Piše: Golnaz Esfandiari
Kamil Ahmadi proveo je godine u Iranu proučavajući neke od najosjetljivijih elemenata društva.
Njegovo veomo hvaljeno antropološko djelo osvijetlilo je probleme brakova s djecom, seksualne orijentacije, manjina i etničke pripadnosti, kao i službenu šutnju u vezi s kontinuiranom praksom sakaćenja ženskih genitalija u Iranu, piše redakcija Radija Slobodna Evropa na engleskom jeziku (RFE/RL).
U novije vrijeme, dok je kao jedan od najnovijih slučajeva dvojnih državljana kojeg je iranski režim optužio za špijunažu u korist Zapada, za što ga očekuje dugogodišnja kazna zatvora, Ahmadi je dospio na naslovnice zbog smjelog bijega iz Irana pješice planinskim putem preko sjeveroistočne granice.
No iskazi triju žena, čiji je identitet poznat redakciji RFE/RL, ali koje su govorile pod uslovom anonimnosti iz straha za vlastitu sigurnost, sugerišu da priča o Ahmadiju, rođenom Irancu koji se školovao u Velikoj Britaniji, može uključivati i mračniju stranu - seksualne napade i slično predatorsko ponašanje prema ženama.
Dvije žene terete ga za seksualne napade koji datiraju unatrag nekoliko godina i, u jednom slučaju, uz moguću upotrebu narkotika. Druga kaže da je jednom iz kupatila izašao razgolićen tražeći da ga ona dodiruje.
Nakon što ga je RFE/RL kontaktirao e-poštom, Ahmadi je tražio imena žena koje su ga optužile kako bi se branio. Također je pristao na razgovor Skajpom (Skype), ali je kasnije e-poštom rekao da traži pravni savjet.
Ahmadi je u prošlosti više puta odbacio navode o seksualnom zlostavljanju.
U izjavi za Gardijan (The Guardian) 12. februara, koji je istog dana objavio priču o seksualnim optužbama protiv njega, nazvao je tvrdnje "namjernom klevetom i neutemeljenim navodima, ali također vrlo dobro i namjerno organizovanom, kako na državnom tako i na ličnom nivou".
Ahmadi je dodao da su neki ljudi "koristili svoj pol" kako bi "oslabili moje naučno istraživanje i lični stav" i "stvorili prepreke u mom životu... u njihovoj želji da steknu moć".
Većina javnih optužbi koje su se ranije pojavile protiv Ahmadija - i koje su navodno potakle njegovo izbacivanje iz udruženja sociologa prošle godine - anonimne su.
RFE/RL zna identitet žena koje ga tuže i sačuvao je njihovu povjerljivost, jer bi se mogle suočiti s krivičnim progonom iranskih strogih islamskih vlasti čak i zbog "učešća" u seksualnom odnosu bez pristanka - ako sud ne prihvati njihove optužbe za napad nakon što ispričaju svoje priče.
Žene se također plaše da bi se mogle suočiti sa sramoćenjem i odbacivanjem porodice i prijatelja.
Istraživanje ranjivih
Kao istraživač čiji se rad često fokusirao na ranjive članove društva, Ahmadi je bio u bliskom kontaktu sa ženama koje su u mladosti pretrpjele sakaćenje genitalija ili su lezbijke u zemlji koja službeno ne priznaje homoseksualnost.
Navodi protiv Ahmadija prvi su put objavljeni na društvenim mrežama krajem avgusta kada je svjetski pokret #MeToo prvi put dobio zamah u Iranu.
Uključivao je veliki broj izvještaja o seksualnom zlostavljanju ili silovanju Iranki koje su, u nekim slučajevima, imenovale svoje navodne zlostavljače.
Osam žena objavilo je svoja svjedočenja o navodnom zlostavljanju na feminističkom Tviter (Twitter) nalogu pod nazivom Bidarzani protiv muškarca čiji su inicijali "KA" ili, u jednom slučaju, identifikovanog kao "gospodina X."
RFE/RL je preko izvora saznao da je Ahmadi bio meta tih optužbi.
Potom je 2. septembra Ahmadi na društvenim mrežama objavio saopštenje rekavši da "se izvinio" zbog nekih grešaka "na poslu i zbog povrijeđivanja pojedinih osoba" zbog, kako je rekao, "mog opuštenog stava i različitih pogleda na odnose".
Detalji optužbi
U vrijeme optužbi na društvenim mrežama Ahmadi je čekao izricanje presude po optužbi za špijunažu, krivično djelo koje iransko pravosuđe često provodi protiv dvojnih državljana i koje se koristi kao uslov u pregovorima sa Zapadom.
