Nedavni samit u Beču bio je prilika da se civilni sektor sa Zapadnog Balkana pojavi za istim stolom sa predstavnicima Brisela i odredi ključne smjernice u budućoj saradnji, od koje mnogo očekuju i jedni i drugi.
Jovana Marović iz Instituta Alternativa prenosi ključne preporuke sa Bečke konferencije:
„Uzimajući u obzir kontekst i važnost samita, odnosno prisustvo lidera EU i regiona, civilno društvo je u Beču imalo za cilj da skrene pažnju na neka bitna pitanja koja su bez razloga zanemarena u državama članicama, ali i od same EU. To su pitanja transparentnosti, dostupnosti pojedinih informacija i dokumenata u procesu evropskih integracija. Drugi cilj predstavnika civilnog društva je bio da istaknu značaj intenzivnijeg uključivanja civilnog društva u reformske procese, te potrebu konstruktivnijeg pristupa od strane Vlada zemalja Zapadnog Balkana i EU u obezbeđivanju uslova za uključivanje svih zainteresovanih strana u kreiranje i praćenje provođenja javnih politika, odnosno aktivan doprinos u procesu demokratizacije ovih zemalja. Međutim, tu je i važnost učešća u rješavanju bilateralnih pitanja, gdje bi civilno društvo takođe moglo da doprinese, što je prepoznato na samom kongresu i kroz deklaraciju koja je nastala na osnovu inputa organizacija civilnog društva.“
Mladi i njihov aktivizam, kao i problemi sa kojima se suočavaju, bili su predmet radionica održanih na marginama skupa lidera regiona, dodaje Marović:
„Bilo je konkretno priče o povezivanju mladih u kontekstu regionalne saradnje o tome koji su najbolji pristupi i da li ovi predloženi kanali komunikacije odgovaraju za umrežavanje mladih. Na samom forumu civilnog društva, predstavnica Makedonije je govorila o problemima mladih i o tome koliko je značajno to umrežavanje mladih u regionu.“
U međuvremenu, organizacije i inicijative mladih u oblasti ljudskih prava godinama unapređuju međusobnu saradnju, ali to još nije dovoljno. To se vidi kroz radikalizaciju mladih u regionu, kojoj doprinose zvanične politike i dalje oslonjene na nacionalističku prošlost.
„Mogućnost saradnje je nedovoljno pristupačna svima, pa i dalje veliki broj mladih u regionu živi zatvoreno u svojim sredinama bez mogućnosti kvalitetne razmjene sa drugima, u smislu boljeg upoznavanja i razumijevanja drugih. To, uz brojne dodatne činioce, dovodi do sporadične radikalizacije mladih generacija, koja se ogleda i u konzervativnim političkim preferencama koje su ne rijetko obojene nacionalizmom. Podsticaji na nacionalnim nivoima od strane zvaničnih politika koje utiče na obrazce isčitavanja bliske istorije, koja se usvaja kroz obrazovni sistem i medije, su glavna prepreka snažnom unutargeneracijskom partnerstvu, pa se u regionu izbori i dalje dobijaju na strahu od komšija, a neki novi klinci i dalje ispisuju nacionalističke grafite“, zaključuje Ivana Vujović iz NVO Juventas.
