Osnovni sud u Banjaluci objavio je presudu dopisnici “Bete” Ljiljani Kovačević kojom je dužna da predsjedniku Republike Srpske Miloradu Dodiku plati 5.000 konvertibilnih maraka (2.500 evra). U presudi se navodi da je Kovačevićeva povrijedila čast i ugled Milorada Dodika zbog objavljivanja vijesti o tome da protiv njega postoji krivična prijava za zloupotrebu novca za izgradnju zgrade Vlade Republike Srpske.
Ocjene uglavnom nevladinih organizacija i novinarskih udruženja su da ta presuda predstavlja dodatni pritisak na ionako krhku slobodu u novinarskoj profesiji, te da se postavlja pitanje da li Zakon o kleveti BiH doprinosi očuvanju slobode mišljenja i javno izrečene riječi.
Dopisnica srbijanske Novinske agencije “BETA” Ljiljana Kovačević kaže da se ne može pomiriti sa presudom, te da će se žaliti na odluku Osnovnog suda u Banjaluci. Ubijeđena je da ne postoji nikakav razlog da isplati oko 2.5000 evra odštete predsjedniku Republike Srpske Miloradu Dodiku, za koliko je sud ocijenio da će biti dovoljno da se ispravi povreda Dodikove časti i ugleda.
Kovačevićeva tvrdi da postoji mnogo nelogičnosti u sudskoj presudi, koje će nastojati da dokaže na višim sudskim instancama:
“U obrazloženju presudu se navodi da objavljena vijest suštinski odgovara podacima iz krivične prijave, ali da sam ja u svojoj vijesti propustila da navedem da se radi o sumnji da su izvršena krivična djela, što je samo po sebi nonsens. Ja sam samo prenijela navode iz krivične prijave", kaže novinarka.
Sve je počelo 19. februara 2009. godine kada je Ljiljana Kovačević za “Betu” prva objavila tekst u kojem je navela da je tadašnji pomoćnik direktora Državne agencije za istrage i zaštitu Dragan Lukač podnio krivičnu prijavu Tužilaštvu Bosne i Hercegovine protiv Milorada Dodika i još nekolicine funkcionera zbog sumnje da su nanijeli štetu budžetima Bosne i Hercegovine i Republike Srpske od 145 miliona maraka.
Radilo se o istrazi o malverzacijama u izgradnji zgrade Vlade Republike Srpske, RTV doma i autoputa Banjaluka - Gradiška, koja je kasnije prebačena Specijalnom tužilaštvu tog entiteta. Specijalno tužilaštvo potom je obustavilo istragu po tim predmetima.
Dodikov advokat u slučaju tužbe protiv Kovačevićeve Goran Bubić mišljenja je da je presuda potpuno opravdana:
“Zato što gospođa novinarka nije poštovala presumpciju nevinosti i zavela je javnost predstavljajući slučaj kao da je gospodin Dodik osuđen, a nije se radilo o tome već je to bilo u fazi prekrivičnog postupka", navodi advokat.
Novinar BHT-a Vladimir Šušak mišljenja je da presuda Osnovnog suda u Banjaluci protiv Ljiljane Kovačević predstavlja poraz pravosuđa u Republici Srpskoj u zaštiti novinarske profesije:
“Evidentno je da je samo prenesena informacija da je povedena krivična prijava protiv Milorada Dodika i ostalih vezano za izgradnju zgrade Vlade. Dakle, to je apsolutno profesionalno odrađena vijest i ne smatram to nikakvom inkriminisanom radnjom, ali je jasno da ova vlast želi da se obračuna sa novinarima koji žele da javnost sazna istinu", konstatuje Šušak.
U Udruženju BH novinari na posljednju presudu gledaju kroz primjenu Zakona o kleveti u Bosni i Hercegovini. Sve češće se, ističe generalna sekretarka tog udruženja Borka Rudić, taj zakon koristi kako bi se ostvario pritisak na novinare i medijske kuće. Udruženje je provelo i istraživanje kojim je utvrđeno da je u 10 godina provođenja Zakona o kleveti protiv novinara i medija podneseno gotovo 700 tužbi, navodi Borka Rudić:
“Sam zakon, koji je vrhunac slobode izražavanja, pretvorio se u sredstvo pritiska na novinare i medije od strane političara, jer najveći broj tužbi podnijeli su upravo političari protiv novinara, urednika i vlasnika medija, i krši pravo na slobodu izržavanja općenito.”
