Milica Gligić je sa 18 godina, iz Srebrenice krenula u svijet. Znanje i obrazovanje je sticala u nekoliko zemalja svijeta, a od prije dvije godine studira u Kini, u Šangaju. Ipak, ne zaboravlja rodni kraj. Dva puta godišnje posjeti roditelje i prijatelje u Srebrenici.
„Sve je počelo dok sam u Srebrenici svirala gitaru, gdje sam upoznala par djevojaka, koje su ovdje radile jedan projekat, u koji sam se i ja uključila. Od njih sam čula zaškolu u Kanadi, gdje sam aplicirala i dobila stipendiju, otišla u Kanadu, da tamo završim dvije godine srednje škole“, priča nam Milica koja je došla u rodni grad na zimski odmor.
Ova dvadesetjednogodišnja djevojka iz Srebrenice savladala je svjetske jezike, odlučila se da školovanje nastavi u Kini gdje će ostati još tri godine.
„Imam još tri godine advokature da upišem, da specijalizujem u Environmental laws, o očuvanju prirode, jer planiram da radim u toj oblasti. Što se tiče finansijske strane, imam punu stipendiju koja pokrivagotovo sve moje troškove. Ako mi zatreba dodatnog novca, pošalju mi roditelji, koliko mogu, a ponekad dobijem i stipendiju od moje opštine.“
Koliko Kinezi znaju o BiH
Milica prenosi i svoje utiske o životu mladih u Kini:
„U Kini, pogotovo u Šangaju, koji je veliki grad, ima dosta prilika za sve. Za šta god imaš interes ili nešto što te zanima, to uvijek možeš da ispoljiš. Jako je interesantno da u Kini ima puno mladih koji se bave različitim biznisom – nije bitno šta radiš, bitno je šta te ispunjava. Družimo se, nekad izađemo u neki restoran, ili se družimo na nekim sportskimaktivnostima u školi", kaže.
"Što se hrane tiče, često jedem ono što se služi po restoranima - rižu, nudle, a ako kuvamo, ima nas tri djevojkeiz Bosne, onda su to najčešće ćevapi. Ako jedna kuva, zove nas ostale.. Ali, jeftinija je hrana u restoranu“, dodaje.
Ljudi iz Kine malo znaju istoriju Bosne i Hercegovine, kaže Milica Gligić.
„U Kini mladi ne znaju. Znaju moji profesori koji su iz Evrope. I stariji ljudi, koji imaju informacije o onom šta se kod nas dešavalo. Dosta ljudi pita, ali ja izbjegavam da pričam u detalje, jer ni ja sama baš ne razumijem šta se tačno desilo u našoj novijoj istoriji.“
Milici nedostaje rodni grad i redovno mu se vraća.
„Više mi je nedostajao prve dvije godine. Sada, kad se vratim, većina mog društva studira, ne poklapaju nam se praznici. Važno mi je da znam, kad se vratim, tu će biti moja porodica. A, društvo ću možda vidjeti na nekoliko dana, u Sarajevu, Beogradu. Trenutno se fokusiram na internacionalnu politiku i kineski jezik. Sve mislim – ako to završim u Americi, tamo mogu raditi, zato što je to britansko pravo, a mogla bih i u Britaniji... Dobra strana studija pravajeste da se može raditi i profesorski posao, ali i nešto drugo.Možeš biti diplomata, tako da to otvara dosta puteva za karijeru. Ne znači da svako mora biti pravnik.“
Facebook Forum