Već godinama svjedoci, posebno u slučajevima suđenja za ratne zločine, nisu imali adekvatnu zaštitu. Sudovi nisu bili opremljeni, pa su svjedoci bili izloženi riziku da se sa počiniocem zločina sretnu oči u oči. Međutim, novi zakon o zaštiti svjedoka podrazumjeva nove mjere, koje bi trebale omogućiti slobodno i otvoreno svjedočenje u kaznenim postupcima. Uprkos neophodnosti njegovog usvajanja, Parlament BiH još mu nije dao “zeleno svjetlo” zbog toga što nema entitetsku podršku.
Iskustvo zaštićene svjedokinje A.M. koja je bila očevidac zločina izvršenog nad devetnaestogodišnjakinjom tokom rata u BiH pokazuje da svjedoci pred sudovima u BiH nisu imali nikakvu zaštitu:
„Sve se odvija u dvoranama gdje vrlo blizu sjedite uz počinitelje, gotovo jedni druge možete dohvatiti rukama, svjedoci se dozivaju telefonom. To u velikoj mjeri utječe na to da je svjedoka sve manje i manje, da se svi procesi jednostavno ne procesuiraju koliko bi trebalo. Žrtve zaslužuju poštovanje i upravo me boli cjelokupni odnos, ne samo suda, nego općenito moje zemlje prema žrtvama", kaže ova svjedokinja.
Sud BiH ima odvojene ulaze, sigurnosnu kabinu za svjedoke, opremu za izmjenu glasa, ali ta sudska institucija već godinama stotine predmeta ratnih zločina prebacuje na opštinske, kantonalne i entitetske sudove. Većina njih nema potrebne objekte i resurse da zaštiti svjedoke i pruži im podršku, kaže Adrijana Hanušić, pravna savjetnica organizacije Trial:
„Ne govorim samo o svjedocima koji zatraže zaštićeni status, nego i o svjedocima, kao što su žrtve silovanja i drugih oblika seksualnog nasilja, koje bi željele da svjedoče možda i bez zaštite, ali opet uz neki vid zaštite, ako ništa, ono zaštite od javnosti, zaštite od medija, zaštite njenog identiteta objavljenog u optužnici ili objavljenoj presudi", navodi Adrijana Hanušić.
Međutim, postoje situacije kada se zaštita svjedoka može pružiti i bez velikih novčanih izdataka, naglašava Hanušić, ali se to u praksi ne čini.
„Imamo neke slučajeve gdje je oštećena strana svjedočila pred nekim okružnim sudom, željela da joj bude zaštićen identitet, ali je ipak na kraju u presudi objavljeno puno ime i prezime, što je sasvim neprihvatljivo. Dešavalo se, na primjer, u Okružnom sudu Trebinje, ili nedavno na Okružnom sudu u Bijeljini, da se žrtva pojavi na prvo ročište i da, pored toga što mora da čeka u istoj čekaonici na suđenje sa optuženim, sačekaju je i novinari i kamere, tako da se konkretno desilo da je ta osoba, dok je svjedočila, čak pala u nesvijest. Jednostavno joj je pozlilo usljed takve situacije", kaže Adrijana Hanušić.
Znatno bolje mjere zaštite svjedoka propisuje novi zakon na državnom nivou koji definiše u kojim slučajevima i za koja krivična djela svjedoci mogu biti zaštićeni. Zakon je usklađen sa zakonodavstvom Evropske unije. Odluke o primjeni, prekidu, produžetku i završetku programa zaštite svjedoka bi donosila komisija koju čine sudac Suda BiH, tužilac Tužilaštva BiH i načelnik Odjela za zaštitu svjedoka.
„To podrazumijeva mjere fizičke i tehničke zaštite lica i imovine, mjere premještanja lica koje dobije status zaštićenog svjedoka, vrlo važne mjere prikrivanja identiteta i podataka o vlasništvu, kao i krajnja mjera – promjena identiteta. Novina je u kontekstu obaveze ove komisije koja bi donosila odluke o programu zaštite svjedoka", pojašnjava poslanik u Parlamentu BiH, Lazar Prodanović.
Nakon dugih pregovora prijedlog zakona je dobio jednoglasnu podršku Ustavnopravne komisije Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine, koja je tražila usvajanje zakona. No, nije dobio potrebnu entitetsku većinu u Parlamentu i upućen je na naknadno usaglašavanje. Lazar Prodanović objašnjava:
„Mi smo završili amandmansku fazu i pred nadležnom komisijom i u drugim čitanju pred Predstavničkim domom, SNSD, odnosno gospodin Živković imao je jedan amandman koji nije prihvaćen na zadnjoj sjednici Predstavničkog doma. Bili smo uzdržani po predlogu ovog zakona u drugom čitanju. Ostaje ovaj proces usaglašavanja za naredne sjednice. Nadam se da ćemo doći do rješenja koje bi bilo prihvatljivo za sve. Kolegij će donijeti odluku da li će postići saglasnost po predlogu zakona, obzirom da su poslanici iz Republike Srpske bili uzdržani na glasanju u drugom čitanju. Sada ostaje izjašnjavanje u drugom krugu, ili, ako se postigne saglasnost Kolegija, onda je zakon faktički usvojen i bez glasanja.“
Adrijana Hanušić iz međunarodne organizacije Trial pozdravlja donošenje novog zakona.
„Taj zakon u tom smislu je vrlo pozitivan, ali je i dalje problematično što taj zakon ne bi omogućavao ni dalje uvođenje u program zaštite svjedoka koji svjedoče pred okružnim i kantonalnim sudovima. To je i dalje glavni nedostatak, obzirom da SIPA pruža zaštitu samo svjedocima koji svjedoče pred Sudom BiH, dok te usluge za entitetsko pravosuđe nisu dostupne", konstatuje Hanušić.
