Pišu: Daud Khattak i Reid Standish

Dok se svjetski lideri ove sedmice okupljaju u glavnom gradu Azerbejdžana na godišnjoj klimatskoj konferenciji Ujedinjenih naroda radi planiranja prelaska s fosilnih goriva, zvaničnici će se pozabaviti i nepredviđenim preprekama koje bi zelena tranzicija mogla donijeti, piše redakcija Radija Slobodna Evropa (RSE) na engleskom jeziku.

Jedan takav primjer odvija se u Pakistanu, gdje vrtoglave cijene električne energije čine državno napajanje među najskupljim u Južnoj Aziji. To primorava siromašnija domaćinstva i poslovne subjekte da traže olakšanje od sve većih troškova i stalnih nestanka struje kroz korištenje jeftinih kineskih solarnih panela.

Međutim, poplava ultrajeftine solarne energije – što je dovelo do toga da je Pakistan nabavio kineske solarne panele u vrijednosti od 1,4 milijarde dolara i postao treći najveći kupac na svijetu u prvoj polovini 2024. godine – također rizikuje pogoršanje već narušenog sektora energetike, sa dugom koji prelazi devet milijardi dolara i padom potrošnje sa državne mreže, što bi ga moglo usmjeriti ka novoj fiskalnoj krizi.

Za Nasara Khana, vlasnika male firme iz sjevernog grada Yar Hussain, prelazak na solarne panele olakšao je visoke troškove električne energije koji su mu posljednjih godina ozbiljno opteretili finansije. Ovaj izvor čiste energije smanjio je njegov mjesečni račun za gotovo trećinu, što je približno iznosu koji je plaćao prije pet godina, prije nego što su globalne cijene roba počele rapidno rasti. Uštede, kaže, nisu promakle njegovim susjedima, pa čak ni njegovom rođaku kojem trenutno pomaže pri postavljanju kineskih solarnih panela na kući.

"Državne cijene struje postale su neizdržive za potrošače", rekao je Khan za RSE. "Svi koji mogu (priuštiti) sada pokušavaju preći na solarnu energiju."

Khan i njegovi susjedi u Yar Hussainu nisu jedini. U zemlji sa 240 miliona ljudi, svjetlucavi plavi solarni paneli prekrivaju krovove u gradovima i industrijskim zgradama dok se masovno prihvatanje solarne energije širi među Pakistancima koji žele ublažiti uticaj državnih tarifa za električnu energiju koje vrtoglavo rastu.

Iako ovo može biti dobra vijest za okoliš i globalne napore za prelazak na čišće oblike energije, ovaj pomak može donijeti nove glavobolje za vladu, jer potražnja za energijom sa državne elektroenergetske mreže opada, dok Islamabad pokušava balansirati svoj ionako krhki finansijski položaj sa odgovarajućim padom prihoda.

Kaiser Bengali, ekonomista koji je radio kao savjetnik glavnog ministra provincije Sindh na jugoistoku Pakistana, kaže da je priliv kineskih panela izazvao epizodu "cirkularnog duga", gdje oni koji se i dalje oslanjaju na skupu državnu mrežu moraju birati između štednje novca za prelazak na solarnu energiju ili odbijanja plaćanja računa — što bi, zauzvrat, moglo izazvati lančanu reakciju neplaćenog duga od jedne državne kompanije prema drugoj.

"To znači da postoji kompanija za vodosnabdijevanje koja nam dostavlja vodu i, naravno, koristi električnu energiju, jer vodu treba pumpati", rekao je Bengali za RSE. "Ali ako ljudi ne plaćaju račune za vodu, kompanija za vodovod ne može platiti elektroprivredi. Budući da elektroprivreda koristi plin, ne može platiti kompaniji za distribuciju plina, i tako dalje."

Potrošnja električne energije iz nacionalne mreže pala je za 10 posto u 2023. godini u odnosu na prethodnu godinu uslijed rasta cijena električne energije, a ovaj bi se pad mogao produbiti jer Islamabad nailazi na pritiske da poveća cijene struje kako bi uravnotežio budžet i otplatio zajam od Međunarodnog monetarnog fonda (MMF).

Pakistan se okreće vanmrežnim rješenjima

U tom kontekstu, Pakistanci se prilagođavaju koliko god mogu.

Nije poznato koliko je tačno ljudi prešlo na solarne panele kao alternativni izvor električne energije. Neka domaćinstva su se odlučila za jednostavne sisteme za vlastite potrebe, dok su druga uložila velike sume novca u nadi da će prodavati energiju nacionalnoj mreži.

