U kakvoj su vezi Srebrenica, pomirenje, evropska budućnost, dogovor stranačkih lidera i neophodno prilagođavanje države potrebama moderne evropske zemlje? U tijesnoj i neraskidivoj, reklo bi se, jer jedno je preduslov drugom, temelj na kojem treba graditi stabilnu građevinu, po mjeri svih njenih stanara.
Već duže vrijeme svima koji smatraju da imaju nešto reći, usta su puna obećanja o boljim danima, prosperitetu i blagostanju, kategorijama koje su, nažalost, još uvijek daleko od realnosti. Gdje početi sa gradnjom bolje osnove za život svih? Od temelja, uvjeren je Jelko Kacin, koji je svojevremeno u Evropskom parlamentu inicirao gotovo jednoglasno donošenje rezolucije o Srebrenici - dakle, početi od prihvatanja, koliko god bolne, prošlosti da bi se mogli okrenuti budućnosti.
„Ja sam nedavno bio u Hagu i razgovarao s njemačkim sudijom koji predsjedava suđenju Ratku Mladiću, i sa Bramercom, šefom haških tužitelja i - što se tiče Evrope - njima je sve jasno. U Evropi nema nikakvih dvojbi o tome šta se desilo i zašto se desilo. Ta pitanja se samo u Bosni i Hercegovini ponovo otvaraju. Ono što bih rekao da je u ovom trenutku za Bosnu i Hercegovinu najznačajnije jeste da je došlo do promjena u Srbiji koje su bile na dočekane sa mnogo uzbuđenja i straha, ali da se sada stvari polako smiruju, te da najave koje daje predsjednik države, jasne poruke, čak i patrijarhu SPC, da se moraju dogovoriti šta će napraviti sa Kosovom, govore o tome da se u Srbiji sprema neki istorijski kompromis koji će omogućiti da ta zemlja za sve svoje susjede napravi nešto dobro, da dovede do pomirenja i da Srbija, umjesto kolateralne štete, stvara kolateralnu dobit.
T o je ono što je Bosni i Hercegovini u ovom momentu potrebno, to je ono što je potrebno da bi granica između oba entiteta, kako ona na terenu, tako i ona u glavama i ekonomiji, bila prevaziđena i da Bosna i Hercegovina dođe sebi toliko da razumije da samo ona sama može sebi obezbijediti budućnost, a ne sanjati prošlost. Znači, treba se posvetiti budućnosti, a sastavni dio toga je pomirenje i međusobno poštovanje koje je preduslov svemu", rekao je Kacin.
A tu nam budućnost, htjeli mi to ili ne, kroje šestorica ili koliko ih već ima, koji su, nakon bezbroj bezuspješnih pokušaja da jedni druge ubijede u vlastite stavove, pozvani u Brisel, iznenada spoznali ono što su mogli čuti od prvog prolaznika na ulici bilo gdje kod kuće - dogovor kuću gradi. To ne zvuči tako komplikovano, zar ne?
„Vaših šest lidera, svi parlamentarci i članovi vlada na različitim kantonalnim i drugim nivoima, na neki način su ukrcani na svoje podmornice i svi plove pod vodom. Samo kad dođu na svjetlo dana, kada dođu na površinu, kada izađu sa tog broda, odjednom vide da je gore nebo plavo i da moraju raspravljati o horizontu, a ne o dubini. Mislim da sve posjete koje lideri Bosne i Hercegovine i parlamentarci obave u inostranstvu, prije svega u Briselu, gdje razumiju da smo mi toliko različiti pa ipak moramo naći zajednička rješenja, stvaraju sasvim drugu atmosferu i na neki način relaksiraju političare koji su ukopani u te svoje domaće rovove. Zato bih ja iskreno preporučio - izaći što je moguće više puta iz BiH, na Bosnu i Hercegovinu pogledati izdaleka, shvatiti da je oko zemlje sve Evropska unija ili jasna perspektiva Evropske unije, i to donosi mnogo sunca i mnogo optimizma", kaže Kacin.
