Nedim Mulalić – Braco već 25 godina živi u Americi. Uvijek se vraća svom gradu, pomaže mlade koji se bave muzikom i sportom, a poklonima obraduje i svoje sugrađene, bez obzira na nacionalnost.
Jednostavo – voli svoj grad. Muzičar je – komponovao je seriju pjesama posvećenih Srebrenici.
Srce ga vuče u rodni grad i polako pakuje kofere, kako bi se jednog dana iz Amerike vratio u porodičnu kuću koju je obnovio vlastitim sredstvima.
Srebrenicu posjeti, bar dva puta godišnje.
„Trenutno živim u Čikagu. Nastojim što češće da dođem ovdje. Bar svake godine da dođem“, kaže.
Ljubav prema svom gradu, Nedim izražava kroz muziku.
„Moja neka vječna inspiracija i ljubav je Srebrenica, grad u kojem sam rođen. I normalno je da pokušam svoj grad da opjevam, onako kako ja najbolje znam i umijem. Uradili smo tu 'muzičku razglednicu' koja se zove Srebrenička rapsodija. Namjerno sam izabrao to – rapsodija – znači, razlika života što je nekad bio i razlika danas. Živjeli smo u svom nekakvom miljeu koji je nama sasvim fenomenalno odgovarao, ne zavideći bilo kojem drugom gradu. Nama je bilo lijepo“.
Muzika u Srebrenici ima tradiciju, ističe Nedim.
„Srebrenica ima tih kvaliteta, muzičara, počev od Sendija, koji je radio nekad davno. Čak i prije sto godina, moj rahmetli djed bio je u tamburaškom orkestru. To nije ništa slučajno, to je vjekovni kontinuitet muzike koja se razvijala. I dan danas postoji. To je geneza koja je u nama, koja teče, pa će se nastaviti. Moja dva sina isto tako sviraju“.
Prije tri decenije Nedim je u Srebrenici osnovao bend i sa svojim drugarima, ali i drugim muzičkim sastavima u Srebrenici nastupa na manifestaciji pod nazivom „Kao nekad prije“.
„To je kontinuitet, što je jako bitno. Vrlo je bitno i da je to apolitično, da je multinacionalno, da se ljudi okupljaju samo na osnovu toga da volimo da smo skupa, da zajedno provedemo vrijeme, da nam bude lijepo, zahvaljujući jednom čovjeku kojeg stvarno moram pomenuti, to je Faruk Smailović, čovjek koji daje 300 posto sebe za sve to. Nadam se da će iduće godine biti bolje, da će imati sluha i ljudi koji su u Opštini i mogu da doprinesu puno više, u mnogim sferama, da bi to postalo nešto na daleko većem obimu nego što je bilo ove godine“.
Nedim sa svojim sinovima ima koncerte širom Amerike. Stariji sin, Mehmedalija, kaže da mu je, ipak, najdraže kad zasvira u Srebrenici
„Vjerovatno tu nema nikakve razlike. Publika je sva ista, dolazi da sluša, svi dolaze da se lijepo provedu. Meni je, ustvari, puno ljepše svirati ovdje jer znam dobro za koga sviram. Ja volim narod koji ovdje živi, volim ovaj grad. Ja ne želim ništa da meni ovaj grad vrati. To mene ne interesuje. Ja samo želim da dajem. Ja nisam neki bogataš, milioner, da mogu sve da dajem, ja još rastem, ja još nisam pravi biznismen, ali mogu nekako pomagati. Za sada je kroz muziku“, kaže Mehmedalija.
Pošto je dugo u Americi, Nedim može da napravi usporedbu sa Srebrenicom.
„Da, normalno, razlika između života ovdje i života u Americi je velika. Tamo postoji taj normalniji život, međutim, možda sam malo pristrasan, ali se daleko bolje ovdje osjećam, nekako bolje dišem, ovdje sve ima više smisla, i suze i smijeh su ovdje nekako draže. Valjda je to neka čudna metafizika rodnog grada, koja je neobjašnjiva. Tu sam malo pristrasan. Daleko više volim da provodim vrijeme ovdje, ne umanjujući vrijednost tamo gdje živim, te države, bilo gdje da sam na drugom mjestu. Ipak postoji samo jedno mjesto iz kojeg čovjek polazi. U sva druga ide. A samo se u to rodno mjesto vraća. Tako je Srebrenica meni nulta tačka za sve“.
Ljubav prema Srebrenici vuče Nedima da najozbiljnije razmisli o povratku.
„Taj povratak je zapravo krenuo. Polako. Mene srce vuče ovdje. Ja najviše volim da sam ovdje. Nadam se da ću za dvije, tri godine, možda i prije, doći u situaciju da većinu svoga vremena provodim u Srebrenici. To je moj cilj“, kaže.
Facebook Forum