U Novom Sadu je obeležena sedamdeseta godišnjica deportacije Jevreja. Prema postojećim podacima, za vreme Drugog svetskog rata je ubijeno i umrlo u logorima više od trihiljade novosadskih Jevreja od četirihiljade, koliko ih je pre rata živelo u gradu.
U aprilu 1944. godine mađarske i nemačke vlasti su započele masovnu deportaciju novosadskih Jevreja u koncentracione logore gde su mnogi od njih ubijeni. Noću između 25. i 26. aprila 1944. u celoj Bačkoj izlepljeni su plakati kojima je Jevrejima zabranjeno da napuštaju stanove, a mađarske vlasti, policija, žandarmerija, vojska uz pomoć meštana, počeli su da hapse sve Jevreje, bez obzira na pol, starost. Oni su zatim iz prostorija sinagoge u Novom Sadu odvezeni u sabirne logore a zatim u logore smrti.
Sabirni logori su bili i u Subotici i u Bačkoj Topoli. Jedan od odvezenih građana bio je i Bruno Hofman iz Novog Sada. On se u video-svedočenju ovako seća deportacije:
“Iz Bačke Topole sam sa posebnim transportom prebačen u logor, kako je nama rečeno u to vreme, Mathauzen, međutim posle sam dobio papire od Međunarodne organizacije Crvenog krsta, i ti dokumenti pokazuju da sam prošao kroz sistem Aušvica. Dobio sam i broj u Aušvicu iako ja lično nikada nisam bio tamo. Prebacili su me u logor u Šleziji, a taj logor je verovatno pripadao Aušvicu”, naveo je Hofman.
Predsednik novosadske Jevrejske opštine, Goran Levi je u svom govoru povodom obeležavanja ovog zločina naveo da je obaveza društva da i mladi nauče šta se dešavalo u Novom Sadu.
“Generacija mladih koji su rođeni nakon Drugog stvetskog rata ne znaju dovoljno o monstruoznom načinu na koji su Jevreji maltretirani, transportovani i ubijani. Smatram da imaju pravo da znaju o zločinu koji je izvršnen nad njihovim sugrađanima, komšijama, zato da bi učeći o ovom strašnom primeru znali i mogli da spreče novi zločin protiv čoveka, protiv čovečnosti”, rekao je Levi.
Gradonačelnik Novog Sada, Miloš Vučević u novosadskoj Sinagogi istakao značaj zajedničke komemoracije.
„Naše sećanje na ove tragične događaje je veoma važno, jer mi ovakvim komemorativnim skupom upozoravamo na očuvanje najveće civilizacijske vrednosti, a to je ljudski život. Značaj samo jednog ljudskog života je nemerljiv, a način na koji se sećamo na one koje smo izgubili mnogo govori i o nama i o vrednostima koje cenimo“, istakao je Vučević.
Vrhovni rabin Srbije Isak Asiel moleći se za žrtve nacističkog sistema istakao je da je Drugi svetski rat pokazao bezgraničnu mržnju čiju prema jevrejskoj zajednici.
„Uvek me je facinirala pomisao da je Beograd oslobođen 1994. godine, istina u oktobru, ali se znalo da će se rat završiti i da je kraj rata tu. Proklamovani cilj uništenja jevrejskog naroda kao izvora metafizičkog zla, međutim, do kraja rata funkcioniše“, naglasio je vrhovni rabin.
Nakon komemoracije na spomen ploču osim predstavnika Novog Sada i jevrejske zajednice vence su položili i predstavnici ambasada Izraela, Nemačke i Mađarske.
U aprilu 1944. godine mađarske i nemačke vlasti su započele masovnu deportaciju novosadskih Jevreja u koncentracione logore gde su mnogi od njih ubijeni. Noću između 25. i 26. aprila 1944. u celoj Bačkoj izlepljeni su plakati kojima je Jevrejima zabranjeno da napuštaju stanove, a mađarske vlasti, policija, žandarmerija, vojska uz pomoć meštana, počeli su da hapse sve Jevreje, bez obzira na pol, starost. Oni su zatim iz prostorija sinagoge u Novom Sadu odvezeni u sabirne logore a zatim u logore smrti.
Sabirni logori su bili i u Subotici i u Bačkoj Topoli. Jedan od odvezenih građana bio je i Bruno Hofman iz Novog Sada. On se u video-svedočenju ovako seća deportacije:
“Iz Bačke Topole sam sa posebnim transportom prebačen u logor, kako je nama rečeno u to vreme, Mathauzen, međutim posle sam dobio papire od Međunarodne organizacije Crvenog krsta, i ti dokumenti pokazuju da sam prošao kroz sistem Aušvica. Dobio sam i broj u Aušvicu iako ja lično nikada nisam bio tamo. Prebacili su me u logor u Šleziji, a taj logor je verovatno pripadao Aušvicu”, naveo je Hofman.
Predsednik novosadske Jevrejske opštine, Goran Levi je u svom govoru povodom obeležavanja ovog zločina naveo da je obaveza društva da i mladi nauče šta se dešavalo u Novom Sadu.
“Generacija mladih koji su rođeni nakon Drugog stvetskog rata ne znaju dovoljno o monstruoznom načinu na koji su Jevreji maltretirani, transportovani i ubijani. Smatram da imaju pravo da znaju o zločinu koji je izvršnen nad njihovim sugrađanima, komšijama, zato da bi učeći o ovom strašnom primeru znali i mogli da spreče novi zločin protiv čoveka, protiv čovečnosti”, rekao je Levi.
Gradonačelnik Novog Sada, Miloš Vučević u novosadskoj Sinagogi istakao značaj zajedničke komemoracije.
„Naše sećanje na ove tragične događaje je veoma važno, jer mi ovakvim komemorativnim skupom upozoravamo na očuvanje najveće civilizacijske vrednosti, a to je ljudski život. Značaj samo jednog ljudskog života je nemerljiv, a način na koji se sećamo na one koje smo izgubili mnogo govori i o nama i o vrednostima koje cenimo“, istakao je Vučević.
Vrhovni rabin Srbije Isak Asiel moleći se za žrtve nacističkog sistema istakao je da je Drugi svetski rat pokazao bezgraničnu mržnju čiju prema jevrejskoj zajednici.
„Uvek me je facinirala pomisao da je Beograd oslobođen 1994. godine, istina u oktobru, ali se znalo da će se rat završiti i da je kraj rata tu. Proklamovani cilj uništenja jevrejskog naroda kao izvora metafizičkog zla, međutim, do kraja rata funkcioniše“, naglasio je vrhovni rabin.
Nakon komemoracije na spomen ploču osim predstavnika Novog Sada i jevrejske zajednice vence su položili i predstavnici ambasada Izraela, Nemačke i Mađarske.