U septembru je Ahmadi izbačen iz Iranskog udruženja sociologa, gdje je bio šef grupe koja se fokusirala na sociologiju djetinjstva.
Udruženje je saopštilo da je njihov upravni odbor "pomno istražio" navode o seksualnom zlostavljanju ženskih kolegica protiv Ahmadija navodeći "dostupne dokaze" zbog kojih se Ahmadi izbacuje radi "zloupotrebe položaja moći" i "zloupotrebe odnosa izgrađenih na povjerenju". Zaključeno je da je "ponašanje rezultiralo seksualnim zlostavljanjima nekih mlađih kolegica".
Nakon opasnog bijega Ahmadija na Zapad ranije ovog mjeseca, RFE/RL razgovarao je s tri žene koje su ga optužile za seksualno maltretiranje nakon što su ga upoznale kroz istraživačke projekte o polu, dječjem radu ili problemima manjina.
Dvije žene ponudile su detaljna svjedočenja o napadima koje je navodno počinio Ahmadi.
Druga je rekla da se pred njom pojavio razgolićen nakon što ju je pozvao u svoj stan i pokušao je uvjeriti da pogleda i dodirne njegove genitalije. Rekla je da je tokom tri godine koliko su radili zajedno Ahmadi pokušavao manipulisati njome i nagovoriti je na polni odnos.
Sve tri žene navele su osjetljivost takvih pitanja u iranskom društvu, gdje su žene često krive za seksualno uznemiravanje ili čak silovanje.
Dokazivanje zločina poput silovanja izuzetno je teško i žrtve se mogu suočiti s kaznom na temelju zakona koji kažnjavaju seksualne odnose van braka.
Slične priče
Marzi Mohebi, advokatica sa sjedištem u gradu Mašhad, rekla je za RFE/RL da su joj se obratile četiri žene koje su Ahmadija optužile za seksualni napad.
Rekla je da vjeruje tvrdnjama žena, ali da nakon nekoliko godina od napada nisu imale dovoljno dokaza da dokažu svoje slučajeve na iranskom sudu.
"Oni s kojima smo razgovarali imali su njegove SMS poruke, tekstove njihovih razmijenjenih poruka na Votsapu (Whatsapp) i Telegramu gdje ih je pozivao ili im prijetio, ali to nije bilo dovoljno čvrsto za [iranski] sud", rekla je Mohebi.
Aktivisti se već dugo žale na poteškoće u dokazivanju optužbi za silovanje u teheranskom pravosudnom sistemu, koji rutinski zanemaruje svjedočenja žena, dok muškarac obično ne daje iskaz.
Ako nisu dokazane, takve se optužbe mogu pretvoriti u krivični progon žena za seksualne prestupe po strogim islamskim zakonima o odnosima u zajednici van braka.
Mohebi je rekla da, iako se žene nisu poznavale, svi njihovi iskazi su slični.
"On bi svoje bi žrtve pronašao među djevojkama i ženama koje su aktivne u društvu i upoznao bi ih radi istraživačkog rada", rekla je.
Jedna od intervjuisanih žena, poznata istraživačica, izjavila je za RFE/RL da ju je Ahmadi seksualno napao prilikom posjete iranskoj provinciji prije otprilike 10 godina.
Druga, LGBT aktivistkinja, rekla je da ju je Ahmadi seksualno napao 2016. godine.
Sve tri žene koje su razgovarale za RFE/RL bile su u dvadesetim godinama kad su se dogodili navodni napadi.
Dale su slične izjave kako ih je Ahmadi pozivao u stan u kojem je boravio u Teheranu ili drugim gradovima. Rekle su da im je ponudio alkohol i, u jednom slučaju, žena je optužila Ahmadija da je bez njenog znanja stavio hašiš u šišu. Rekla je da joj se zavrtjelo u glavi i osjećala je da gubi svijest prije nego što je krenula leći. Kazala je da je Ahmadi ušao u sobu i seksualno je napastovao uprkos njenom protivljenju.
Nekoliko dana kasnije suočila se s njim usred, kako je izjavila za RFE/RL, sve veće ljutnje.
Druga žena je tvrdila da se, kad ju je Ahmadi napao, nije borila s njim jer se plašila da će je povrijediti.
"Nisam se fizički opirala", rekla je. "Izgledao je vrlo pijano i mislila sam, ako me povrijedi, kako ću to objasniti roditeljima?"
#MeToo stiže u Iran
Postala je prva žena koja je objavila svjedočenje o navodnom Ahmadijevom seksualnom napadu na stranici Bidarzani, u vrijeme prošlogodišnje kampanje na društvenim mrežama među Irankama koje su ukazale na seksualno zlostavljanje.
