Bivši vojnici Oružanih snaga Bosne i Hercegovine moraju da plate više od milion maraka parničnih troškova nakon što su, prema podacima Pravobranilaštva BiH, u prošloj godini sudovi odbacili 405 od 529 njihovih tužbi. Vojnici su tražili da im BiH plati 7,9 miliona KM, ali su na kraju oni postali dužnici. Sve je počelo velikim protestima demobilisanih vojnika 2010. godine.
Malo ko danas i spomene proteste demobilisanih vojnika Oružanih snaga Bosne i Hercegovine, čiji su protesti obilježili 2010. godinu. Mjesecima su tražili pravo na otpremninu i penzije. Dijelom jesu ostvarena neka prava, no demobilisani vojnici iz Federacije Bosne i Hercegovine još putem sudova traže pravo na otpremninu, a iz Republike Srpske pravo na penzionisanje. Sudovi su do sada odbili više od dvije trećine tužbi, i sada svaki demobilisani vojnik mora da plati više od 700 maraka sudskih troškova.
Prošlo je već godinu dana od odbijanja prve tužbe vojnika. Njihova advokatica Senka Nožica kaže da je i Ustavni sud Bosne i Hercegovine odbio apelaciju zbog odbijanja tužbi, smatrajući da su redovni sudovi pravilno odlučili. Trenutno su u pripremi apelacije Sudu za ljudska prava u Strazburu, kaže Nožica:
„Zato što svi državni službenici kad odlaze u penziju imaju pravo na otpremninu izuzev ove grupe vojnika, za koje su rekli da nemaju zato što su im ugovori bili na određeno vrijeme. Međutim, zakon ne poznaje nikakvu razliku između ugovora na neodređeno i na određeno i izričito kaže da svi koji odlaze u penziju imaju pravo na otpremininu. Govorim o federalnoj komponenti, sa RS je to nešto malo drugačije.“
Pripadnici Oružanih snaga BiH
2010. godine izmijenjen je Zakon o službi u OS BiH koji je svim vojnicima garantovao penzije nakon prestanka službe po sili zakona nakon 35. godine života. Međutim, krajem maja 2012. te izmjene su stavljene van snage. U međuvremenu, FBiH je vojnicima sa svoje teritorije ipak dala penzije, ali ne i tražene otpremnine.
Predstavnik demobilisanih vojnika Oružanih snaga Bosne i Hercegovine Šemsudin Pojata kaže da se ne odustaje od borbe za pravo na otpremninu, jer vojnici nisu zadovoljni diskriminatorskim odnosom države prema tom pitanju:
„Nerealno, nekorektno, nefer. Ako država nema para, onda ih nema za sviju, a ne tako tretirati na različite načine vojnike. To je najtanja karika, pa onda mi se možemo igrati sa njima, ’njima ne damo ništa, oni nisu zaslužili’, ne znam kako već to nazvati, kako to reći. I to je ono što najviše boli.“
U Republici Srpskoj se desilo suprotno: demobilisani vojnici dobili su samo jednokratne iznose otpremnine. Pravo na prijevremenu penziju su ostvarili samo podoficiri, oficiri i generali. Vojnici su prepušteni pravima penzionisanja koji važe za sve građane tog entiteta. U pripremi je novi zakon za koji se još ne zna šta će donijeti.
Predstavnik demobilisanih vojnika iz Republike Srpske Rade Dželetović kaže da vojnici nisu zadovoljni ni primljenom otpremninom, te da pred sudovima i dalje traže pravo na penziju:
„Taj novac od penzije što je dobijen da se isplati, da se uvedemo u sistem. Mi smo dobili kroz neku izjavu da se odričemo prava na penzije. To nema nigdje, samo kod nas. Znači ako imaš pravo i ako imaš novac za isplatu penzija i dalje, mi treba da nastavimo u RS, a ovi ljudi iz Federacije u Federaciji – da nas penzioni sistemi riješe. Ljudi u Federaciji su riješeni jer je bilo političke volje.“
Među demobilisanim pripadnicima oružanih snaga koji traže svoja prava nalaze se i mnogi veterani tri sukobljene vojske u proteklom ratu u Bosni i Hercegovini. Protesti 2010. godine tako su prvi put okupili i ratne veterane nekada sukobljenih strana u borbi za njihova prava. Podsjećamo na dio atmosfere sa demonstracija demobilisanih vojnika koje su se dogodile 21. aprila 2010. godine ispred zgrade Vlade Federacije BiH:
U međuvremenu su vojnici čije su tužbe odbijene, u dogovoru sa državnim Pravobranilaštvom, počeli da plaćaju dobijene sudske troškove u ratama. Advokatica Senka Nožica mišljenja je da se radi o velikoj nepravdi kojoj se mora stati u kraj:
„Očigledno da svi sudovi u BiH štite državni budžet koji bi bio značajno umanjen da su oni dobili otpremninu, ali ja stvarno, kao dugogodišnji pravnik, smatram da se radi o jednoj drastično pogrešnoj primjeni materijalnog prava.“
