Ova godina ostaće zapamćena i po ogromnoj solidarnosti koju su nakon poplava jedni prema drugima pokazali građani BiH, dok se nadležni iz oba bh entiteta nisu mogli ni dogovoriti o zajedničkom obilježavanju Dana žalosti za žrtve prirodne katastrofe. Poslije katastrofalne poplave koja je polovinom maja devastirala Doboj, ugroženim stanovnicima među prvima u pomoć su priskočili građani iz susjednih opština Tešanj i Usora. Međukomšijska solidarnost tako je došla do izražaja i na području koje je tokom rata u BiH bilo ispresijecano ratnim linijima razdvajanja.
Prve količine hljeba i pitke vode nakon majske poplave u Doboj, nastanjen pretežno srpskim stanovništvom, stigle su iz Tešnja, gdje većinu stanovništva čine Bošnjaci. Za Muhu Berberovića, vlasnika jedne pekarske radnje u Tešnju, to je bilo sasvim logično, jer se radilo o prvim komšijama koje je pogodila prirodna katastrofa. I u njegovoj pekari se pripremao hljeb za ugroženo stanovništvo u Doboju.
„Mi smo prvi susjedi Doboju. Išli smo preko brda. Nismo mogli ući preko mosta. Uvijek ćemo komšijama slati i pomagati. Tešanj je takav. Znalo je po 300 hljebova dnevno otići prema Doboju dok njihove pekare nisu proradile“, sjeća se Berberović.
Ovako razmišljaju i drugi stanovnici Tešnja:
U razgovoru za naš radio, građani Doboja, pomoć koja je došla iz Tešnja, a kasnije i drugih dijelova Federacije BiH, ocijenili su kao najhumaniji potez godine na ovom području.
U tešanjsku bolnicu na hemodijalizu su primljeni pacijenti iz Doboja. Nakon katastrofalne poplave uključili su se i mještani susjedne Usore, gdje uglavnom žive stanovnici hrvatske nacionalnosti. Oni su formirali punkt za podjelu humanitarne pomoći u dvorištu katoličke crkve u Doboju.
„Ja sam barem podijelio preko 40 000 paketa narodu“, kaže dobojski župnik Pero Iljkić.
U tim danima se pokazalo da su se obični ljudi mnogo bolje snašli i pritekli jedni drugima u pomoć nego svi nivoi vlasti u BiH, koji se nisu mogli dogovoriti ni o proglašenju zajedničkog Dana žalosti za žrtve poplava u ovoj državi.
„Tu vlast nikakvog udjela nije imala. Tu se više ništa nije gledalo. Samo se gledalo da se pomogne čovjeku, jer ništa nije vrijedno ljudskog života, ali to je urađeno bez vlasti. Nije vlast nikome ništa naredila. Da je vlast naredila ili zamolila možda uopšte ne bi došlo do takvih situacija. To su se ljudi sami organizovali“, smatra profesorica sociologije i filozofije iz Doboja Simeuna Jevtić
No, ipak, postavlje se i pitanje šta je danas ostalo od solidarnosti iskazane u vrijeme majskih poplava. Građani Tešnja, Usore i Doboja odgovorili su ovako:
Dobojski župnik Pero Iljkić smatra da mnogo toga ovisi i o osobinama svakog pojedinca. „U dobru je dobro, a u zlu se pokazuje kakav je čovjek. Ako smo u zlu mogli biti dobri, zašto ne bismo mogli biti u dobru dobri. To je pitanje koje se svim ljudima postavlja. Svakome od nas. Može se uraditi samo ako ja to želim. Pitanje je samo mene- hoću li ili neću“, zaključuje Iljkić.