Ostavke u Crnoj Gori vrlo su rijetke. A i kada do njih dođe taj lični, moralni odgovorni čin po pravilu bude obemismšljen narednim potezima.
U nekim zapadnoevropskim državama ostavka je sasvim prirodna posljedica skandala koji ogolijevaju prestupe, greške ili političke privilegije. Tako je recimo njemački predsjednik Kristijan Vulf prije tri godine dao ostavku nakon što je objelodanjeno da je kredit uzeo po povoljnijim uslovima od onih koji su bili dostupni drugim građanima. Nije to jedini slučaj – poslije skandala oko plagijata njemačka ministarka obrazovanja podnijela je ostavku. Ministar finansija Kipra je napustio funkciju čim je formiran odbor sa zadatkom da ispita zašto je zemlja u krizi. Mnogo je sličnih primjera.
Identične i mnogo drastičnije situacije i skandali u Crnoj Gori, u većini slučajeva nijesu imali takav epilog. Ostavka je prava rijetkost, a oni koji su se odlučili na taj potez, postarali su se da naknadno obesmisle. Bivši ministar saobraćaja Andrija Lompar je nakon željezničke tragedije na Bioču u kojoj je stradalo blizu pedeset ljudi podnio ostavku iz moralnih razloga, ali se u sljedećoj Vladi vratio na istu poziciju. Nedavno je ostavku zbog smrti bebe koja je bila žrtva nehigijenskih uslova u bjelopoljskom porodilištu podnio i ministar zdravlja Miodrag Radunović, ali se već nakon par mjeseci pojavila informacija da mu je premijer našao novo uhljebljenje u svom kabinetu – na mjestu savjetnika za lokalnu samoupravu. Novinar crnogorskog nedjeljnika Monitor Zoran Radulović kaže da to već postaje pravilo.
„Imamo tri ministra koja su podnijela ostavku, jer je bilo ljudski podnijeti ostavku – nekadašnji ministar inostranih poslova, nekadašnji ministar saobraćaja i bivši ministar zdravlja. Sva trojica su se vratili na tu ili slične funkcije. Branko Perović u diplomatiju, Andrija Lompar na isto mjesto sa koga je otišao, a Miodrag Radunović sada ide na jedno mjesto gdje jednom ljekaru i ministru koji nije uspio da u svom resoru obezbijedi lavabo sa toplom vodom ne priliči da bude. Savjetnik za lokalnu samoupravu bi trebalo da bude neko ko nešto o tome zna, a ne ko je štetan onoliko koliko su rukovodeći ljudi u crnogorskom zdravstvu bili pa su ga doveli na nivo 18. vijeka, gdje je opasnije poroditi se u porodilištu nego u štali“, kaže Radulović.
Božena Jelušić, profesorica književnosti, kaže da je ostavka u Crnoj Gori potpuno obesmišljena.
„Ovo, po mom mišljenju, ukazuje na jedan daleko ozbiljniji problem. Načelo društva je njegova zatvorenost iz koga slijedi samo horizontalna pokretljivost građana. Dakle, ljudi se mogu kretati samo unutar svog stratosa u odnosu na raspodjelu društvene moći i blagostanja. U takvim društvima nema vertikalne pokretljivosti, kao najvažnijeg načina da se društvo etički i ekonomski ventilira, da postane zdravo. Ljudi u takvim zajednicama gube vjeru i u sebe i u svoje mogućnosti i obrazovanje im ništa ne donosi“, smatra Jelušić.
Zoran Radulović kaže da je ostavka u crnogorskom društvenom životu više znak slabosti „nego priznanje odgovornosti i osjećaj dostojanstva koje vas tjera da ne radite nešto za šta niste sposobni, ili da ne radite ono što vam se ne sviđa".
"Poruka je jasna – jedini grijeh koji možete počiniti kada se domognete mjesta u crnogorskoj vlasti je da budete nelojalni onome iznad sebe u tom lancu koruptivne ishrane. Sve drugo može biti oprošteno, zabašureno. U najgorem slučaju naći će se neki partijski dobrovoljac da preuzme krivicu, a šef brine o vama i nad vama. On će naći zgodno mjesto, uvijek. To ili neko bolje, nećete biti zaboravljeni. Ako nema državnog uhljebljenja biće neka državna nagrada“, kaže Radulović.
Problem je, smatra Božena Jelušić, što je u Crnoj Gori na vrhu društvene piramide moći partijska oligarhija „u kojoj gotovo da nema nikakve smjene, sem umiranjem, dakle prirodnim nestajanjem".
"U pitanju je jedan džinovski džep koji je doslovce zatvorio društvo i u cjelini mu onemogućio razvoj. Ostavke koje pominjete samo su ono što u nastavi nazivamo očigledno sredstvo. One pokazuju bolest društvenog organizma i naravno pokreću snažno pitanje etičke dimenzije u društvu koje šalje poruku – ili otimajte, ili uđite u vladajuću partiju ili bježite iz zemlje“, zaključuje naša sagovornica.
