"Čin odmazde."
Ovim rečima Tatjana Mandić Rigonat, rediteljka Drame Narodnog pozorišta u Beogradu komentariše imenovanje Dragoslava Bokana, nekadašnjeg prvog čoveka paravojne formacije "Beli orlovi", za predsednika Upravnog odbora ove nacionalne kulturne ustanove.
Bokan je na to mesto postavljen odlukom Vlade Srbije koja je zvanično objavljena u "Službenom glasniku" 19. juna.
Istog dana oglasili su se predstavnici tri sindikata zaposlenih u Narodnom pozorištu koji su od Vlade i Ministarstva kulture zatražili povlačenje te odluke, uz napomenu da je Bokanova javna biografija u suprotnosti sa vrednostima koje Narodno pozorište neguje.
Dragoslav Bokan u razgovoru za Radio Slobodna Evropa (RSE), pak, tvrdi da to nije stav celog kolektiva Narodnog pozorišta i dodaje da je izložen "kenselovanju".
Ovo mu nije prva funkcija – 2023. imenovan u Savet Filološkog fakulteta, a od marta 2025. deo je tima pri Ministarstvu bez porfelja zaduženog za dijasporu.
RSE nije dobio odgovor od Vlade Srbije i Ministarstva kulture na osnovu kojih kriterijuma je Bokan postavljen na čelo Upravnog odbora Narodnog pozorišta.
Šta kažu zaposleni u Narodnom pozorištu?
U javnom pismu koje potpisuju tri sindikata Narodnog pozorišta u Beogradu – Sindikat "Singlus", Sindikat baletskih igrača i Sindikat muzičkih umetnika – navodi se da su zaposleni odluku o imenovanju Dragoslava Bokana dočekali "sa zaprepašćenjem i dubokom zabrinutošću".
Kako kažu, Bokanova prošlost koja se vezuje za delovanje u okviru paravojne formacije "Beli orlovi" i sudski postupci koji su protiv njega vođeni, diskvalifikuju ga sa rukovodeće pozicije jedne od najprestižnijih instucija kulture.
"Narodno pozorište promoviše umetnost, humanizam, dijalog i toleranciju, a ne ratno nasleđe i netrpeljivost. Čak i percepcija da je takva ličnost na čelu našeg Upravnog odbora nanosi nemerljivu štetu ugledu kuće, plaši našu vernu publiku i dovodi u pitanje poverenje koje smo decenijama gradili", navodi se u javnom apelu.
Oni su izneli i strahovanje da bi dolazak Bokana "poznatog po izrazito političkim i ideološkim stavovima" mogao ugroziti umetničku slobodu zaposlenih.
Tatjana Mandić Rigonat kaže za RSE da su zaposleni u Narodnom pozorištu svoj stav izneli na osnovu činjenica, a ne impresija.
"On bio na čelu paravojne formacije kao što su 'Beli orlovi', koja je dejstvovala tokom ratova devedesetih u Bosni i u Hrvatskoj. Postoji jedan zapis izj časopisa 'Duga' iz 1992. gde on kaže: 'Postoji opravdan strah da u bližoj i daljoj budućnosti, pošto je završen rat sa spoljnim neprijateljem, otvorimo unutrašnji front. Moj verni pas Tigar po njuhu prepoznaje sve srpske izdajnike u Beogradu i Bosni'", podseća Tanja Mandić Rigonat.
Ona podseća da je Bokan i decenijama kasnije ostao veran takvoj retorici. Kao primer Tatjana Mandić Rigonat navodi njegovo gostovanje na televiziji sa nacionalnom frekvencijom, kada je na nacionalnoj osnovi vređao potpredsednicu opozicione Stranke slobode i pravde Mariniku Tepić.
"Naša misija je kulturna misija, naša misija je stvaranje vrednosti, proširivanje pojma ljudskog u najlepšem smislu te reči, tako da njegova ksenofobija, njegove izjave, govor mržnje, diskvalifikuju ga da bude na tom mestu", kaže Mandić Rigonat.
Njen kolega Darko Tomović, glumac u Narodnom pozorištu, kaže za RSE da je vlast odlučila da kazni umetnike koji su kao kolektiv Narodnog pozorišta podržali višemesečne studentske i građanske proteste zbog smrti 16 osoba u padu nadstrešnice sa Železničke stanice u Novom Sadu.
"Član sam Narodnog pozorišta u četiri prethodne države u kojima sam živeo. Naravno, bilo je svega i svačega, ali čini mi se da nikada vlast ove države, ni jedan režim do sada nije bio toliko beskrupulozan i toliko aktivan, asertivan u narušavanju autonomije kulturne kuće kao što je Narodno pozorište", kaže Tomović.
