Zahvaljujući nizozemskim volonterima, učenicima i profesorima iz gradića Baarn, učenike dvije područne osnovne škole u Livnu, u Priluci i Zabrišću, dočekale su novouređene učionice. Sami su prikupili novac, a svojim rukama uredili su školske učionice.
Priča o volonterima koji su, sedmu godinu zaredom, proputovali 2.000 kilometara kako bi poboljšali uvjete u kojima borave i rade livanjski osnovci, krenula je od Aarta de Ruitera koji je kao EUFOR-ov časnik u Livnu bio 2010. Tom prigodom uočio je da su područne škole u lošem stanju, te je po povratku u Nizozemsku sa suprugom osnovao Zakladu za obnovu škola.
Pitamo ga, da li se umorio od Livna i ovog dijela BiH?
„Umorio se nisam, ali razočaran malo jesam. Razočaran zato što u ovih sedam godina, koliko redovito dolaze tu i pomažu, niko od službenika ili političara općenito nije došao, barem upitati, pokazati neko zanimanje, ono najelementarnije, ali onaj razlog zbog kojeg naši volonteri dolaze jeste poboljšati uvjete djeci i to je ono što me motivira i dalje“, kaže Aart de Ruiter.
I to će ga i idućih godina dovoditi u Livno i druge dijelove Županije 10. Aartova ljubav s Livnom već je opće poznata, no, što je motiviralo i dovelo njegove kolege profesore i učenike, da u tamo nekom gradiću na drugom kraju Europe zasuču rukave i po prvi put u životu se uhvate čekića, laminata, špartle i valjka.
„Mislim da je uvijek dobro pridružiti se ovakvim radionicama u kojima djeca pomažu, a i lijepo je vidjeti urađen, dobro obavljen posao, kad se vidi koliko se oni potrude oko njega. Oni svoju praksu doživljavaju ozbiljno“, kaže nam profesorica Liene Naber.
Pored toga što su vrijedno radili učenici su prikupljali i novac kojim su kupili sav repromaterijal potreban za rekonstrukciju podova, bojanje i oslikavanje učionica.
„Svaki od nas je dobrovoljnim prilogom od 200 eura pomogao cijelom procesu. Tako smo došli tu i uložili taj novac u male, skromne radove“, kaže jedan od učenika-volontera.
Volonterka Lisa otkriva nam svoje motive da dođe u BiH:
„I ja sam u školi čula o određenim razlikama u standardu i opremi škola u Nizozemskoj i ovdje, u Bosni i Hercegovini, pa smo odlučili doći, uložiti malo truda i rada. Temeljna motivacija je da se koliko-toliko podigne razina, barem tih materijalnih sredstava“, kaže Lisa, a drugi mladi volonter iz Nizozemske dodaje:
„Ja sam bio jedan od prvih koji sam uspio prikupiti novac radeći u očevoj knjigovodstvenoj firmi. Ovdje smo prvo u sportskoj dvorani skinuli staru boju, pripremili zidove, nanijeli novu boju, uredili svlačionice. Pomogli smo i oko ograde školskog dvorišta.“
Pitali smo Aarta je li ovo prvi put da učenici sami prikupljaju donacije potrebne za renoviranje učionica u livanjskim školama.
„Ne, nije prvi put. To je dio dogovora. Kad postavimo pitanje tko želi ići i odabrati Bosnu i Hercegovinu i raditi tu tjedan dana, onda je takav običaj da oni samostalno prikupe taj novac, iz svog džeparca.“
U današnje vrijeme koje, na žalost, karakteriziraju materijalno i sebičnost, činjenica da netko prijeđe na tisuće kilometara kako bi obnavljao seoske škole, doista ostavlja bez riječi.
„Čovjek čisto pokušava naći neke riječi koje bi to mogle objasniti, ispričati, prepričati priču, ali ništa – jednostavno, to je jedan veliki čovjek koji našoj djeci želi dobro", kaže Goran Čeko, ravnatelj OŠ 'Ivan Goran Kovačić', te dodaje:
"Vidio je da su škole bile u jako lošem stanju, a puno ih je, vi znate da imamo 24 objekta u našoj općini, vrlo je teško to održavati. A Aarte je to spojio, jednim dijelom s edukacijom djece, drugim sa pomoći nama.“
I tako je svake godine po nekoliko učionica dobivalo novo ruho. Kupovao se školski namještaj, mijenjali prozori i vrata. Ove godine donijeli su i tri 'pametne' ploče, te veću količinu igračaka za djecu mlađeg uzrasta koje su rasporedili u dvije matične osnovne škole, a za uzvrat dobili jedno veliko hvala.
Facebook Forum