Malo ko od mlađih generacija zna da su bosanski Jevreji poslije progona iz Španije krajem 15. vijeka i dolaskom na Balkan, govorili ladino jezik. Danas se samo pojedini sjećaju jezika svojih baka - nona.
Kako je nakon posljednjeg rata u Bosni i Hercegovini mali broj Jevreja ostao u Sarajevu, nekolicina njih pokušava otrgnuti od zaborava i ovaj segment jevrejske kulture i tradicije.
Do prije Drugog svjetskog rata, svaki peti stanovnik Sarajeva govorio je ladino. U Narodnom pozorištu priređivale su se predstave na ovom jeziku.
Zapravo, bosanskohercegovački Jevreji dali su bitan doprinos razvoju različitih grana ladino književnosti.
"Početak ženske dramaturgije na ladinu na svjetskom nivou vezan je za Sarajevo. Jedna žena, Sarajka, Laura Papo Bohoreta - je prva žena koja je pisala drame na ladino jeziku. Međutim, holokaust i istrebljenje bosanskohercegovačkih Jevreja nisu bili samo genocid, već i urbicid jer su ubili jedan bitan dio duše ovog grada, i lingvocid jer je ubijen, skoro pa u potpunosti, jedan jezik", ističe za RSE Sarajlija Eliezer Papo sa dugogodišnjom adresom u Izraelu, inače profesor na Ben-Gurion Univerzitetu u Beershebi, direktor Centra za ladino kulturu "Moshe-David Gaon", te nerezidentni rabin za BiH.
Sarajevski Jevreji starijih generacija danas rijetko govore ladino. Ako prozbore koju riječ na ovom jeziku - onda je to najčešće u okviru porodice pogotovo u svečanim prilikama poput vjerskih praznika.
"Mislim da nijedna moja baka, nona, nije pravilno govorila govorila naš jezik. One su još uvijek miješale, i tu je bilo igranja i sa padežima i sa raznim riječima koje su imale sufikse španske dok je riječ bila srpsko-hrvatska. Ali, već generacija mog oca i moje majke su govorili čisto, mada su i oni ponekad miješali jezike", ističe Erna Kaveson Debevec, članica Jevrejske opštine Sarajevo.
Mnogi Jevreji rado se sjećaju ladina jer su ih na tom jeziku uspavljivale njihove bake - none.
"Pjevale su uspavanke 'Cara mili lavu' – 'Perem ti glavu', 'por buenos soños' – 'za dobar san', 'para tutta noche' – 'za cijelu noć'. I sad u glavi čujem pjesmicu koju mi je baka pjevala", kaže Moris Albahari, član Jevrejske opštine Sarajevo.
Pored uspavanki, Albahari ističe i ljepotu starih ljubavih pjesama pisanih na ladinu.
"Jedna pjesma glasi 'Mama, jo tengo novia' – 'Mama, imam zaručnicu', 'vienti años es muchu' – 'dvadeset godina je dosta', 'asarme cero jo' – 'oženi me' ", navodi Albahari.
Erna Kaveson Debevec odlučila je dio porodične konverzacije na ladinu sačuvati od zaborava u knjizi poslovica koja će uskoro biti objavljena.
"Kod mladih bračnih parova govorilo se 'Lus primerus añus rijin lusti žadus' – što znači 'Prvih godina smiju se krovovi'. To bi bilo jako smiješno u doslovnom smislu, međutim, u prenesenom značenju to znači da se u prvoj godini braka dešavaju svakakve stvari dok se ljudi ne naviknu jedno na drugo, pa se stoga kaže 'smiju se čak i krovovi' ", ističe Kaveson Debevec.
Jedinstvena pojava ladino jezika jeste da je uz temelj španskog, nastavio da se razvija i miješanjem portugalskog, italijanskog i turskog jezika, pojašnjava Moris Albahari.