Uprkos dobrim odredbama zakona, sve dok on ne bude usvojen, zaštićeni svjedoci u predmetima ratnih zločina biće nezaštićeni. Zbog toga su sve oči uprte u bh poslanike da ovaj zakonski akt usvoje.
Iskustvo zaštićene svjedokinje A.M. koja je bila očevidac zločina izvršenog nad devetnaestogodišnjakinjom tokom rata u BiH pokazuje da svjedoci pred sudovima u BiH nisu imali nikakvu zaštitu:
„Sve se odvija u dvoranama gdje vrlo blizu sjedite uz počinitelje, gotovo jedni druge možete dohvatiti rukama, svjedoci se dozivaju telefonom. To u velikoj mjeri utječe na to da je svjedoka sve manje i manje, da se svi procesi jednostavno ne procesuiraju koliko bi trebalo. Žrtve zaslužuju poštovanje i upravo me boli cjelokupni odnos, ne samo suda, nego općenito moje zemlje prema žrtvama", kaže ova svjedokinja.
Sud BiH ima odvojene ulaze, sigurnosnu kabinu za svjedoke, opremu za izmjenu glasa, ali ta sudska institucija već godinama stotine predmeta ratnih zločina prebacuje na opštinske, kantonalne i entitetske sudove. Većina njih nema potrebne objekte i resurse da zaštiti svjedoke i pruži im podršku, kaže Adrijana Hanušić, pravna savjetnica organizacije Trial:
„Ne govorim samo o svjedocima koji zatraže zaštićeni status, nego i o svjedocima, kao što su žrtve silovanja i drugih oblika seksualnog nasilja, koje bi željele da svjedoče možda i bez zaštite, ali opet uz neki vid zaštite, ako ništa, ono zaštite od javnosti, zaštite od medija, zaštite njenog identiteta objavljenog u optužnici ili objavljenoj presudi", navodi Adrijana Hanušić.
Međutim, postoje situacije kada se zaštita svjedoka može pružiti i bez velikih novčanih izdataka, naglašava Hanušić, ali se to u praksi ne čini.
„Imamo neke slučajeve gdje je oštećena strana svjedočila pred nekim okružnim sudom, željela da joj bude zaštićen identitet, ali je ipak na kraju u presudi objavljeno puno ime i prezime, što je sasvim neprihvatljivo. Dešavalo se, na primjer, u Okružnom sudu Trebinje, ili nedavno na Okružnom sudu u Bijeljini, da se žrtva pojavi na prvo ročište i da, pored toga što mora da čeka u istoj čekaonici na suđenje sa optuženim, sačekaju je i novinari i kamere, tako da se konkretno desilo da je ta osoba, dok je svjedočila, čak pala u nesvijest. Jednostavno joj je pozlilo usljed takve situacije", kaže Adrijana Hanušić.
Znatno bolje mjere zaštite svjedoka propisuje novi zakon na državnom nivou koji definiše u kojim slučajevima i za koja krivična djela svjedoci mogu biti zaštićeni. Zakon je usklađen sa zakonodavstvom Evropske unije. Odluke o primjeni, prekidu, produžetku i završetku programa zaštite svjedoka bi donosila komisija koju čine sudac Suda BiH, tužilac Tužilaštva BiH i načelnik Odjela za zaštitu svjedoka.
„To podrazumijeva mjere fizičke i tehničke zaštite lica i imovine, mjere premještanja lica koje dobije status zaštićenog svjedoka, vrlo važne mjere prikrivanja identiteta i podataka o vlasništvu, kao i krajnja mjera – promjena identiteta. Novina je u kontekstu obaveze ove komisije koja bi donosila odluke o programu zaštite svjedoka", pojašnjava poslanik u Parlamentu BiH, Lazar Prodanović.
Nakon dugih pregovora prijedlog zakona je dobio jednoglasnu podršku Ustavnopravne komisije Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine, koja je tražila usvajanje zakona. No, nije dobio potrebnu entitetsku većinu u Parlamentu i upućen je na naknadno usaglašavanje. Lazar Prodanović objašnjava:
„Mi smo završili amandmansku fazu i pred nadležnom komisijom i u drugim čitanju pred Predstavničkim domom, SNSD, odnosno gospodin Živković imao je jedan amandman koji nije prihvaćen na zadnjoj sjednici Predstavničkog doma. Bili smo uzdržani po predlogu ovog zakona u drugom čitanju. Ostaje ovaj proces usaglašavanja za naredne sjednice. Nadam se da ćemo doći do rješenja koje bi bilo prihvatljivo za sve. Kolegij će donijeti odluku da li će postići saglasnost po predlogu zakona, obzirom da su poslanici iz Republike Srpske bili uzdržani na glasanju u drugom čitanju. Sada ostaje izjašnjavanje u drugom krugu, ili, ako se postigne saglasnost Kolegija, onda je zakon faktički usvojen i bez glasanja.“
Adrijana Hanušić iz međunarodne organizacije Trial pozdravlja donošenje novog zakona.
„Taj zakon u tom smislu je vrlo pozitivan, ali je i dalje problematično što taj zakon ne bi omogućavao ni dalje uvođenje u program zaštite svjedoka koji svjedoče pred okružnim i kantonalnim sudovima. To je i dalje glavni nedostatak, obzirom da SIPA pruža zaštitu samo svjedocima koji svjedoče pred Sudom BiH, dok te usluge za entitetsko pravosuđe nisu dostupne", konstatuje Hanušić.
Uprkos dobrim odredbama zakona, sve dok on ne bude usvojen, zaštićeni svjedoci u predmetima ratnih zločina biće nezaštićeni. Zbog toga su sve oči uprte u bh poslanike da ovaj zakonski akt usvoje.