Sve češći incidenti u regionu, a posebno posljednja burna dešavanja u Makedoniji, stavili su na probu medije na prostoru bivše Jugoslavije. Koliko su oni položili ispit profesionalizma ili pak, kao i godinama unazad, manifestuju svrstanost, neobjektivnost i služenje političkim i drugim centrima moći? O tome smo razgovarali sa uglednim novinarima iz regiona koji su prisustvovali međunarodnoj konferenciji u Podgorici.
Pogled iz Brisela na to koliko mediji u regionu ispunjavaju svoju društvenu ulogu, kao tragači za istinom, korektori vlasti i detektori društvenih anomalija, najprije nam je iznijela poznata novinarka Ines Sabalić, dugogodišnja dopisnica više regionalnih medija iz evropske prijestonice.
“Točno je da postoji cijela lepeza portala, podzemnog izvještavanja, utjecaja kriminala na portale, pogotovu na portale, ali svejedno, imam impresiju da ipak ove godine i godine izvještavanja, godine i godine koliko smo u integracijama, ipak donose rezultate. Ipak je razumijevanje puno veće nego što je bilo prije 10 godina“, prokomentarisala je Sabalić.
No, sa manje pozitivnih impresija o ulozi i stanju u medijima u regionu govore naši sagovornici sa terena. Povod za to im daju posljednja izvještavanja o brojnim incidentima u okruženju na kojima se polagao test iz profesionalizma.
“Mislim da svaka zemlja u regionu ima i one koji su položili test i one koji nisu. Nažalost, manje je onih koji polažu test, ali ima i ovih drugih, i zato još uvek verujemo da je moguće ići dalje prema Evropi, na način na koji mi mislimo da je potreba“, kaže Agron Bajrami, glavni urednik prištinskog lista „Koha ditore“.
Jesu li mediji u regionu zapravo manje zaštitnici javnog interesa i servis građanima, a više produžena ruka partija, drugih formalnih i neformalnih centara moći, pa čak i kriminogenih struktura?
Glavna urednica sarajevskog Osobođenja Vildana Selimbegović pokušava da iz objektivnog ugla sagleda ulogu medija, za koje kaže da su ipak bolji dio društva.
“U svakoj od naših zemalja i u regionu kompletno još uvijek postoji izraženi postotak i novinara i medija koji se bore i istrajavaju u borbama da dobiju bitku protiv birokracije, administracije, svojih režima, evropskih dogovora sa tim režimima. Željko Ivanović je bio apsolutno u pravu kada je ustvrdio da Evropa gleda preblago na svoje suradnike ovdje. Mi smo to upamtili u Bosni još od vremena Pedija Ešdauna, koji je rekao da mu uopće ne treba ni civilno društvo ni nevladin sektor, kao nekakvi sugovornici, naravno da mu ne trebaju ni mediji“, navodi Vildana Selimbegović.
Kriza i profesije
Šta o novinarstvu u Srbiji kaže Tanja Maksić iz Balkanske istraživačke mreže?
“U Srbiji imamo i jedne i druge, imamo medije koji su produžena ruka vlasti, koji se rado finasiraju iz državnih izvora i rado pristaju na dogovor sa vlastima. Sa druge strane, imamo medije koji su u manjini ali i dalje se bore i pokušavaju da opstanu na tržištu. I sve više se slobodnih medija pojavljuju na internetu , online postaje vrlo značajno sredstvo informisanja građana, u trenutku kad su svi tradicionalni mediji, na ovaj ili onaj način, vezani za državu i njene fondove", konstatuje Tanja Maksić.
Na kraju, ima li prostora za mrvu optizma da će regionalna glasila ipak sve više pružati otpor raznim pritiscima, pokušajima instrumetalizacije i posebno odoljeti trendu tabloidizacije?
“Kriza je i profesije. Ranije smo imali da su odlazili najbolji kadrovi u novinare, sada odlaze oni koji nemaju negdje drugdje nešto da naprave, ali kriza je i cijele industrije. Ja vjerujem da će se profesija nekako iz ovoga izvući“, optimistična je Ines Sabalić.
“Ja sam realista, a to znači da vidimo da cijeli svijet ima probleme sa novinarstvom u modernim vremenima, zbog tehnologije i zbog zaostataka koje svi vidimo, u obrazovanju, naročito u našoj regiji, naročito na Kosovu. Taj sistem je podloga za sve i dok je on takav kakav jeste, veoma loš, slab, mi ćemo imati ovaj problem", smatra Agron Bajrami.
Da je tabloidizacija posebno izražena u Srbiji saglasna je tamošnja novinarka Tanja Maksić, ilustrujući to višenedjeljnom medijskom hajkom i progonom Zaštitnika građana Saše Jankovića.
“Mislim da je to pokazalo koliko tabloidizacija može da bude moćno oružje vlastima koje krajnje degradira javni diskurs i zdravu pamet, u krajnjoj liniji. Nisam optimista da sa ovakvom vlašću, sa ovakvim promišljanjem vlasti, u medijskom sistemu mi možemo dalje da napredujemo“, komentariše Tanja Maksić.
“Ne pristajem na opciju da postajemo žrtve tabloida i mislim da i publika sve više shvata da je na taj način najčešće izmanipulirana, odnosno da joj je bačena žvaka o sjaju a ne o istini“, zaključuje Vildana Selimbegović.