Udruženja koja okupljaju majke Srebrenice i članove porodica žrtava pokrenula su inicijativu da se u Memorijalnom centru Potočari postavi stub srama sa imenima organizacija i pojedinaca koji su učestvovali u genocidu, ili nisu pokušali da ga spriječe. Istovremeno, razmišlja se i o postavljanju stuba časti na kojem bi bila imena onih koji podržavaju nastojanje majki Srebrenice da dođu do istine i pravde.
Majke Srebrenice već 18 godina pokušavaju da pronađu posmrtne ostatke svojih najmilijih i da ih dostojno sahrane u Memorijalnom centru Potočari.
„Naš je prioritet da se svi nađu što prije, da se zločinci kazne - kako bi žrtva koliko-toliko dobila satisfakciju", kaže Hatidža Mehmedović, predsjednica Udruženja „Srebreničke majke“.
Hatidža je u julu 1995. godine izgubila dva sina i muža. Još uvijek traga za istinom o njihovom nestanku. Saosjeća i sa svim majkama koje su u srebreničkom genocidu izgubile svoje najmilije:
„Naša su djeca ubijena ni kriva ni dužna. Ubijeni su gloruci, golobradi, ubijeni su samo što su se tako zvali. Danas bismo imali na mjestu Memorijalnog centra fabrike, mi porodice bismo bile sretne. Mi majke bismo imale svoju djecu, ženili bismo svoje sinove, čekali bismo snahe, čekali unučiće. Mnoge majke neće dočekati tu radost i tu sreću", naglašava Hatidža Mehmedović.
Da bi se došlo do pune istine i pravde, pokrenuta je ideja da se u kompleksu Memorijalnog centra Potočari postavi stub srama.
„Inicijativa je potekla od Udruženja ’Majke Srebrenice’ sa sjedištem u Srebrenici, od Udruženja građana Žene Srebrenice sa sjedištem u Tuzli i od Društva za ugrožene narode iz Sarajeva. Filip, momak iz Berlina, je zajedno sa nama pokrenuo tu inicijativu", pojašnjava Nura Begović iz Udruženja „Žene Srebrenice“.
Stub srama biće opomena, kao što su opomena i bijeli nišani u Memorijalnom centru. Na njemu će stajati imena najodgovornijih za sve što se u julu 1995. godine dogodilo u Srebrenici, naglašava Hatidža Mehmedović:
„Ti ljudi koji se budu nalazili na tom stubu srama će sebe prepoznati. Onda će sami sebe da zapitaju da li su više dobro došli u Memorijalni centar i u Srebrenicu, jer ipak to su značajni ljudi koji su mogli spriječiti genocid, pa i oni ljudi koji danas negiraju da je počinjen genocid u Srebrenici – svak će naći svoje mjesto na tom stubu srama", kaže Mehmedović.
Imena osoba i organizacija biće poredana po odgovornosti, napominje Nura Begović:
„UN, holandsko ministarstvo odbrane, i svi oni redom iz međunarodne zajednice koji su odgovorni. Morion isto tako - i njegovo će ime stajati tu obavezno. A što se tiče prostora bivše Jugoslavije – zna se ko je. Srbija.“
„Stub srama koji će se graditi i na koji će se staviti sva ta imena će biti opomena da se više nikada i nikome ne ponovi ni BiH, ni sama Srebrenica. Da se radilo na vrijeme i kako treba, da se spriječilo, ne bismo ni Srebrenicu, ni Memorijalni centra, ni genocid, ne bismo imali ni tolike hiljade ubijenih – imali bismo normalnu državu BiH", kaže Hatidža Mehmedović.
Oni koji su u julu 1995. godine izgubili svoje najmilije podržavaju ideju da se u Memorijalnom centru Potočari postavi stub srama:
„Bijeli nišani mislim da dovoljno opominju i pokazuju, a stub srama treba da prikaže ko je doprinio tome, ko je mogao da spriječi a nije spriječio i ko je kriv za sve.“
„Neka se postave da se zna ko je i šta nam je učinio, ko je bio protiv, ko je bio za.“
Istovremeno, majke Srebrenice razmišljaju postaviti i stub časti.