Prema njegovim rečima, ovo je vrhunac "tog lošeg odnosa vlasti prema svojim institucijama kulture".
"Krenulo se od Narodnog pozorišta zato što je to nacionalna kuća, negde je najvidljivija, i verovatno misle da su postignuti rezultati u disciplinovanju u Narodnom pozorištu dobar reper za sve ostale", ističe Tomović.
Narodno pozorište u Beogradu priključilo se u februaru 2025. opštem štrajku pozorišta širom Srbije, u znak podrške studentskim zahtevima za procesuiranje odgovornih za tragediju u Novom Sadu. Pozorište je deset dana bilo zatvoreno, a deo zaposlenih je učestvovao u uličnim komemoracijama u znak sećanja na stradale.
U tom kontekstu Tatjana Mandić Rigonat tumači i odluku o postavljenju Dragoslava Bokana.
"Ovo se može doživeti i kao čin odmazde i kao čin provokacije. Zato je naša dužnost i zbog naše publike i zbog svih glumaca koji su ikada stali na scenu Narodnog pozorišta, i zbog živih i zbog mrtvih, da kažemo 'ne' ovoj vrsti nasrtanja na kulturu, na pozorište, na vrednosti koje su stvarale generacije i koje mi i dalje želimo da stvaramo", kaže Mandić Rigonat.
Šta kaže Bokan?
Novopostavljeni predsednik Upravnog odbora Narodnog pozorišta kaže za RSE da tri sindikata koji su zatražili povlačenje odluke o njegovom imenovanju ne predstavljaju većinu zaposlenih u toj instituciji.
"Grupa ljudi je to sastavila bez ikakve ideje da sačekaju šta bih ja tu radio, zbog čega sam tu postavljen, da li je to dobro ili loše za Narodno pozorište. To je neka vrsta načelnog kenselovanja i primitivnog odbacivanja odluke Vlade Srbije koja u stvari organizuje i upravlja Narodnim pozorištem", kaže Bokan.
On kaže da je završio Fakultet dramskih umetnosti i time je, kako dodaje, "operativno sposoban da se bavi bilo kojim umetničkim zanimanjem na način na koji to zahteva položaj Upravnog odbora".
Upitan da prokomentariše strepnje zaposlenih da bi im njegovim dolaskom mogla biti ugrožena umetnička sloboda, s obzirom na njegove javno poznate političke stavove, Bokan kaže da trenutno nije član nijedne partije.
Bokan kaže da se predsednik Upravnog odbora ne bavi postavljanjem i razrešavanjem glumaca niti uređivanjem repertoara, već održavanjem veze između Narodnog pozorišta i Vlade Srbije i kontrolom finansija.
"Ako oni misle da je to moje postavljenje toliko značajno, to je njihovo pravo. Ja sam spreman da obavljam tu funkciju najbolje što mogu. Oni nisu Narodno pozorište. Ja sam predsednik Upravnog odbora tog pravog, istinskog Narodnog pozorišta, a ne nekog famoznog kolektiva", kaže.
'Beli orao'
Iako je diplomirao filmsku i televizijskiu režiju na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu, svetska internet baza filmova (IMDB) beleži svega dva ostvarenja koja je Dragoslav Bokan potpisao kao reditelj – TV serije "Podijum" (1984 – 1985) i "Svedoci vekova" (1989), dok je u filmu "Srce i njena deca" (1988) bio pomoćnik reditelja.
U široj javnosti Bokan, međutim, postaje poznatiji tokom jugoslovenskih ratova devedesetih godina. Nakon uvođenja višestranačkog sistema, priključio se sveže osnovanoj Srpskoj narodnoj obnovi (SNO), partiji koja je delovala sa nacionalističkih pozicija.
Izbijanjem rata 1991. na prostoru Hrvatske i 1992. na prostoru Bosne i Hercegovine, SNO je organizovala dobrovoljce koji su bili poznati pod imenom "Beli orlovi". Bokan je bio generalni sekretar stranke i predsednik omladine SNO "Beli orlovi".
Ova paramilitarna formacija učestvovala je na ratištima u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini.
Bokan je decenijama kasnije govorio da je na ovaj period "najponosniji u svom životu".
"Ja sam odlazio tamo sa nekom čudnom idejom da budem prisutan i da pomognem kako ja mogu i umem, u uniformi", rekao je za prorežimsku televiziju "Happy" u julu 2019. godine.
