Bosna i Hercegovina još uvijek nema budžet za 2014. pa će poslanici Predstavničkog doma Parlamenta BiH raspravljati u ponedeljak o Prijedlogu zakona o budžetu institucija i međunarodnih obaveza BiH za 2014. godinu. Ukoliko oni usvoje ovaj dokument, on bi se istog dana trebao naći i pred delegatima Doma naroda.
Upravo je teška ekonomska i finansijska situacija u Bosni i Hercegovini jedan od razloga zbog kojih je britanski magazin “The Economist” svrstao BiH među zemlje kojima prijete veliki socijalni nemiri u 2014. godini. O tome razgovaramo sa analitičarem dr. Žarkom Papićem, direktorom Inicijative za bolju i humaniju inkluziju (IBHI)
RSE: Gospodine Papiću, koliko je realna ova prognoza uglednog britanskog magazina?
Papić: Prvo, ja mislim da je procjena ekonomista sasvim dobra. Mene jedino čudi što to postaje vijest kada tu procjenu objavi neki strani ugledni časopis, a nije vijest kad veliki broj domaćih eksperata i analitičara posljednjih godinu dana govori o tome. Ali dobro, to sad nije najbitnije.
Pazite, mi već imamo socijalne nemire. Oni su diverzificirani i svakog dana imate nekoliko fabrika koje su u nekoj vrsti protesta, govorim o radnicima tih fabrika, imate blokade puteva, posebno od poljoprivrednika, i razne druge oblike protesta. Niko se sociologijom tih protesta ne bavi ozbiljno, jer oni su svi na neki način na ivici nasilja, samonasilja, bolje da kažem – govorim o štrajkovima glađu.
Dakle, mi ni o čemu novom ne govorimo. Problem, novitet ili novo, može biti masovnost tih protesta i njihova cjelovitost. Tu sad postoji nekoliko problema – ja to ne vidim kao novu socijalnu revoluciju, ali pretpostavljam ili procjenjujem da će ti protesti postati cjelovitiji, jer je dovoljno veliki broj grupa stanovništva ugrožen, da ne pominjem da je Bosna i Hercegovina 2011. imala nešto ispod 900.000 ljudi ispod apsolutne linije siromaštva, dakle, jedva su preživljavali.
Sve objektivne ekonomske i socijalne pretpostavke postoje da bi došlo do velikih protesta. Prva ozbiljnija kriza budžeta će ono što čini, nažalost, značajan dio radne snage, a to su ljudi koji plate primaju sa budžeta, na neki način izvesti na ulice. I dolazimo do one paradoksalne stvari – vi u Bosni i Hercegovini – obzirom da je industrija uništena - više i nemate radnike, ili nemate radnike u ozbiljnom smislu i dovoljnom broju, ali zato imate masu administrativnih službenika i drugih vrsta ljudi koji pare primaju iz budžeta. Prva ozbiljnija kriza budžeta će njih izvesti na ulicu, a to onda može stvarno biti ozbiljan politički problem. Naravno, ta vrsta protesta je uvijek rizična da se ne pretvori u nasilje.
Papić: Bh. vlasti – naravno, sad ulazimo u predizbornu godinu – suočiće se sa situacijom da će morati tražiti reprogram kredita koji dospijevaju na naplatu iduće godine. Da bi relaksirali malo budžete, taj reprogam će po svemu sudeći njima biti odobren, upravo zato da bi imali prostora da i dalje kupuju socijalni mir. Međutim, pazite, mi definitivno ulazimo u ono što se kolokvijalno zove dužničko ropstvo, sa reprogramom, bez reprograma. Šta reprogram znači? Reprogram znači da vi plaćate samo kamate, a ne plaćate glavnicu, ali se vaše kamate gomilaju u budućem periodu. Dužničko ropstvo znači jednostavno da se u posljednjih pet godina društveni proizvod realno nije povećao u tom periodu, a zaduženost Bosne i Hercegovine se udvostručila. To znači da je to sve išlo u potrošnju. I to je zatvoren krug, začaran krug iz kog ova vlast, ove političke garniture, s obzirom na odsustvo profesionalnog političkog i moralnog kredibiliteta, one nas iz te situacije ne mogu izvesti.
Papić: To je sasvim sigurno da će se baviti svojom izbornom kampanjom, baviće se onim što je inače osobina svih izbornih kampanja u nas – proizvodnjom neprijatelja, posebno proizvodnjom neprijatelja na nacionalnoj osnovi, na etničkoj bazi, jer to blokira, ako mogu reći, psihološki blokira ljude da izađu na ulicu, jer svi ipak pamte što se dešavalo prije sedamnaest, osamnaest godina.
RSE: Bosna i Hercegovina još uvijek nema budžet za 2014. godinu. U ponedeljak će poslanici pokušati da usvoje taj dokument, a već je jasno da će januar biti težak zbog izostanka novca iz aranžmana s MMF-om, koji je prolongiran zbog neusvajanja budžeta.
