Za promicanje istine, građanskih prava i sloboda, prava manjina, otpora mržnji, nacionalizmu, ratu i autoritarnom režimu, Feral Tribune i njegovi novinari dobili su više međunarodnih priznanja nego svi mediji na prostoru bivše Jugoslavije zajedno. Zadnja u nizu je ovogodišnja nagrada “Duško Kondor”, koju je nevladina organizacija “Gariwo” dodijelila novinaru Viktoru Ivančiću, bivšem glavnom uredniku Ferala. Snimljen je i dokumentarni film o njemu, koji je krajem oktobra prikazan u Zagrebu. Nije bilo teško otkriti stvari, samo je trebalo skupiti hrabrosti i objaviti ih - ponovio je Ivančić u razgovoru za RSE.
Kako je voziti 'u suprotnom smjeru', 'sam protiv svih ', uvijek isto pitanje i uvijek isti odgovor Viktora Ivančića:
„To je bilo naše viđenje profesije. Tad smo se mi mogli baviti na taj način svojim zanatom ili se njim uopće ne baviti.“
Konfrontacija s Tuđmanovom vlašću od samog početka, ustrajno pisanje o ratnim zločinima, pljačkama, istjerivanjima iz stanova, diskriminaciji i proganjanju drukčijih, zbog čega su svakodnevno doživljavali verbalne i fizičke prijetnje, sudske tužbe, paljenje Ferala, bacanje bombe na zgradu - trebalo je sve to preživjeti, no Ivančić ističe da je nekim kolegama bilo i teže:
„Pretpostavljam da je kolegama poput Drage Hedla u Osijeku bilo teže nego nama u Splitu, gdje ipak bila jedna grupa nas i onda smo na neki način stalno utjecali jedni na druge. Ali institucionalne potpore nije bilo, naročito tada od Hrvatskog novinarskog društva. Dapače, oni su uglavnom nastupali za protivničku stranu – da tako kažem.“
Bivši hrvatski predsjednik Stjepan Mesić u dokumentarnom filmu Svetlane Broz 'Ogledalo društva u nastajanju', između ostalog, kaže:
„Ja kad sam izabran u prvi mandat 2000. godine još je bio telefon u kabinetu predsjednika Tuđmana kojeg su instalirali stručnjaci iz Beograda, koje je Milošević posalo, i oni su svaki dan bili u vezi. Dakle, dok se na jednoj strani gine, dok ginu oni koji nikada jedan za drugog nisu znali, ova dva su svakodnevno razgovarali. U tom vremenu, dakle u takvom turbulentnom vremenu trebao je Feral Tribune.“
Ivančić kaže da ih Tuđmanova vlast nije zabranila jedino zbog međunarodne javnosti kojoj se želio predstaviti demokratom, pa ih je pokušao uništiti 'demokratskije' - uvođenjem poreza na šund, kojeg je Feral 'masno' plaćao:
„Postojao je nekakav formalni demokratski koncept, politički, koji je iznjedrio diktatora. Tuđman je u tom smislu stalno bio na neki način neostvaren, dakle on nije imao infrastrukturne mogućnosti da učini zadnji korak. Zabrana formalna lista bi njega legtimirala kao diktatora, a on je o sebi volio misliti kao o demokratskoj osobi - iako je faktički bio diktator.“
Osim Ferala, antiratni angažman imao je početkom 90-ih u Hrvatskoj jedino još mjesečnik Arkzin, ističe predsjednik Građanskog odbora za ljudska prava Zoran Pusić:
„Ali Feral je apsolutno najprepoznatljiviji predstavnik. I ne samo to – on je dobio međunarodnih nagrada za novinarstvo više nego sve novine, ne u Hrvatskoj nego u bivšoj Jugoslaviji skupa.“
Zbog antifašističkih stavova i borbe za ljudska prava, Pusić je i sam bio fizički napadnut. Kaže da ga je na građansku hrabrost, a vjeruje i feralovce, tjerao upravo patriotizam:
„Za to je trebala velika hrabrost, a napadala je hrpa kukavica koji su domoljublje i patriotizam pobrkali sa vlastitim interesima.“
Istodobno, ističe novinar internetskog portala index hr.Tomislav Klauški, jedno takvo novinarsko pero, kao što je Viktor Ivančić, nije danas osobito prisutno u hrvatskim medijima:
„Sramota je, i to je zapravo slika hrvatskog novinarstva, da jedan Viktor iVančić danas nema gdje pisati, a jedna Hloverka Novak Srzić, koja je vršila harangu na novinarima, koja je služila režimu i 90-ih, koja je bila paradigma cenzure i svega zla u hrvatskom novinarstvu na javnoj televiziji, ona danas uredno i dalje radi na HRT-u“
Tragikomično je bilo prije dvije godine kad su bivšeg srbijanskog predsjednika Borisa Tadića, na Crvenom tepihu u Zagrebu, oduševljeno dočekali upravo spomenute novinarske perjanice. Ne treba se čuditi, kaže Viktor Ivančić, jer feralovci ne idu na 'svečana pomirenja'.
RSE: Osjećaš li određenu gorčinu kada hrvatske pravosudne institucije tek danas otkrivaju stvari o kojima je Feral pisao još 90-ih?
IVANČIĆ: Da. To je otprilike ono - inkubacija političke volje.
