Ali Akbar Salehi, čelnik iranske Organizacije za atomsku energiju, ponudio je nove pojedinosti o ustupcima i tajnim pregovorima koji su utrli put nuklearnom sporazumu koji je prošloga mjeseca postignut u Beču. On tvrdi da su tajni sastanci započeli još 2011. godine.
Iranski predsjednik Hasan Rohani zaslužan je za ublažavanje napetosti između Teherana i Washingtona i zasigurno je doprinio sporazumu sa svjetskim silama. No, ovaj samoproklamovani umjereni predsjednik, bio je nemalo iznenađen kada je 2013., nakon što je došao na vlast, otkrio da već dvije godine traju tajni pregovori sa Sjedinjenim Američkim Državama.
Bivši iranski ministar vanjskih poslova Ali Akbar Salehi, u intervjuu jednom teheranskom dnevniku kaže kako je Rohani bio zapanjen kada su ga upoznali sa svim detaljima. Susreti između srednje rangiranih službenika američke i iranske vlade počeli su 2011. godine, u Omanu, uz blagoslov ajatolaha Hamneija i američkog predsjednika Baracka Obame.
Prema navodima Salehija, Hamnei je, duboko sumnjičav prema SAD, postavio nekoliko ozbiljnih uvjeta, a najvažniji su bili da se pregovarači moraju fokusirati na nuklearno pitanje, a da cilj moraju biti konkretni rezultati, a ne razgovori zbog razgovora.
Iranski tim predvodio je tadašnji zamjenik ministra vanjskih poslova Ali Ašhar Kaji, a na čelu američke delegacije bio je zamjenik državnog sekretara William Burns, koji se u međuvremenu penzionisao.
Salehi kaže da su Amerikanci na prvi sastanak došli potpuno nespremni, jer nisu mogli vjerovati da će se to zaista desiti, misleći da se „Oman šali“ kad im je iz Muscata stigao poziv. Iranski dužnosnici, protivnici pregovora s Amerikancima, iskoristili su to i odmah tražili da se inicijativa ugasi, jer "Amerikanci nisu ozbiljni u ostvarivanju procesa".
No, Salehi je vjerovao u uspjeh tajnih pregovora, a i Amerikanci su se brzo prestrojili i počeli „gurati“ naprijed. U tom su trenutku, kazao je Salehi u intervjuu za teheranski dnevnik, veći problem postali iranski jastrebovi, nego Washington.
Drugi sastanak održan je osam mjeseci nakon prvog i trajao je tri dana. Iranci su od Amerikanaca tražili da im se prizna pravo na obogaćivanje urana, „inače je svaka dalja priča izlišna“.
Omanski sultan Kvabus pismeno je izvjestio tadašnjeg predsjednika Mahmuda Ahmedinedžada da su Amerikanci najavili da će priznati Iranu to pravo, a kopiju pisma je poslao i američkom predsjedniku.
Iako su u Teheranu bili skeptični prema ovom obećanju, Salehi je pripremao treći tajni susret za juni 2013. godine, za vrijeme nakon izbora u Iranu, kada je na vlast došao Rohani. Salehi kaže kako je novog predsjednika obavijestio o pregovorima te mu kazao kako "nakon inauguracije, treba ubrzati proces“.
Hasan Rohani, bivši visoki nuklearni pregovarač, obrazovan u SAD, i široko cijenjeni diplomat Mohamad Džavad Zarif kao njegov ministar vanjskih poslova, najavili su svoju spremnost da smanje napetost u odnosima sa svijetom.
Rohani i Obama su u septembru 2013. godine obavili povijesni telefonski razgovor, što je bio prvi javni kontakt Teherana i Washingtona od iranske revolucije 1979. i talačke krize u Američkoj ambasadi.
Nuklearni pregovori su se nakon toga mogli početi provoditi i javno, uključiti šest svjetskih sila, što je na koncu i dovelo do sporazuma koji je postignut u Beču, u julu 2015. godine.