"Kad bi neko rekao 'Demi džozlukas' – 'Daj mi naočale'. 'Džozluk' je turska riječ za naočale, a zašto? Krajem 15. vijeka kada smo protjerani iz Španije nisu postojale naočale kao tehnološki napredak, već je bio samo monokl od brušenog stakla. Jevreji, koji su došli ovdje, uzeli su tursku riječ 'džozlukas'. Inače, na španskom se naočela kažu 'ohias'. Ili, ako bi neko u mojoj porodici kazao 'Vamos injuntu' (indžuntu) rekao je 'Idemo zajedno'. 'Injuntu' je na španskom, a mi smo uzeli tursku riječ i kažemo 'Vamos inđuntu' – 'Idemo đuture' ", pojašnjava Albahari.
Profesor Eliezer Papo navodi da je dolaskom Jevreja Sefarda na prostore Balkana, nakon protjerivanja sa Pirinejskog poluotoka 1492. godine, došlo do miješanja kultura, pa time i jezika.
"Ladino, uopšte na području cijelog Osmanskog carstva, zadržava neke morfološke pretklasičnog španskog, naprimjer, Đ - Ž - Š su foneme koje su u savremenom španskom reducirane na H. Znači, na ladinu se kaže 'Mužer', a na modernom španskom 'Mujer' (slovo J se u španskom izgovara kao H, op.a.); na ladinu se kaže 'Đente', a na modernom španskom 'Gente' (slovo G ispred E se u španskom izgovara kao H, op.a.)", ističe Papo.
Pored preuzetih riječi iz srpsko-hrvatskog jezika, desio se i fonetski preobražaj ladina.
"Ako je u ladinu 'haham' odnosno 'rabin', 'hahamiko' je 'mladi rabin', a u bosanskom ladinu se to palatalizuje pa se kaže 'hahamiću' ili 'kazića', znači 'kaza' je 'kuća', 'kazika' je - svugdje u Osmanskom carstvu - 'mala kuća', a u Sarajevu 'kazića' ", objašnjava Papo.
Nedavno je pokrenuta inicijativa da se izučavanje ladina uvrsti u program fakulteta u Bosni i Hercegovini. Time se želi sačuvati od zaborava ne samo jezik, već i kultura te tradicija jevrejskog naroda.
"To je inicijativa koja za cilj ima da ljude školuje da jednog dana, barem, pobudi interesovanje za ponovno istraživanje nečega što je, rekla bih, dosta jedinstveno - da je cijela jedna književnost stvorena na ladinu i pohranjena u arhivu i nedostupna. To je takva šteta za čovječanstvo i nadamo se da ćemo ovim dati mali doprinos", kaže za RSE Amira Sadiković, profesorica na sarajevskom Filozofskom fakultetu, te dodaje:
"Ovi predmeti će biti uvedeni u sklopu Odsjeka za književnosti naroda Bosne i Hercegovine. To će biti izborni predmeti koje mogu uzeti studenti ovog odsjeka, cijelog Filozofskog fakulteta, te cijelog Univerziteta. Nadam se da nije preambiciozno kad kažem da će ti predmeti već od iduće akademske godine u ljetnom semestru biti dostupni, a koji će se baviti književnošću, jezikom i tradicijom Jevreja u BiH, te književnošću, jezikom i tradicijom Roma u BiH. Nadamo se da ćemo u godini nakon toga srodne predmete moći ponuditi i na engleskom jeziku."
Izučavanje ladina u Bosni i Hercegovini je ideja koju ova zemlja, prema riječima profesora Eliezera Pape, duguje prema jevrejskom narodu.
"Sarajevo i Bosna i Hercegovina duguju sebi da vrate dio vlastite prošlosti. Naš cilj nije revitalizacija jezika. Naš cilj je revitalizacija kulture, drugim riječima, osposobljavanje mladih stručnjaka, ne nužno Jevreja, da se uhvate u koštac sa sefardskim kulturnim blagom u Bosni i Hercegovini", zaključuje Papo.