Papić: Gledajte, finansijska situacija će u januaru biti stvarno katastrofalna, jer ukoliko se budžet ne usvoji 30. decembra, neće biti tranše ni krajem januara. Veliko je pitanje da li će i inače biti tranše krajem januara, a da bi se plate korisnicima budžeta, socijalna davanja, penzije itd. za decembar isplatile, oba su entiteta išla u emisiju trezorskih zapisa, dakle, ušli su u unutrašnji dug – Federacija za 41 milion maraka, ako se ne varam, a RS za 21 milion maraka. Dakle, jednostavno će se biti u situaciji - ovo o čemu govorim – da administracija neće imati plate.
Upravo je teška ekonomska i finansijska situacija u Bosni i Hercegovini jedan od razloga zbog kojih je britanski magazin “The Economist” svrstao BiH među zemlje kojima prijete veliki socijalni nemiri u 2014. godini. O tome razgovaramo sa analitičarem dr. Žarkom Papićem, direktorom Inicijative za bolju i humaniju inkluziju (IBHI)
RSE: Gospodine Papiću, koliko je realna ova prognoza uglednog britanskog magazina?
Papić: Prvo, ja mislim da je procjena ekonomista sasvim dobra. Mene jedino čudi što to postaje vijest kada tu procjenu objavi neki strani ugledni časopis, a nije vijest kad veliki broj domaćih eksperata i analitičara posljednjih godinu dana govori o tome. Ali dobro, to sad nije najbitnije.Pazite, mi već imamo socijalne nemire. Oni su diverzificirani i svakog dana imate nekoliko fabrika koje su u nekoj vrsti protesta, govorim o radnicima tih fabrika, imate blokade puteva, posebno od poljoprivrednika, i razne druge oblike protesta. Niko se sociologijom tih protesta ne bavi ozbiljno, jer oni su svi na neki način na ivici nasilja, samonasilja, bolje da kažem – govorim o štrajkovima glađu.
Dakle, mi ni o čemu novom ne govorimo. Problem, novitet ili novo, može biti masovnost tih protesta i njihova cjelovitost. Tu sad postoji nekoliko problema – ja to ne vidim kao novu socijalnu revoluciju, ali pretpostavljam ili procjenjujem da će ti protesti postati cjelovitiji, jer je dovoljno veliki broj grupa stanovništva ugrožen, da ne pominjem da je Bosna i Hercegovina 2011. imala nešto ispod 900.000 ljudi ispod apsolutne linije siromaštva, dakle, jedva su preživljavali.
Sve objektivne ekonomske i socijalne pretpostavke postoje da bi došlo do velikih protesta. Prva ozbiljnija kriza budžeta će ono što čini, nažalost, značajan dio radne snage, a to su ljudi koji plate primaju sa budžeta, na neki način izvesti na ulice. I dolazimo do one paradoksalne stvari – vi u Bosni i Hercegovini – obzirom da je industrija uništena - više i nemate radnike, ili nemate radnike u ozbiljnom smislu i dovoljnom broju, ali zato imate masu administrativnih službenika i drugih vrsta ljudi koji pare primaju iz budžeta. Prva ozbiljnija kriza budžeta će njih izvesti na ulicu, a to onda može stvarno biti ozbiljan politički problem. Naravno, ta vrsta protesta je uvijek rizična da se ne pretvori u nasilje.
RSE: Koliko će bh. vlast biti u stanju da kupuje socijalni mir kao prethodnih godina, s obzirom da na naplatu stižu veliki vanjski dugovi, odnosno krediti uzimani prethodnih godina?
Papić: Bh. vlasti – naravno, sad ulazimo u predizbornu godinu – suočiće se sa situacijom da će morati tražiti reprogram kredita koji dospijevaju na naplatu iduće godine. Da bi relaksirali malo budžete, taj reprogam će po svemu sudeći njima biti odobren, upravo zato da bi imali prostora da i dalje kupuju socijalni mir. Međutim, pazite, mi definitivno ulazimo u ono što se kolokvijalno zove dužničko ropstvo, sa reprogramom, bez reprograma. Šta reprogram znači? Reprogram znači da vi plaćate samo kamate, a ne plaćate glavnicu, ali se vaše kamate gomilaju u budućem periodu. Dužničko ropstvo znači jednostavno da se u posljednjih pet godina društveni proizvod realno nije povećao u tom periodu, a zaduženost Bosne i Hercegovine se udvostručila. To znači da je to sve išlo u potrošnju. I to je zatvoren krug, začaran krug iz kog ova vlast, ove političke garniture, s obzirom na odsustvo profesionalnog političkog i moralnog kredibiliteta, one nas iz te situacije ne mogu izvesti.
RSE: Pogotovo što ste i Vi naglasili da je naredna godina izborna, tako da će sva pažnja biti usmjerena na uzimanje svog udjela u vlasti a ne ostvarivanju ključnih reformi.
Papić: To je sasvim sigurno da će se baviti svojom izbornom kampanjom, baviće se onim što je inače osobina svih izbornih kampanja u nas – proizvodnjom neprijatelja, posebno proizvodnjom neprijatelja na nacionalnoj osnovi, na etničkoj bazi, jer to blokira, ako mogu reći, psihološki blokira ljude da izađu na ulicu, jer svi ipak pamte što se dešavalo prije sedamnaest, osamnaest godina.