Za Vladimira Šuška ključan problem je u političkom uticaju na pravosuđe:
“Imamo slučajeve, recimo, kada Milorad Dodik tuži ’60 minuta’ u Sarajevu, tamo izgubi spor, a kada ih tuži u Banjaluci dobije spor za slične stvari. To je jedan pokazatelj da je ključ pravosuđe, da ono mora da se odmakne od političkih i bilo kakvih drugih uticaja i da sudi po zakonu", kaže Šušak.
Pored tužbe protiv Ljiljane Kovačević, Milorad Dodik ju je u više navrata i javno, verbalno napadao. Ostao je i pred kamerama zabilježen slučaj od 2. juna prošle godine kada su Dodikov postupak osudila i novinarska udruženja iz regije i Evrope:
“Šta ćeš ti ovdje bit? Naravno, šta ćeš ti ovdje? Nije zabranjeno, već me čudi šta ćeš ti ovdje? Otkud vam obraz da dođete uopšte ovdje na način kako radite? Evo da se razjasnimo, ova gospođa je ovdje je lažljiva i šalje lažne informacije. Tako je poslala putem Bete priču o izgradnji zgrade Vlade. Nema nimalo obraza i dođe ovdje, nikada se nije izvinila nakon sudskog postupka", riječi su predsjednika RS.
Ljiljana Kovačević ne vjeruje da će lako istjerati pravdu pred sudovima:
“Sve mi govori da se radi o političkom uticaju na pravosuđe i da se radi o tome da je ta presuda protiv mene pisana negdje drugo a ne u Osnovnom sudu u Banjaluci, a da je ovima samo proslijeđena na potpisivanje", kaže novinarka.
U Agenciji “Beta” izdali su saopštenje u kome su rekli da će davati podršku svojoj novinarki do kraja u tom slučaju, te da smatraju da se već iz same presude da zaključiti da su i tužba i presuda neosnovane.
Ocjene uglavnom nevladinih organizacija i novinarskih udruženja su da ta presuda predstavlja dodatni pritisak na ionako krhku slobodu u novinarskoj profesiji, te da se postavlja pitanje da li Zakon o kleveti BiH doprinosi očuvanju slobode mišljenja i javno izrečene riječi.
Dopisnica srbijanske Novinske agencije “BETA” Ljiljana Kovačević kaže da se ne može pomiriti sa presudom, te da će se žaliti na odluku Osnovnog suda u Banjaluci. Ubijeđena je da ne postoji nikakav razlog da isplati oko 2.5000 evra odštete predsjedniku Republike Srpske Miloradu Dodiku, za koliko je sud ocijenio da će biti dovoljno da se ispravi povreda Dodikove časti i ugleda.
Kovačevićeva tvrdi da postoji mnogo nelogičnosti u sudskoj presudi, koje će nastojati da dokaže na višim sudskim instancama:
“U obrazloženju presudu se navodi da objavljena vijest suštinski odgovara podacima iz krivične prijave, ali da sam ja u svojoj vijesti propustila da navedem da se radi o sumnji da su izvršena krivična djela, što je samo po sebi nonsens. Ja sam samo prenijela navode iz krivične prijave", kaže novinarka.
Sve je počelo 19. februara 2009. godine kada je Ljiljana Kovačević za “Betu” prva objavila tekst u kojem je navela da je tadašnji pomoćnik direktora Državne agencije za istrage i zaštitu Dragan Lukač podnio krivičnu prijavu Tužilaštvu Bosne i Hercegovine protiv Milorada Dodika i još nekolicine funkcionera zbog sumnje da su nanijeli štetu budžetima Bosne i Hercegovine i Republike Srpske od 145 miliona maraka.