A prvi korak po izlasku iz političkih i nacionalnih podmornica je - konačno čuti višegodišnje zahtjeve Evrope da država svoj ustav prilagodi konvenciji o ljudskim pravima, da rješavajući slučaj Sejdić-Finci omogući svima da biraju i budu birani. U tim dobronamjernim pozivima je, čini se, najglasnija izvjestiteljka za BiH Evropskog parlamenta, Doris Pack.
„Slučaj Sejdić-Finci je veoma važan, tu su u pitanju ljudska prava! A ona moraju biti poštovana i u BiH, kao i u ostatku Evrope. Vjerujte mojim riječima i izvještaju koji je u Parlamentu podržan velikom većinom - riječ je o veoma važnom slučaju. Možete li zamisliti situaciju da pripadate 'ostalima' – a tako je mnogo ljudi koji im pripadaju! Oni dolaze iz mješovitih brakova, nisu pali sa neba! Tu žive, to je njihova zemlja i zašto su isključeni? A to je greška međunarodne žajednice i to moramo reći. Moramo se zato izvinuti Bosancima i Hercegovcima jer smo vam napravili problem. Ne mi u Evropskom parlamentu, već oni u Daytonu. Ustav je tamo napravljen na samom kraju skupa - tri su lidera zaustavili rat i tada su shvatili da moraju napraviti ustav. I ovo je rezultat zbog kojeg sada patite. Ali, molim vas, nađite izlaz iz ovoga i nemojte nas pitati da to učinimo za vas – mi to ne možemo. Uradite to za vaše građane", kazala je Pack.
Niko ne očekuje niti obećava da će biti lako, ali niko ne bi smio ni tvrditi da je sadašnje stanje održivo. Ne zaslužuje to ni Srebrenica ni buduće bh. generacije, to je i ton kojim su se protekle sedmice javnosti u zemlji obratili i evropski zvaničnici, naglašavajući neraskidivost pomirenja sa prošlošću i gradnje bolje budućnosti.
Već duže vrijeme svima koji smatraju da imaju nešto reći, usta su puna obećanja o boljim danima, prosperitetu i blagostanju, kategorijama koje su, nažalost, još uvijek daleko od realnosti. Gdje početi sa gradnjom bolje osnove za život svih? Od temelja, uvjeren je Jelko Kacin, koji je svojevremeno u Evropskom parlamentu inicirao gotovo jednoglasno donošenje rezolucije o Srebrenici - dakle, početi od prihvatanja, koliko god bolne, prošlosti da bi se mogli okrenuti budućnosti.
„Ja sam nedavno bio u Hagu i razgovarao s njemačkim sudijom koji predsjedava suđenju Ratku Mladiću, i sa Bramercom, šefom haških tužitelja i - što se tiče Evrope - njima je sve jasno. U Evropi nema nikakvih dvojbi o tome šta se desilo i zašto se desilo. Ta pitanja se samo u Bosni i Hercegovini ponovo otvaraju. Ono što bih rekao da je u ovom trenutku za Bosnu i Hercegovinu najznačajnije jeste da je došlo do promjena u Srbiji koje su bile na dočekane sa mnogo uzbuđenja i straha, ali da se sada stvari polako smiruju, te da najave koje daje predsjednik države, jasne poruke, čak i patrijarhu SPC, da se moraju dogovoriti šta će napraviti sa Kosovom, govore o tome da se u Srbiji sprema neki istorijski kompromis koji će omogućiti da ta zemlja za sve svoje susjede napravi nešto dobro, da dovede do pomirenja i da Srbija, umjesto kolateralne štete, stvara kolateralnu dobit.