U intervjuu za nedeljnik "Vreme" u novembru 1993. govorio je o tome kako je, kao generalni sekretar i predsednik omladine Srpske narodne obnove Mirka Jovića, slao "svoje momke" na ratište.
"U početku u Borovo Selo (kod Vukovara u Hrvatskoj), a kasnije i u druga mesta. Slali smo ih na front gde ih je dočekivala teriorijalna odbrana koja im je davala naoružanje", rekao je tada.
Dodao je da "od trenutka kada ih je preuzela teritorijalna odbrana" nad njima nije imao direktnu kontrolu, i negirao odgovornost za zločine.
U razgovoru za RSE pominjanje njegove uloge u "Belim orlovima" Dragoslav Bokan ocenjuje kao "propagandnu poruku".
"To nije bila vojna formacija nego su bili dobrovoljci koji su delovali u saradnji sa Teritorijalnom odbranom i tamošnjom vojskom i opštinskim organizacijama Republike Srpske. To nije bila paravojna formacija, ja nisam imao dozvolu za pištolj", kaže Bokan.
Kao argument navodi i to što "najnormalnije putuje po Evropi i svetu", te da je "nekoliko puta mesečno u Federaciji Bosne i Hercegovine".
"Da nije tako, ja bih verovatno bio u Hagu", kaže.
Tatjana Mandić Rigonat, rediteljka Drame Narodnog pozorišta, podvlači da Bokanova biografija – kako ratna, tako i poratna – pokazuje da on "nije dostojan mesta na koje je postavljen".
"On je potpuno nedostojan da bude predsednik UO Narodnog pozorišta, institucije kulture prvorazrednog značaja, jedne kuće umetnosti, dijaloga, stvaralaštva, u kojoj moramo da poštujemo najviše vrednosti", kaže Mandić Rigonat.
Iako su izveštaji međunarodnih organizacija, poput Helsinki Watch-a, ukazivali da bi se mogao naći na listi osumnjičenih za ratne zločine, nikada zbog toga nije bio pred sudom.
Njegovo ime pominjalo se na suđenju lideru Srpske radikalne stranke Vojislavu Šešelju pred Haškim tribunalom. Sud je utvrdio da su "Beli orlovi" uz Šešeljeve dobrovoljce bili u hrvatskom selu Voćin.
U ovom selu je 1991. ubijeno više desetina civila, a zločin je bio deo optužnice Tužilaštva u Hagu i protiv nekadašnjeg predsednika Jugoslavije Slobodana Miloševića, koji je umro u pritvoru pre izricanja presude.
Marko Milosavljević iz nevladine Inicijative mladih za ljudska prava (YIHR), kaže da su pripadnici "Belih orlova" bili poznati po monstruoznim zločinima.
"Najpoznatiji su oni za koje je osuđen Milan Lukić u Višegradu, ali i u drugim delovima BiH i Hrvatske. U Hrvatskoj je poznat zločin u Voćinu, za koji se sudilo i pred domaćim Sudom za ratne zločine. Trag 'Belih orlova' je krvav trag. Ovim imenovanjem Bokana režim u Srbiji pokazuje da i te kako ima mesta za osobe kojima su figurativno krvave ruke od 1991. godine", smatra Milosavljević.
Hapšenje zbog oružja i suđenje za pljačku
Bokanov "angažman" na ratištima u Hrvatskoj i BiH potvrđuje i dopis srpske policije iz 1992. godine, nakon što je uhapšen u svom stanu u Beogradu zbog ilegalnog "posedovanja snajperske puške sa optičkim nišanom i više ručnih bombi".
U odgovoru na pitanje poslanika Skupštine Srbije o hapšenju, policija je tada navela da se sumnja da je "oružje pribavio na ratištu u Okučanima (Hrvatska) i Zvorniku (BiH), ilegalno ga uneo na teritoriju Srbije, a potom ga davao na upotrebu drugim licima".
Bokan je tada osuđen uslovno na šest meseci zatvora.
Nekoliko godina kasnije optužen je za organizovanje i pomaganje razbojništva.
Presuda od godinu dana zatvora izrečena mu je tek 2009, ali je godinu dana kasnije oborio Apelacioni sud.
Danas u izjavi za RSE Bokan negira da je ikada bio osuđen.
"Ja sam bio više puta osumnjičen, ali nisam osuđivan. To je sve jedna vrsta konstrukcije koja je izrazito subjektivna i netačna", kaže.
No, za umetnike u Narodnom pozorištu koji traže od Vlade da povuče Bokanovo imenovanje, sudska presuda i nije presudan faktor za formulisanje njihovog zahteva.
