Dostupni linkovi

Pakistansko-indijske špijunske hronike


Kupac u knjižari u Islamabadu čita ‘Špijunske hronike’, novu knjigu bivšeg šefa obavještajne službe za Indiju i Pakistan koja je izazvala veliku buru u obje ove zemlje.
Kupac u knjižari u Islamabadu čita ‘Špijunske hronike’, novu knjigu bivšeg šefa obavještajne službe za Indiju i Pakistan koja je izazvala veliku buru u obje ove zemlje.

Pišu: Daud Khattak i Frud Bezhan (Priredila: Asja Hafner)

Pakistan i Indija vodili su krvave ratove od njihovog stvaranja 1947. godine i nastavljaju s gotovo svakodnevnim sukobima zbog podijeljene regije na Himalajima, Kašmira.

Tako da je za bivšeg šefa obavještajne službe ove dvije nuklearne sile na suprotstavljenim stranama izgledalo gotovo nezamislivo da bude koautor knjige koja rasvjetljava kako se one međusobno nadmudruju.

Ipak, to je upravo ono što je uradio penzionisani general Asad Durani, šef dijela pakistanske obavještajne službe zadužene za unutrašnje poslove (sa skraćenicom ISI) u periodu od 1990. - 1992. zajedno s njegovim kolegom A.S. Dulatom, koji je vodio indijsko krilo za istraživanja i analizu (sa skraćenicom RAW) od 1999. do 2000.

Njihova knjiga, „Špijunske hronike: RAW, ISI i iluzija mira“ zasniva se na tajnim diskusijama između dva bivša špijunska šefa koje su vodili po hotelima širom Azije. Indijski novinar Aditja Sinha organizovao je i nadgledao ovu književnu operaciju i sve stavio na papir.

U ekskluzivnom intervjuu za RFE/RL Radio Mashaal, Dulat je rekao: ”Ovo su zapažanja dva čovjeka sa suprotnih strana. Svaka riječ je istinita jer mi to znamo.”

Ova jedinstvena knjiga daje zapanjujuća saznanja o konfliktu u Kašmiru, tajnu ulogu Pakistana u ratu u Afganistanu i raciji SAD-a u kojoj je u Pakistanu ubijen lider Al-Kaide, Osama bin Laden.

U Indiji je knjiga naišla na dobar prijem, a Dulat je dao nekoliko televizijskih intervjua. Ali u Pakistanu, Duranijeve tvrdnje – često u sukobu sa zvaničnim stavovima – nailaze na kritiku. Privodila ga je vojska kako bi objasnio svoje postupke. Takođe mu je zabranjeno da napusti zemlju.

Navodimo neke od najintrigantnijih navoda koje se mogu naći u knjizi:

Saučesništvo Pakistana u raciji u kojoj je ubijen Bin Laden

Tim američkih marinaca je 2011. godine iz Afganistana doletio na teritoriju Pakistana i ubio Bin Ladena na tajnom posjedu u gradu Abotabadu na sjeveru Pakistana gdje se krio gotovo cijelu deceniju. Zvanični Pakistan je insistirao da je saznao za američku operaciju tek nakon što je ona izvedena i pošto su marinci napustili zemlju.

„U jednom trenutku ISI je vjerovatno dobio podatke o posjedu. Ovi podaci su predani SAD-u zbog međusobnog dogovora koji je bio u procesu“, Durani je sugerisao u knjizi, što je teza koja je u suprotnosti sa zvaničnim stavovima Islamabada.

„Možda smo mi ti koji su to rekli Amerikancima… pravit ćemo se kao da nismo znali“, dodao je Durani, nastavljajući da spekuliše o tome zašto je vlada poricala da je bila upoznata s ovom akcijom američkih marinaca. „Ako poričemo bilo kakvu ulogu, to može biti zbog toga da se izbjegnu političke zavrzlame. Sarađivanje sa SAD-om kako bi se eliminisala osoba koju u Pakistanu mnogi smatraju ‘herojem’ moglo bi da osramoti vladu.“

„Za Pakistan, optuživanje za nekompetentnost mnogo je prihvatljivije od saučesništva“, napisao je. „Kako nije znao da američki helikopteri ulaze 150 kilometara unutar teritorije države?“

Lokalni stanovnici pokušavaju da vide preko kapije u posjed na kojem je lider Al-Kaide, Osama bin Laden ubijen u Abotabadu, u maju 2011.
Lokalni stanovnici pokušavaju da vide preko kapije u posjed na kojem je lider Al-Kaide, Osama bin Laden ubijen u Abotabadu, u maju 2011.

