bolesti optuženog, haško suđenje zapovjedniku Glavnog štaba Vojske Republike Srpske Ratku Mladiću nastavilo se ovaj tjedan novim iskazima bivših oficira Sarajevsko-romanijskog korpusa VRS-a, koji je držao Sarajevo u okruženju tijekom prve polovice devedesetih godina. Svi svjedoci obrane do sada su poricali namjerno gađanje Sarajlija, kojih je tijekom opsade poginulo oko jedanaest i pol tisuća. No, Stevan Veljović i Vladimir Radojčić nisu se složili oko preciznosti avio-bombi, improviziranih naprava velike razorne moći – koje su prema tužiteljstvu – korištene isključivo za teror civila, budući da su bile previše neprecizne za gađanje vojnih ciljeva.
Stevan Veljović, zapovjednik brigade unutar Sarajevko-romanijskog korpusa (SRK) potvrdio je u unakrsnom ispitivanju haškoj optužbi – da su zbog nepredvidljivog rada improviziranog motora na raketi – avio-bombe bile neprecizne, budući da su napravljene za bacanje iz aviona. Kao operativac je saznao da ih Sarajlije zovu „đe bilo bombe“, upravo jer su mogle pasti bilo gdje. Veljović je izrazio nezadovoljstvo jer ga se ispituje o tome, budući da je došao svjedočiti u obranu generala Mladića.
„Jer sva pitanja idu samo na avio-bombu i ništa drugo. Gospodine tužioče, ja sam ovdje došao da branim generala Mladića, za njega sam dao i pismenu izjavu koja je potvrđena u ovom sudu, a ono što sam rekao da su neprecizne avio-bombe, je zbog toga što nijedno artiljerijsko oruđe na svijetu, niti raketa nije precizna“, rekao je Veljović.
Nakon intervencije sudaca – da u sudnici nije kao svjedok da nekog brani, već da govori istinu - Veljović je pristao odgovarati na pitanja tužitelja Alana Webera. On je svjedoka podsjetio na njegovu raniju izjavu – da su avio-bombe bile toliko neprecizne da je jedna čak pogodila položaje vojske bosanskih Srba. Riječima sudske prevoditeljice:
„Gospodin Radojčić zna za jedan slučaj u kojem je modifikovana avio-bomba pala na njegove vlastite položaje, ali nije eksplodirala. Kako Vi znate da gospodin Vladimir Radojčić zna za taj jedan slučaj?“
„Pričao mi je on.“
„Kada Vam je to ispričao?“
„Devedeset pete godine.“
Spomenuti Vladimir Radojčić, bivši zapovjednik Ilidžanske brigade VRS-a koja je koristila sporne avio-bombe velike razorne moći, pojavio se igrom slučaja – kao idući svjedok Mladićeve obrane. Radojčić je pri tom negirao Veljovićevu priču nepreciznosti avio-bombi, tvrdeći da je osobno provjerio njihovu preciznost.
„Pre nego što smo prvu avio-bombu lansirali na protivnika, mi smo hteli da proverimo, ja sam lično želeo da proverim njenu efikasnost i tačnost gađanja. Zato sam naredio da prvi objekat koji ćemo gađati bude objekat Hladnjača. Taj objekat je tokom celog rata bio mesto odakle su nas gađali protivnički snajperi. To je bilo prvo lansiranje avio-bombe, i bilo je neuspešno, ali ja sam ipak bio zadovoljan jer sam video kako to dejstvuje.“
Radojčić je kao svjedok obrane pokušao opravdati korištenje avio-bombi nedostatkom municije, tvrdeći da je njima Ilidžanska brigada pod njegovim zapovjedništvom željela uništiti samo vojne ciljeve, a ne terorizirati civile – kako tvrdi optužba. Pri tom je morao dodatno pojasniti sucima zašto je smatrao zgradu Sarajevske televizije – legitimnim vojnim ciljem.
„..koja je u toku rata bila ustvari televizija Prvog korpusa Armije BiH. Najcrnja propaganda je vršena protiv mog naroda. Ja sam po dobijanju odobrenja od pretpostavljene komande lično prisustvovao lansiranju i te avio-bombe. Direktno sa osmatračnice sam video da je avio-bomba pogodila zgradu Televizije. I bio sam sretan zbog toga.“
Suđenje generalu Mladiću za dvostruki genocid i ostale zločine u Bosni i Hercegovini nastavlja se idući tjedan iskazima novih svjedoka obrane.