Rekla je za RFE/RL da ju je Ahmadi kasnije kontaktirao, tražeći od nje da to obriše uz prijetnje da će ako to ne učini iranskim vlastima prijaviti njen LGBT aktivizam.
U međuvremenu, čini se da je njeno izvještavanje o navodnom napadu potaklo nekoliko drugih Ahmadijevih žrtava se jave.
Bivša Ahmadijeva kolegica koja danas živi u Evropi rekla je za RFE/RL da je tokom godina bila svjedokom Ahmadijevog neprimjerenog i "neprofesionalnog" ponašanja i govora. Kazala je da nije svjedočila nijednom napadu.
Bivša kolegica, koja također nije željela biti imenovana, rekla je da je Ahmadi često razgovarao o seksu sa ženama koje su mu, čini se, vjerovale zbog radnog odnosa.
"Predstavljao bi se kao heroj koji je došao spasiti [iranske žene] od seksualnog lišavanja", rekla je. "Svjedočila sam tome mnogo puta."
Sve žene koje je RFE/RL intervjuisao, uključujući navodne žrtve, rekle su da su frustrirane nedavnim medijskim izvještajima koji Ahmadija prikazuju kao heroja jer je uspio pobjeći iz Irana.
Ahmadi je prije pet godina objavio često citiranu studiju o sakaćenju ženskih polnih organa koja je imala za cilj razbiti službenu šutnju vlasti zbog činjenice da se ta praksa naširoko provodi u nekim iranskim provincijama.
Ahmadi je navodno odrastao u gradu u kojem većinom žive etnički Kurdi i Turci, u blizini sjeverozapadne granice gdje se spajaju Turska, Irak i Azerbejdžan.
Emigrirao je u kasnim tinejdžerskim godinama u Ujedinjeno Kraljevstvo, gdje je studirao antropologiju na Univerzitetu Kent prije nego što se vratio u Iran 2010. godine, da bi, navodno, čuvao svog ostarjelog oca.
Uznemiravanje od strane države
Od tada su projekti na kojima je Ahmadi radio bili fokusirani na neke od najoštrijih iranskih socijalnih i kulturnih prijeloma, uključujući brak s djecom (koji je uz dozvolu suda i roditelja moguć za djevojčice od devet godina), seksualnu orijentaciju, etničku pripadnost i revolucionarnu studiju o neuspjehu zvaničnika da zaustave sakaćenja ženskih genitalija.
Iransko klerikalno vodstvo često odbacuje međunarodni pritisak za toleranciju prema tim i drugim pitanjima - uključujući diskriminatoran tretman žena i liberalnu primjenu smrtne kazne - kao miješanje Zapada.
Ahmadi se ranije žalio na navodno uznemiravanje iranske moćne Islamske revolucionarne garde koja ga je, kako je rekao, targetirala zbog njegovih istraživanja koja su koristili i drugi akademici i zastupnici.
Rođen u iranskoj manjinskoj kurdskoj zajednici, Ahmadi je u decembru osuđen na najmanje osam godina zatvora zbog navodne saradnje s neprijateljskom vladom - optužbom koju negira - te mu je naloženo da plati novčanu kaznu u iznosu od oko 600.000 eura.
Proveo je vrijeme u samici u ozloglašenom teheranskom zatvoru Evin, a pušten je uz kauciju prije nedavnog bijega u kojem je prošao kroz Irak i Tursku kako bi stigao do Evrope.
"Kazna koja mu je izrečena u Iranu je nepravedna", rekla je aktivistkinja koja tvrdi da ju je Ahmadi seksualno napao. "Ali u isto vrijeme javnost bi trebala znati ko je on. Vidjela sam oko njega mlade studentkinje - ove djevojke imaju pravo da znaju."
"Najvažnije je da muškarci poput njega koji rade te stvari shvate da se ne mogu izvući", rekla je još jedna navodna žrtva za RFE/RL.
Britanska aktivistkinja i doktorantica sa sjedištem u Velikoj Britaniji Zejnab Pejgambarzade rekla je da je saznala za optužbe o seksualnom napadu protiv Ahmadija 2017. godine. Prestupnici bi, prema njenim riječima, trebali odgovarati u takvim slučajevima.
"Ne treba se suočiti s krivičnim progonom zbog istraživanja", rekla je Pejgambarzade, koja je prošle godine potpisala peticiju kojom se poziva na puštanje Ahmadija iz zatvora. "Ali osobu koja se suočava s optužbama [za seksualno zlostavljanje] treba istražiti."
Istaknuta zagovornica ženskih prava iz Irana Suzana Tahmasebi smatra da Ahmadi treba odgovarati za svako "neoprostivo kršenje povjerenja s tim najranjivijim zajednicama i štetu koju je [navodno] nanio sociološkim istraživanjima u Iranu".
Facebook Forum