Abrar Khan, iz okruga Swabi u provinciji Khyber Pakhtunkhwa, kaže da već 20 godina postavlja solarne sisteme na kuće i poslovne objekte, ali energetska kriza i pad povjerenja u sposobnost vlade da je riješi izazvali su ogroman porast u broju instalacija.

"Korisnicima iz domaćinstava i industrije bilo je dosta visokih cijena i učestalih nestanaka struje", rekao je za RSE. "Zbog toga su potražnja za solarnim sistemima ove godine i prošle godine znatno porasle."

Korijeni krize u elektroenergetskom sektoru u Pakistanu sežu decenijama unazad, ali su ubrzani 1994. godine kada je Islamabad ponudio izdašne ugovore stranim investitorima za izgradnju elektrana, kako bi vlada i njen brzo rastući broj stanovnika podstakli ekonomski rast.

Ovi operateri, poznati kao nezavisni proizvođači električne energije (IPP), osigurali su liberalne pogodnosti od vlade, uključujući državna jamstva i povrate vezane za dolar, kao i obaveze plaćanja za čak neiskorištenu električnu energiju.

Finansijska sredstva su uglavnom usmjerena u elektrane na ugalj ili plin, što je cijene električne energije povezalo s fluktuacijama na globalnom tržištu fosilnih goriva, pri čemu su tarife električne energije u Pakistanu više nego udvostručene u posljednje tri godine.

Vlada je također smanjila subvencije i prenijela isplate za kapacitet plaćanja proizvođačima električne energije na potrošače, što predstavlja veliki teret za veći dio društva u zemlji poput Pakistana, gdje oko 40 posto stanovništva živi ispod granice siromaštva koju definišu UN.

Industrijske grupe u Pakistanu žale se da su troškovi energije dvostruko veći nego za kompanije u Indiji i Bangladešu, zbog čega su neke fabrike bile primorane da obustave rad.

"Ko god još uvijek uspijeva da posluje – (a među njima sam i ja) – to je zahvaljujući korištenju ovih sistema solarne energije", rekao je za RSE Ijaz Bacha, vlasnik fabrike i glasnogovornik industrije mermera u provinciji Khyber Pakhtunkhwa.

Obrada mermera je glavna industrija u ovoj provinciji, a Bacha navodi da je između 30 i 40 posto proizvođača zatvoreno u posljednje dvije godine.

Bacha ističe da su računi za struju njegove firme značajno opali od prelaska na solarnu energiju, pri čemu je mjesečni račun pao sa dva miliona rupija (7.300 dolara) na 1,2 miliona rupija (4.300 dolara). Dodaje da su te uštede održale njegov posao, ali su bile moguće samo zahvaljujući investiciji od 25 miliona rupija (90.000 dolara), iznosu koji mnogi vlasnici preduzeća u Pakistanu teško mogu priuštiti.

"Vjerujem da će većina industrija (u Pakistanu) sljedeće godine preći na solarne sisteme jer je opstanak bez njih nemoguć", rekao je Bacha.

Suočavanje s neizvjesnošću

Dok se suočavaju s međusobno povezanim problemima duga i energije, potrošači kažu da se nose sa nestabilnim političkim odlukama.

Pakistan je 2017. godine uveo sistem "neto mjerenja", gdje korisnici mogu prodavati višak energije koju proizvedu sa solarnim panelima nazad u državnu mrežu. Međutim, u martu je vlada najavila mogućnost ukidanja ove politike kako bi ispunila kriterije MMF-a u vezi sa državnim troškovima, u pokušaju stabilizacije ekonomije.

Uprkos zabrinutosti savezne vlade, provincijske vlade Pendžaba – doma za više od polovine stanovništva zemlje – i Sinda (preko 50 miliona ljudi) sada nude besplatne ili subvencionirane solarne panele kako bi pomogle domaćinstvima s niskim primanjima.

Savezna vlada također pregovara o reprogramiranju duga, s nadom da će stabilizovati mrežu i smanjiti oslanjanje na fosilna goriva.

Pakistanski ministar energetike Awais Leghari rekao je za Financial Times u septembru da vlada pregovara sa kineskim i domaćim investitorima o dugovima elektroenergetskog sektora i istražuje načine za privatizaciju određenih kompanija.

Ali ministar je također izrazio zabrinutost da kontinuirano interesovanje i korištenje solarnih panela rizikuje da mreža postane "nepristupačna" zbog trajnog gubitka korisnika koji plaćaju.

"Potražnja se smanjuje. To je veliki problem za nas", rekao je.