"Čak i da su sve te tužbe protiv njega oborene, činjenica da je bilo tih suđenja za teška krivična dela, opterećuje njegovu ličnost i njegovu sposobnost i njegovu kredibilnost, da bude na čelu institucije kakvo je Narodno pozorište", kaže Darko Tomović.
'Angažmani' posle rata
Bokan je 2007. bio marketinški direktor kampanje "Kosovo je Srbija", koju je bilbordima i plakatima širom Srbije lansirala tadašnja demokratska vlast na čelu sa Vojislavom Koštunicom.
Po dolasku Srpske napredne stranke uzdržavao se od kritika na račun premijera, a kasnije predsednika Srbije Aleksandra Vučića, da bi poslednjih godina postao jedan od glasnijih promotera politike vlasti.
Čest je gost provladinih televizija, a njegovi nastupi uključuju napade i uvrede na račun političkih neistomišljenika.
"Ja branim državu i sada zastupam državu. Tu se spajaju te dve stvari. Nisam član SNS-a, mnogo puta sam ih kritikovao, a istovremeno branim srpsku državu", kaže Bokan za RSE.
Tako je 2021. "branio" državu od potpredsednice opozicione Stranke slobode i pravde Marinike Tepić i proglasio je za "nacionalnog neprijatelja".
"Marinika Tepić je pripadnik nacionalne manjine koja mrzi Srbiju i srpski narod, koja je ušla kod (Nenada) Čanka u njegovu antisrpsku organizaciju kada je bila mlada devojka i studirala šta? Rumunski jezik! Iz rumunske porodice! Rumunska mama, rumunski tata, radila u rumunskoj organizaciji, i ona je naš neprijatelj! Ona je nacionalni neptrijatelj, ne samo ideološki i politički", rekao je Bokan u novembru 2021. godine na privatnoj televiziji Pink.
Godinu dana ranije, regionalna novinarska mreža "SafeJournalists" reagovala je na uvrede koje je uputio novinarki nedeljnika "Novosti" iz Hrvatske Anji Kožul.
U javnim nastupima veliča osuđene ratne zločince. Tako je u maju 2025. na televiziji "Prva" Ratka Mladića, osuđenog na doživotnu robiju zbog genocida u Srebrenici, nazvao "pomiriteljskim simbolom zavađenih Srba".
"Kada imamo u vidu ovu i druge izjave Dragoslava Bokana, vidimo da Vlada Srbije afirmiše kulturu zločina", kaže Marko Milosavljević iz Inicijative mladih za ljudska prava.
'Zaštitnik nacionalnih interesa'
Ovo nije prva funkcija na koju je Dragoslav Bokan postavljen. U oktobru 2023. Vlada Srbije ga je imenovala za člana Saveta Filološkog fakulteta u Beogradu.
Deo studenata i profesora, koji se usprotivio ovoj odluci, naveo je da "u prethodnom radu Dragoslava Bokana ne pronalazi elemente koji bi ga učinili dostojnim da obavlja funkciju člana upravljačke strukture na fakultetu".
"Naprotiv, Dragoslav Bokan je nama, mlađoj javnosti, poznat kao osoba koja sa opskurnih jutjub kanala i televizija sa nacionalnom frekvencijom već godinama širi govor mržnje i promoviše netrpeljivost, netoleranciju i nasilje", navodi se u peticiji protiv Bokanovog imenovanja.
Član je tima Vlade koji će sprovoditi novi projekat pod nazivom "Srpski nacionalni interesi – juče, danas, sutra", a koji će, kako je saopšteno na predstavljanju, "biti stub zaštite srpskih interesa".
Bokan je 2020. i 2021. režirao centralne državne skupove povodom godišnjice hrvatske akcije "Oluja", kao i proslave "Dana srpskog jedinstva", koji su 2020. ustanovile Vlade Srbije i bosanskohercegovačkog entiteta Republika Srpska.
Govoreći o svojoj biografiji, Dragoslav Bokan voli da napomene da je uređivao brojne časopise krajem prošlog i u ovom veku. Među njima je bio i magazin "Naše ideje", koji je osnovao 1993. godine.
U njemu su se mogli pročitati tekstovi mislilaca koji su bili bliski idejama fašizma, poput Julijusa Evole, ali i konkretnih aktera totalitarnih režima kao što je Hoze Antonio Primo de Rivera, osnivač španskih Falangi ili Kornelije Kodreanu, osnivač rumunske nacionalfašističke organizacije Gvozdena garda.