Nakon racije, Islamabad je optužio pakistanskog doktora Šakila Afridija da provodi lažnu kampanju vakcinacije koju je koristio kao paravan da sakuplja DNK uzorke od članova Bin Ladenove porodice kako bi pomogao CIA-i da ga locira. Afridija nisu teretili za ove optužbe. Ali Durani je napisao da Afridi nije bio jedina osoba koja je otkrila gdje se nalazi Bin Laden.

„Nisam imao sumnje da je penzionisani pakistanski oficir obavještajne službe istupio i rekao Amerikancima“, napisao je Durani, sugerišući da je oficir primio dio, ako ne cijelu svotu, od 25 miliona američkih dolara kao nagradu za informaciju koja je vodila do Bin Ladena, njegovog hvatanja i smrti.

Dulat je u knjizi napisao da je procjena Indije koja se odnosila na ovu situaciju „ista, da je njega [Bin Ladena] izručio Pakistan“.

U intervjuu za RFE/RL koji je urađen tokom juna, Dulat obrazlaže svoje komentare, izjavljujući da je “Pakistan čuvao Osamu i Pakistanci su znali gdje se on nalazi i mislim da su Amerikanci nekako to ukopčali i rekli su Pakistancima: ‘Vidite, mi znamo gdje je on’, i onda rekli: ‘Ne miješajte se’. Možda je postojao CIA doušnik u Pakistanu“, general Durani je takođe to nagovijestio.

Pakistanska podrška afganistanskim talibanima

Afganistan, Sjedinjene Američke Države i Indija dugo vremena su optuživale Pakistan da pruža utočište afganistanskim talibanima na teritoriji Pakistana i da propušta da goni militante, optužbe koje je Islamabad dosljedno odbacivao.

Ipak, 2006. godine Sartadž Aziz, savjetnik za spoljne poslove za pakistansku vladu, javno je priznao prvi put da Islamabad ima značajan utjecaj na talibane zbog “vođstva u Pakistanu”.

Godine 2015. bivši vojni diktator Pervez Mušaraf je otkrio da su postojali militanti koje je podržavao Pakistan, a koji su bili neka vrsta zastupnika talibana u Afganistanu.

U knjizi Durani potkrepljuje rašireno vjerovanje da Islamabad zatvara oči pred prisustvom afganistanskih talibana u Pakistanu.

“Ako bi im se suprotstavili, okrenuli bismo još više naših ljudi protiv nas, ali takođe i druge grupe koje nam nikada nisu naškodile”, napisao je.

Navodni talibanski borci i drugi militanti stoje vezanih ruku dok ih predstavljaju medijima u štabu policije u Džalalabadu, istočni Afganistan, početkom 2018.
Navodni talibanski borci i drugi militanti stoje vezanih ruku dok ih predstavljaju medijima u štabu policije u Džalalabadu, istočni Afganistan, početkom 2018.

Durani je napisao da, nakon invazije koju je predvodio SAD, režim talibana je oboren 2001. godine, „Pakistan je pokušao da pomogne svime što je imamo na raspolaganju uprkos pritiscima“, od međunarodne zajednice da prekine veze s militantnim grupama koje je Islamabad priznao i podržao tokom njegove vladavine od 1996. do 2001. “Izgubiti takav kapital nešto je od čega se vrlo lako nikada nećete oporaviti”, napisao je.

Indija je bila ključni saveznik afganistanskoj vladi i potrošila je milijarde na infrastrukturne projekte. Pakistan je takođe optužio New Delhi da pokušava da ih opkoli tako što proširuje svoje aktivnosti i utjecaj u Kabulu.

