Britanski dokumentarni film "Justice in Action", koji je proglašen za najbolji međunarodni dokumentarni film na The People’s Film Festivalu 2013., premijerno je prikazan i u Sarajevu. Film je djelo britanske producentice Fione Lloyd-Davies. Ona je u BiH došla sa šest učenica londonske škole Mulberry School for Girls, koje su posjetile neke od ratnih lokacija, te razgovarale sa žrtvama i njihovim porodicama koje tragaju za pravdom.
Jedna od šest djevojaka koje su prije dvije godine došle u Bosnu i Hercegovinu sa britanskom producenticom Fionom Lloyd-Davies bila je Suraiya Chowdhury, sedamnaestogodišnja učenica Mulberry School for girls. Sa željom da upozna i shvati historiju i političko uređenje, Suraiya se odlučila na put za BiH:
“Pošto sam ja porijeklom iz Azije i muslimanka sam, željela sam razbiti stereotip o Azijatkinjama da nisu zainteresovane o okolini i društvu koje ih okružuje. Međutim, kada sam došla ovdje, moji motive su postajali sve ličniji, upoznavala sam ljude iz BiH, slušala njihove teške priče i morala sam uraditi sve kako bi im omogućila prostor da i ostatak svijeta čuje ono što su preživljavali tokom rata", kaže Suraiya.
Iako je čula mnogo teških priča, svjedočenja koja su obuhvaćena 60-minutnim filmom o pravdi u postkonfliktnoj Bosni i Hercegovini, evo što je Suraiya najteže podnijela:
“Prvo je priča Dženane Sokolović o pogibiji njenog sina Nermina, a drugo je Srebrenica. Sam odlazak tamo i kada sam vidjela to mezarje koje seže dokle vam pogled ide, jako je veliko. Datumi smrti u većini su vezani za 1995. godinu - kao da je tada život stao.”
No sama ideja o snimanju filma potekla je od britanske producentice Fione Lloyd-Davies, koja je prvi put u BiH došla u julu 1992. godine. Tokom i nakon rata izvještavala je za BBC, te predložila nastavnici škole, a izvršnoj producentici filma Vanessi Ogden da snime film o pravdi u BiH:
„Upoznali smo se zaista sa stvarnim odgovornostima u smislu da što je više moguće radimo kako bi se čule priče ljudi iz BiH, a sve s ciljem da bi se zadovoljila pravda.”
Nakon snimanja u BiH, djevojke su svoju potragu za pravdom u postkonfliktnom bh. društvu nastavile u sudnicama Haškog tribunala, gdje su pratile suđenje Radovanu Karadžiću. Historijsku pozadinu, ali i dešavanja od 1992. do 1995. godine mladim Britankama ispričao je bh. novinar Fedžad Forto. Sjeća se sa kakvim zanimanjem za stanje u bh. društvu su došle prije dvije godine:
„Njihovo zanimanje za historiju grada me iznenadilo. Izabrali su jednu izuzetnu grupu inteligentnih, mladih djevajaka da sam ja bio zaprepašten. Ja sam tu došao manje-više nepripremljen. Međutim, bio sam frapiran njihovim znanjem, njihovom željom da nešto saznaju i njihovim talentom da nešto urade. Zaprepašten sam kako su dobro uradile film. Prošlo je 20 godina i mi koji smo bili sve to vrijeme ovdje zaboravljamo pomalo stvari. Sada treba doći jedna grupa djevojčica iz Engleske da nam očita lekciju - pa se malo i posramljeno čovjek osjeća.“
Film “Justice in Action” pogledalo je na desetine, uglavnom mladih. Evo kako ga je doživjela Aleksandra Anukić iz Beograda:
„Meni je jako drago što su stranci, ljudi koji nisu bili uključeni i svedoci tog konflikta, zainteresovani i dalje žele da prenesu tu priču i da podsete svet šta se dogodilo da se ne bi zaboravilo.“
Za razliku od nje, Rasim Ibrahimagić iz Živinica imao je nekoliko pitanja za protagoniste filma:
„Mislim da im treba još mnogo vremena i mnogo da razgovaraju sa različitim ljudima kako bi spoznali pravu sliku. Ja sam im postavio pitanje na panel diskusiji da li su razmišljali da postoje neka druga mjesta gdje su stradali ljudi drugih etničkih skupina, a ne samo Bošnjaci muslimani, kako je to prikazano u filmu, Naveo sam primjer koncentracionog logora za Srbe u Čelebićima. Međutim, po njihovom odgovoru ne mogu baš da zaključim da li su razmišljale o tim stvarima.“
"Justice in Action" osvojio je nagradu za najbolji međunarodni dokumentarni film na The People’s Film Festival 2013. u New Yorku.
*******************************
Program Pred licem pravde - Suđenja za ratne zločine na prostoru bivše Jugoslavije pripremaju Radio Slobodna Europa i Institut za ratno i mirnodopsko izvještavanje (IWPR).