T o je ono što je Bosni i Hercegovini u ovom momentu potrebno, to je ono što je potrebno da bi granica između oba entiteta, kako ona na terenu, tako i ona u glavama i ekonomiji, bila prevaziđena i da Bosna i Hercegovina dođe sebi toliko da razumije da samo ona sama može sebi obezbijediti budućnost, a ne sanjati prošlost. Znači, treba se posvetiti budućnosti, a sastavni dio toga je pomirenje i međusobno poštovanje koje je preduslov svemu", rekao je Kacin.
A tu nam budućnost, htjeli mi to ili ne, kroje šestorica ili koliko ih već ima, koji su, nakon bezbroj bezuspješnih pokušaja da jedni druge ubijede u vlastite stavove, pozvani u Brisel, iznenada spoznali ono što su mogli čuti od prvog prolaznika na ulici bilo gdje kod kuće - dogovor kuću gradi. To ne zvuči tako komplikovano, zar ne?
„Vaših šest lidera, svi parlamentarci i članovi vlada na različitim kantonalnim i drugim nivoima, na neki način su ukrcani na svoje podmornice i svi plove pod vodom. Samo kad dođu na svjetlo dana, kada dođu na površinu, kada izađu sa tog broda, odjednom vide da je gore nebo plavo i da moraju raspravljati o horizontu, a ne o dubini. Mislim da sve posjete koje lideri Bosne i Hercegovine i parlamentarci obave u inostranstvu, prije svega u Briselu, gdje razumiju da smo mi toliko različiti pa ipak moramo naći zajednička rješenja, stvaraju sasvim drugu atmosferu i na neki način relaksiraju političare koji su ukopani u te svoje domaće rovove. Zato bih ja iskreno preporučio - izaći što je moguće više puta iz BiH, na Bosnu i Hercegovinu pogledati izdaleka, shvatiti da je oko zemlje sve Evropska unija ili jasna perspektiva Evropske unije, i to donosi mnogo sunca i mnogo optimizma", kaže Kacin.
A prvi korak po izlasku iz političkih i nacionalnih podmornica je - konačno čuti višegodišnje zahtjeve Evrope da država svoj ustav prilagodi konvenciji o ljudskim pravima, da rješavajući slučaj Sejdić-Finci omogući svima da biraju i budu birani. U tim dobronamjernim pozivima je, čini se, najglasnija izvjestiteljka za BiH Evropskog parlamenta, Doris Pack.
„Slučaj Sejdić-Finci je veoma važan, tu su u pitanju ljudska prava! A ona moraju biti poštovana i u BiH, kao i u ostatku Evrope. Vjerujte mojim riječima i izvještaju koji je u Parlamentu podržan velikom većinom - riječ je o veoma važnom slučaju. Možete li zamisliti situaciju da pripadate 'ostalima' – a tako je mnogo ljudi koji im pripadaju! Oni dolaze iz mješovitih brakova, nisu pali sa neba! Tu žive, to je njihova zemlja i zašto su isključeni? A to je greška međunarodne žajednice i to moramo reći. Moramo se zato izvinuti Bosancima i Hercegovcima jer smo vam napravili problem. Ne mi u Evropskom parlamentu, već oni u Daytonu. Ustav je tamo napravljen na samom kraju skupa - tri su lidera zaustavili rat i tada su shvatili da moraju napraviti ustav. I ovo je rezultat zbog kojeg sada patite. Ali, molim vas, nađite izlaz iz ovoga i nemojte nas pitati da to učinimo za vas – mi to ne možemo. Uradite to za vaše građane", kazala je Pack.
Niko ne očekuje niti obećava da će biti lako, ali niko ne bi smio ni tvrditi da je sadašnje stanje održivo. Ne zaslužuje to ni Srebrenica ni buduće bh. generacije, to je i ton kojim su se protekle sedmice javnosti u zemlji obratili i evropski zvaničnici, naglašavajući neraskidivost pomirenja sa prošlošću i gradnje bolje budućnosti.