Feral Tribune, kojeg su njegovi čitatelji u cijeloj regiji nazivali 'jedinim svjetlom u mraku 90-ih', ugašen je zbog financijskih teškoća 2008., nakon 15 godina izlaženja, a njegovi se novinari, uglavnom, rasuli po internetskim portalima.
VIDEO: Zrcalo društva u nastajanju
Kako je voziti 'u suprotnom smjeru', 'sam protiv svih ', uvijek isto pitanje i uvijek isti odgovor Viktora Ivančića:
„To je bilo naše viđenje profesije. Tad smo se mi mogli baviti na taj način svojim zanatom ili se njim uopće ne baviti.“
Konfrontacija s Tuđmanovom vlašću od samog početka, ustrajno pisanje o ratnim zločinima, pljačkama, istjerivanjima iz stanova, diskriminaciji i proganjanju drukčijih, zbog čega su svakodnevno doživljavali verbalne i fizičke prijetnje, sudske tužbe, paljenje Ferala, bacanje bombe na zgradu - trebalo je sve to preživjeti, no Ivančić ističe da je nekim kolegama bilo i teže:
„Pretpostavljam da je kolegama poput Drage Hedla u Osijeku bilo teže nego nama u Splitu, gdje ipak bila jedna grupa nas i onda smo na neki način stalno utjecali jedni na druge. Ali institucionalne potpore nije bilo, naročito tada od Hrvatskog novinarskog društva. Dapače, oni su uglavnom nastupali za protivničku stranu – da tako kažem.“
Bivši hrvatski predsjednik Stjepan Mesić u dokumentarnom filmu Svetlane Broz 'Ogledalo društva u nastajanju', između ostalog, kaže:
„Ja kad sam izabran u prvi mandat 2000. godine još je bio telefon u kabinetu predsjednika Tuđmana kojeg su instalirali stručnjaci iz Beograda, koje je Milošević posalo, i oni su svaki dan bili u vezi. Dakle, dok se na jednoj strani gine, dok ginu oni koji nikada jedan za drugog nisu znali, ova dva su svakodnevno razgovarali. U tom vremenu, dakle u takvom turbulentnom vremenu trebao je Feral Tribune.“
Ivančić kaže da ih Tuđmanova vlast nije zabranila jedino zbog međunarodne javnosti kojoj se želio predstaviti demokratom, pa ih je pokušao uništiti 'demokratskije' - uvođenjem poreza na šund, kojeg je Feral 'masno' plaćao:
„Postojao je nekakav formalni demokratski koncept, politički, koji je iznjedrio diktatora. Tuđman je u tom smislu stalno bio na neki način neostvaren, dakle on nije imao infrastrukturne mogućnosti da učini zadnji korak. Zabrana formalna lista bi njega legtimirala kao diktatora, a on je o sebi volio misliti kao o demokratskoj osobi - iako je faktički bio diktator.“
Osim Ferala, antiratni angažman imao je početkom 90-ih u Hrvatskoj jedino još mjesečnik Arkzin, ističe predsjednik Građanskog odbora za ljudska prava Zoran Pusić:
„Ali Feral je apsolutno najprepoznatljiviji predstavnik. I ne samo to – on je dobio međunarodnih nagrada za novinarstvo više nego sve novine, ne u Hrvatskoj nego u bivšoj Jugoslaviji skupa.“
Zbog antifašističkih stavova i borbe za ljudska prava, Pusić je i sam bio fizički napadnut. Kaže da ga je na građansku hrabrost, a vjeruje i feralovce, tjerao upravo patriotizam:
„Za to je trebala velika hrabrost, a napadala je hrpa kukavica koji su domoljublje i patriotizam pobrkali sa vlastitim interesima.“
Istodobno, ističe novinar internetskog portala index hr.Tomislav Klauški, jedno takvo novinarsko pero, kao što je Viktor Ivančić, nije danas osobito prisutno u hrvatskim medijima:
„Sramota je, i to je zapravo slika hrvatskog novinarstva, da jedan Viktor iVančić danas nema gdje pisati, a jedna Hloverka Novak Srzić, koja je vršila harangu na novinarima, koja je služila režimu i 90-ih, koja je bila paradigma cenzure i svega zla u hrvatskom novinarstvu na javnoj televiziji, ona danas uredno i dalje radi na HRT-u“
Tragikomično je bilo prije dvije godine kad su bivšeg srbijanskog predsjednika Borisa Tadića, na Crvenom tepihu u Zagrebu, oduševljeno dočekali upravo spomenute novinarske perjanice. Ne treba se čuditi, kaže Viktor Ivančić, jer feralovci ne idu na 'svečana pomirenja'.
RSE: Osjećaš li određenu gorčinu kada hrvatske pravosudne institucije tek danas otkrivaju stvari o kojima je Feral pisao još 90-ih?
IVANČIĆ: Da. To je otprilike ono - inkubacija političke volje.
Feral Tribune, kojeg su njegovi čitatelji u cijeloj regiji nazivali 'jedinim svjetlom u mraku 90-ih', ugašen je zbog financijskih teškoća 2008., nakon 15 godina izlaženja, a njegovi se novinari, uglavnom, rasuli po internetskim portalima.
VIDEO: Zrcalo društva u nastajanju