Svake nedjelje od 18.30 do 19.00 i od 22.30 do 23.00 sata - samo u našem radijskom programu i na internet stranici.
Jedna od šest djevojaka koje su prije dvije godine došle u Bosnu i Hercegovinu sa britanskom producenticom Fionom Lloyd-Davies bila je Suraiya Chowdhury, sedamnaestogodišnja učenica Mulberry School for girls. Sa željom da upozna i shvati historiju i političko uređenje, Suraiya se odlučila na put za BiH:
“Pošto sam ja porijeklom iz Azije i muslimanka sam, željela sam razbiti stereotip o Azijatkinjama da nisu zainteresovane o okolini i društvu koje ih okružuje. Međutim, kada sam došla ovdje, moji motive su postajali sve ličniji, upoznavala sam ljude iz BiH, slušala njihove teške priče i morala sam uraditi sve kako bi im omogućila prostor da i ostatak svijeta čuje ono što su preživljavali tokom rata", kaže Suraiya.
Iako je čula mnogo teških priča, svjedočenja koja su obuhvaćena 60-minutnim filmom o pravdi u postkonfliktnoj Bosni i Hercegovini, evo što je Suraiya najteže podnijela:
“Prvo je priča Dženane Sokolović o pogibiji njenog sina Nermina, a drugo je Srebrenica. Sam odlazak tamo i kada sam vidjela to mezarje koje seže dokle vam pogled ide, jako je veliko. Datumi smrti u većini su vezani za 1995. godinu - kao da je tada život stao.”
No sama ideja o snimanju filma potekla je od britanske producentice Fione Lloyd-Davies, koja je prvi put u BiH došla u julu 1992. godine. Tokom i nakon rata izvještavala je za BBC, te predložila nastavnici škole, a izvršnoj producentici filma Vanessi Ogden da snime film o pravdi u BiH:
„Upoznali smo se zaista sa stvarnim odgovornostima u smislu da što je više moguće radimo kako bi se čule priče ljudi iz BiH, a sve s ciljem da bi se zadovoljila pravda.”
Nakon snimanja u BiH, djevojke su svoju potragu za pravdom u postkonfliktnom bh. društvu nastavile u sudnicama Haškog tribunala, gdje su pratile suđenje Radovanu Karadžiću. Historijsku pozadinu, ali i dešavanja od 1992. do 1995. godine mladim Britankama ispričao je bh. novinar Fedžad Forto. Sjeća se sa kakvim zanimanjem za stanje u bh. društvu su došle prije dvije godine:
„Njihovo zanimanje za historiju grada me iznenadilo. Izabrali su jednu izuzetnu grupu inteligentnih, mladih djevajaka da sam ja bio zaprepašten. Ja sam tu došao manje-više nepripremljen. Međutim, bio sam frapiran njihovim znanjem, njihovom željom da nešto saznaju i njihovim talentom da nešto urade. Zaprepašten sam kako su dobro uradile film. Prošlo je 20 godina i mi koji smo bili sve to vrijeme ovdje zaboravljamo pomalo stvari. Sada treba doći jedna grupa djevojčica iz Engleske da nam očita lekciju - pa se malo i posramljeno čovjek osjeća.“
Film “Justice in Action” pogledalo je na desetine, uglavnom mladih. Evo kako ga je doživjela Aleksandra Anukić iz Beograda:
„Meni je jako drago što su stranci, ljudi koji nisu bili uključeni i svedoci tog konflikta, zainteresovani i dalje žele da prenesu tu priču i da podsete svet šta se dogodilo da se ne bi zaboravilo.“
Za razliku od nje, Rasim Ibrahimagić iz Živinica imao je nekoliko pitanja za protagoniste filma:
„Mislim da im treba još mnogo vremena i mnogo da razgovaraju sa različitim ljudima kako bi spoznali pravu sliku. Ja sam im postavio pitanje na panel diskusiji da li su razmišljali da postoje neka druga mjesta gdje su stradali ljudi drugih etničkih skupina, a ne samo Bošnjaci muslimani, kako je to prikazano u filmu, Naveo sam primjer koncentracionog logora za Srbe u Čelebićima. Međutim, po njihovom odgovoru ne mogu baš da zaključim da li su razmišljale o tim stvarima.“
"Justice in Action" osvojio je nagradu za najbolji međunarodni dokumentarni film na The People’s Film Festival 2013. u New Yorku.
*******************************
Program Pred licem pravde - Suđenja za ratne zločine na prostoru bivše Jugoslavije pripremaju Radio Slobodna Europa i Institut za ratno i mirnodopsko izvještavanje (IWPR).
Svake nedjelje od 18.30 do 19.00 i od 22.30 do 23.00 sata - samo u našem radijskom programu i na internet stranici.