„Ne znam da može neko da prevali preko jezika da bi postojao ikako taj stub - jer zna se šta se sve desilo. Ali možda bi i trebao da bude, ali samo za one koji su ulagali novac za identifikacije i ekshumacije. Pa i to se nekako kao moralo, ali da nije bilo takvih ljudi ne bi postigli ni ovo što smo postigli", zaključuje Nura Begović.
Majke Srebrenice već 18 godina pokušavaju da pronađu posmrtne ostatke svojih najmilijih i da ih dostojno sahrane u Memorijalnom centru Potočari.
„Naš je prioritet da se svi nađu što prije, da se zločinci kazne - kako bi žrtva koliko-toliko dobila satisfakciju", kaže Hatidža Mehmedović, predsjednica Udruženja „Srebreničke majke“.
Hatidža je u julu 1995. godine izgubila dva sina i muža. Još uvijek traga za istinom o njihovom nestanku. Saosjeća i sa svim majkama koje su u srebreničkom genocidu izgubile svoje najmilije:
„Naša su djeca ubijena ni kriva ni dužna. Ubijeni su gloruci, golobradi, ubijeni su samo što su se tako zvali. Danas bismo imali na mjestu Memorijalnog centra fabrike, mi porodice bismo bile sretne. Mi majke bismo imale svoju djecu, ženili bismo svoje sinove, čekali bismo snahe, čekali unučiće. Mnoge majke neće dočekati tu radost i tu sreću", naglašava Hatidža Mehmedović.
Da bi se došlo do pune istine i pravde, pokrenuta je ideja da se u kompleksu Memorijalnog centra Potočari postavi stub srama.
„Inicijativa je potekla od Udruženja ’Majke Srebrenice’ sa sjedištem u Srebrenici, od Udruženja građana Žene Srebrenice sa sjedištem u Tuzli i od Društva za ugrožene narode iz Sarajeva. Filip, momak iz Berlina, je zajedno sa nama pokrenuo tu inicijativu", pojašnjava Nura Begović iz Udruženja „Žene Srebrenice“.
Stub srama biće opomena, kao što su opomena i bijeli nišani u Memorijalnom centru. Na njemu će stajati imena najodgovornijih za sve što se u julu 1995. godine dogodilo u Srebrenici, naglašava Hatidža Mehmedović:
„Ti ljudi koji se budu nalazili na tom stubu srama će sebe prepoznati. Onda će sami sebe da zapitaju da li su više dobro došli u Memorijalni centar i u Srebrenicu, jer ipak to su značajni ljudi koji su mogli spriječiti genocid, pa i oni ljudi koji danas negiraju da je počinjen genocid u Srebrenici – svak će naći svoje mjesto na tom stubu srama", kaže Mehmedović.
Imena osoba i organizacija biće poredana po odgovornosti, napominje Nura Begović:
„UN, holandsko ministarstvo odbrane, i svi oni redom iz međunarodne zajednice koji su odgovorni. Morion isto tako - i njegovo će ime stajati tu obavezno. A što se tiče prostora bivše Jugoslavije – zna se ko je. Srbija.“
„Stub srama koji će se graditi i na koji će se staviti sva ta imena će biti opomena da se više nikada i nikome ne ponovi ni BiH, ni sama Srebrenica. Da se radilo na vrijeme i kako treba, da se spriječilo, ne bismo ni Srebrenicu, ni Memorijalni centra, ni genocid, ne bismo imali ni tolike hiljade ubijenih – imali bismo normalnu državu BiH", kaže Hatidža Mehmedović.
Oni koji su u julu 1995. godine izgubili svoje najmilije podržavaju ideju da se u Memorijalnom centru Potočari postavi stub srama:
„Bijeli nišani mislim da dovoljno opominju i pokazuju, a stub srama treba da prikaže ko je doprinio tome, ko je mogao da spriječi a nije spriječio i ko je kriv za sve.“
„Neka se postave da se zna ko je i šta nam je učinio, ko je bio protiv, ko je bio za.“
Istovremeno, majke Srebrenice razmišljaju postaviti i stub časti.
„Ne znam da može neko da prevali preko jezika da bi postojao ikako taj stub - jer zna se šta se sve desilo. Ali možda bi i trebao da bude, ali samo za one koji su ulagali novac za identifikacije i ekshumacije. Pa i to se nekako kao moralo, ali da nije bilo takvih ljudi ne bi postigli ni ovo što smo postigli", zaključuje Nura Begović.