Govoreći za RFE/RL, Dulat je rekao da New Delhi razumije da “Pakistan ima više udjela u Afganistanu”, ali da „Indija neće tek tako nestati iz Afganistana“.

Dulat je takođe reko da je New Delhi „previše uložio na Amerikance“ u Afganistanu i da bi trebao igrati veću ulogu u mirovnom procesu. „Nisao znao da li je Indija govorila s talibanima, ali vrlo mi je jasno da bismo mi trebali govoriti s talibanima. Ako smo angažovani oko talibana, vrlo dobro. Ako nismo, krajnje je vrijeme da se angažujemo.“

Pakistanska podrška za kašmirske pobunjenike

Indija i Pakistan su vodili dva rata zbog podijeljene oblasti na Himalajima, Kašmira, na koji obje zemlje polažu pravo.

Pobunjenici u većinski muslimanskoj regiji bore se protiv indijske vladavine od 1989. godine. Indija optužuje Pakistan da naoružava i obučava antiindijske pobunjenike. Pakistan to poriče, govoreći da nudi samo moralnu i diplomatsku podršku militantima i Kašmircima koji se protive vladavini Indije.

Skoro 70.000 ljudi je ubijeno tokom ustanka i sukoba koji su rezultirali slomom indijske vojske.

„Kada se dogodio kašmirski ustanak, nismo znali koliko daleko će otići“, napisao je Durani. „Nismo željeli da izmakne kontroli, što bi dovelo do rata koji nije željela nijedna od sukobljenih stran.“ (…) „Snage ISI-ja u kašmirskom buntu nisu bile nimalo uspješne.“

Oficir za bezbjednost prolazi pored zapaljene gume usred nemira u Kašmiru, u gradu Srinagaru, krajem maja 2018.
Oficir za bezbjednost prolazi pored zapaljene gume usred nemira u Kašmiru, u gradu Srinagaru, krajem maja 2018.

Durani je takođe sugerisao da je Pakistan stvorio Konferenciju Hurijet (Sloboda) svih strana, osnovni savez separatista u dijelu Kašmira pod kontrolom Indije, da bi upleo svoje planove u kašmirskoj regiji.

„Gledajući unazad na evoluciju kašmirskog ustanka tokom 1990. godine, mislim da je formiranje Hurijeta s idejom da pruža političke smjernice pokretu otpora bila dobra stvar“, napisao je. „Odustajanje od upravljanja pokretom, dopuštanje različitim frakcijama da rade šta im se prohtije, apsolutno nije bila dobra stvar.“

Većina Kašmiraca podržava ciljeve pobunjenika dok istovremeno učestvuju u građanskim uličnim protestima protiv indijske kontrole. New Delhi se optužuje da se bezobzirno obrušava na demonstrante.

„Ponekad situacija u Kašmiru bude toliko loša da se dođe do stanja očaja“, Dulat govori RFE/RL. „Angažman je ključ za rješenje u Kašmiru. Ali nismo se adekvatno i dovoljno angažovali.“

Južno-azijska unija?

Možda je najintrigantnija sugestija koju je Durani iznio kao prijedlog za postizanje mira ponovno ujedinjenje potkontinenta u konfederaciju kakva je Evropska unija.

Pakistan i Indija su izašli iz britanske kolonije Indije koja je podijeljena 1947. i tako je stvoren Pakistan s muslimanskom većinom i Indija s većinskim stanovništvom hindusa.

“Mi možemo razmatrati kretanje ka konfederaciji, a onda i ka ujedinjenoj Indiji”, napisao je Durani u napomenama koje su razljutile tvrdolinijaške konzervativce na obje podijeljene strane.

“Trenutno je nemoguće kreirati koaliciju ili uniju kao što je Evropska unija, čija relevantnost je sama po sebi upitna, ali u nekoj fazi možemo zamisliti zajedničku valutu ili zakone koji se primjenjuju kada razvijemo novu Južnoazijsku uniju: Konfederaciju Južne Azije”, napisao je Durani. “Delhi kao glavni grad Unije. Integrisane vojne snage. Srazmjerno smanjene snage.”

Facebook Forum

XS
SM
MD
LG