Radilo se o istrazi o malverzacijama u izgradnji zgrade Vlade Republike Srpske, RTV doma i autoputa Banjaluka - Gradiška, koja je kasnije prebačena Specijalnom tužilaštvu tog entiteta. Specijalno tužilaštvo potom je obustavilo istragu po tim predmetima.
Dodikov advokat u slučaju tužbe protiv Kovačevićeve Goran Bubić mišljenja je da je presuda potpuno opravdana:
“Zato što gospođa novinarka nije poštovala presumpciju nevinosti i zavela je javnost predstavljajući slučaj kao da je gospodin Dodik osuđen, a nije se radilo o tome već je to bilo u fazi prekrivičnog postupka", navodi advokat.
Novinar BHT-a Vladimir Šušak mišljenja je da presuda Osnovnog suda u Banjaluci protiv Ljiljane Kovačević predstavlja poraz pravosuđa u Republici Srpskoj u zaštiti novinarske profesije:
“Evidentno je da je samo prenesena informacija da je povedena krivična prijava protiv Milorada Dodika i ostalih vezano za izgradnju zgrade Vlade. Dakle, to je apsolutno profesionalno odrađena vijest i ne smatram to nikakvom inkriminisanom radnjom, ali je jasno da ova vlast želi da se obračuna sa novinarima koji žele da javnost sazna istinu", konstatuje Šušak.
U Udruženju BH novinari na posljednju presudu gledaju kroz primjenu Zakona o kleveti u Bosni i Hercegovini. Sve češće se, ističe generalna sekretarka tog udruženja Borka Rudić, taj zakon koristi kako bi se ostvario pritisak na novinare i medijske kuće. Udruženje je provelo i istraživanje kojim je utvrđeno da je u 10 godina provođenja Zakona o kleveti protiv novinara i medija podneseno gotovo 700 tužbi, navodi Borka Rudić:
“Sam zakon, koji je vrhunac slobode izražavanja, pretvorio se u sredstvo pritiska na novinare i medije od strane političara, jer najveći broj tužbi podnijeli su upravo političari protiv novinara, urednika i vlasnika medija, i krši pravo na slobodu izržavanja općenito.”
Za Vladimira Šuška ključan problem je u političkom uticaju na pravosuđe:
“Imamo slučajeve, recimo, kada Milorad Dodik tuži ’60 minuta’ u Sarajevu, tamo izgubi spor, a kada ih tuži u Banjaluci dobije spor za slične stvari. To je jedan pokazatelj da je ključ pravosuđe, da ono mora da se odmakne od političkih i bilo kakvih drugih uticaja i da sudi po zakonu", kaže Šušak.
Pored tužbe protiv Ljiljane Kovačević, Milorad Dodik ju je u više navrata i javno, verbalno napadao. Ostao je i pred kamerama zabilježen slučaj od 2. juna prošle godine kada su Dodikov postupak osudila i novinarska udruženja iz regije i Evrope:
“Šta ćeš ti ovdje bit? Naravno, šta ćeš ti ovdje? Nije zabranjeno, već me čudi šta ćeš ti ovdje? Otkud vam obraz da dođete uopšte ovdje na način kako radite? Evo da se razjasnimo, ova gospođa je ovdje je lažljiva i šalje lažne informacije. Tako je poslala putem Bete priču o izgradnji zgrade Vlade. Nema nimalo obraza i dođe ovdje, nikada se nije izvinila nakon sudskog postupka", riječi su predsjednika RS.
Ljiljana Kovačević ne vjeruje da će lako istjerati pravdu pred sudovima:
“Sve mi govori da se radi o političkom uticaju na pravosuđe i da se radi o tome da je ta presuda protiv mene pisana negdje drugo a ne u Osnovnom sudu u Banjaluci, a da je ovima samo proslijeđena na potpisivanje", kaže novinarka.
U Agenciji “Beta” izdali su saopštenje u kome su rekli da će davati podršku svojoj novinarki do kraja u tom slučaju, te da smatraju da se već iz same presude da zaključiti da su i tužba i presuda neosnovane.
